Archive: April 2024

Druga ,,Kobasicijada “ u Kukuljama okupila je stotine ljubitelja domaće hrane i mesnih proizvoda iz cijele banjalučke regije, ali i šire.

Riječ je o kulinarskoj manifestaciji koju su organizovali mještanin Branislav Kokan, u saradnji sa suorganizatorima – Savjetom mjesne zajednice Kukulje, na čelu sa Radojicom Vidovićem i opštinom Srbac.

Brojni izlagači koji su pristigli ne samo iz RS, već i iz Srbije, Hrvatske i FBiH, predstavili su domaće suhe, suhe i pečene kobasice, a najbolji među njima dobili su nagrade i zahvalnice.

Predsjednik Savjeta mjesne zajednice Kukulje i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Radojica Vidović izrazio je uvjerenje da će ova manifestacija postati tradicija i da će i ubuduće imati međunarodni karakter.

,,Mislim da smo ispunili očekivanja, jer imamo veliki broj izlagača, ali i posjetilaca. Cilj nam je da damo značaj ovoj vrsti proizvoda . Sve više je domaćih proizvođača koji prave kvalitetne kobasice, te je ovo prilika da se razmjene mišljenja, da se degustiraju različiti proizvodi i naravno na kraju izaberemo najbolju kobasicu”, rekao je Radojica Vidović.

Posebnu pažnju privukli su šidska kobasica i kulen. Stevan Farkaš, predsjednik Udruženja ,,Šidska kobasicijada” pohvalio je kvalitet domaćih proizvoda i dodao:

,,Mi dolazimo iz jednog podneblja gdje se proizvodi najbolji kulen na svijetu. A kada je o sremskoj kobasici riječ, to je spoj kvalitetnog mesa, ruže vjetrova i ljubavi prema kobasicama. Mi već 27 godina organizujemo kobasicijadu, ali jako je dobro doći vidjeti kako se u drugim krajevima organizuju slične manifestacije”, kaže Stevan Farkaš.

Slavko Vasiljević, predsjednik Udruženja kobasičara iz Rogolja kaže da sa zadovoljstvom dolaze na Kobasicijadu u Kukulje.

,,Kolege iz Kukulja redovni su učesnici rogoljske kobasicijade, a mi sa zadovoljstvom dolazimo na njihovu manifestaciju i nadamo se da će se to nastaviti i ubuduće. Prezentujemo domaće kobasice, pršutea, slaninu i idemo ka tome da brendiramo svoje proizvode. O kvalitetu naših proizvode govore brojne nagrade koje smo osvojili na sličnim manifestacijama”, rekao je Slavko Vasiljević.

Težak zadatak imao je žiri u sastavu Nebojša Kuštrinović -predsjednik, te članovi – predsjednik Gradskog tamburaškog orkestra Banja Luka Spomenko Guzijan, i direktor Poljoprivrednog instituta Republike Srpske Vojislav Trkulja.

Među posjetiocima današnje manifestacije bili su i predsjednik Skupštine opštine Srbac Miloš Budić, poslanici u Parlamentarnoj skupštini BIH Milorad Kojić i Milan Petković i gradonačelnik Laktaša Miroslav Bojić.

Veliku pažnju na ovoj manifestaciji izazvala je demonstrativna obrada svinje teške 110 kilograma, a organizovan je i mini sajam domaćih specijaliteta koje pripremaju domaćice iz Kukulja i članice KUD-a „Đerdan“,

Nakon zvaničnog dijela programa, koji je vodio Sašo Nježić iz Nožičkog, za posjetioce je organizovana besplatna hrana u prostorijama doma, u vidu kuvane koljenice i domaće kobasice, a organizovana je i muzika uživo.

Bijeg od naporne svakodnevice mnogi pronalaze u putovanjima ili rekreaciji, a vodoinstalateru Stojanu Kataniću (43) iz Srpca najbolji predah od iscrpljujućih radnih obaveza pričinjava pisanje poezije, koju je zavolio od rane mladosti.
Među sugrađanima važi za vrsnog majstora svog zanata, koji je u srbačkom “Vodovodu” dvije decenije bio angažovan na najzahtjevnijim poslovima, a inspiraciju je crpio upravo iz pjesničkog talenta kojem posvećuje veliki dio slobodnog vremena.
Prvu pjesmu napisao je još u trećem razredu osnovne škole, a poeziju je zavolio čitajući “Ježevu kućicu”, zbog čega je kasnije pročitao i sva druga djela Branka Ćopića.
– Nije uobičajeno da zanatlije budu pjesnički nastrojene, ali to je za mene sastavni dio života. Pisao sam kao đak po stolovima i klupama, kioscima i svuda gdje sam se zatekao. Da sam znao da ću to raditi i u petoj deceniji, možda bih te dječačke stihove sačuvao među koricama sveske. Ovako je sve to odnijelo vrijeme i krpa neke vrijedne čistačice – kaže Stojan.
Ipak, mnoge je ovjekovječio i sačuvao od zaborava, a najveći broj njih posvetio je svojim kumovima i prijateljima te njihovim zgodama i nezgodama.
– Desilo se nekom prilikom da vidim na “Fejsbuku” kako su lovci osvojili vrijedan trofej pa sam napisao pjesmu o tome za svega desetak minuta, a ponekad sročim i šaljivu pjesmu kada čujem anegdote od prijatelja. Jednom sam na radnom mjestu slušao dvojicu starijih kolega kako raspravljaju o završetku nekog posla i to me motivisalo da napišem o njima stihove koje sam ispisao na otpadnoj rigips ploči. Kada su to pročitali, bili su veoma iznenađeni, ali smo se na kraju svi pošteno ismijali – kaže Stojan.
Iako je u osnovnoj školi bio vrlo dobar učenik i imao predispoziciju da se upiše na viši stepen školovanja, odlučio je da pohađa srednju metalsku školu u Srpcu jer je oduvijek volio terenski rad i kontakt sa ljudima.
Nikada ga nisu privlačili kancelarijski poslovi jer je, kako kaže, po prirodi “nemirna duša”.
– U početku školovanja nisam vjerovao da ću se baviti ovim poslom, ali praktična nastava u “Vodovodu” mi je postala jako zanimljiva, naročito spajanje cijevi i rukovanje alatima s kojim se do tada nisam susretao, da sam prosto molio majstore da dođem na praksu i za vrijeme raspusta, što su mi dozvolili. Po završetku škole dobio sam posao na tri mjeseca i na kraju ostao punih 18 godina – prisjeća se Stojan.
Svoje umijeće pokazao je na poslovima održavanja i proširenja vodovodne i kanalizacione mreže, a naročito na sanaciji kvarova, među kojima su neki trajali i po 18 časova usred zime.
Kako bi obezbijedio sigurniju egzistenciju, odlučio je nedavno da pođe “trbuhom za kruhom” u Njemačku, gdje je angažovan u struci i ističe da je pristojno plaćen.
– Svim sugrađanima koji su daleko od rodne grude i muči ih nostalgija posvetio sam pjesmu “Sela moga zavičaja” u kojoj sam spomenuo sva srbačka sela. Naši veliki sveci su mi posebna inspiracija i želja mi je da svakom od njih posvetim neki stih – kaže Stojan.
Budući da je ljubitelj narodnih, a posebno krajiških pjesama, ostvario je kontakt sa kompozitorom Zoranom Šugićem iz Čelinca koji mu je uradio aranžman za autorsku pjesmu “Marina”, posvećenu njemu dragoj osobi i njegovoj bivšoj ljubavi, a potom je snimio u studiju sa kolegom Đorđem Radonjićem.
– Trenutno radimo na osnivanju benda, imali smo već nekoliko proba, i nadamo se da ćemo početi sa aktivnim svirkama. Imamo i spreman tekst za sljedeću pjesmu, pa očekujem da ćemo dobiti priliku da je snimimo i predstavimo široj publici – ističe Stojan.
• Kuvanje
Dosta slobodnog vremena Stojan provodi i u kuhinji, jer voli da priprema razne specijalitete, a sa jednim od njih osvojio je prije nekoliko godina prvo mjesto na srbačkom Gastro festu kao glavni kuvar ekipe “Vodovoda”.
– Pripremao sam punjeni batak sa povrćem koji je bio najbolji u konkurenciji jela oko 60 takmičara. Kolege koje rade sa mnom često mi kažu: “Ti nikada nećeš propasti u životu, kad propadne i zanat i muzika, otvori restoran i budi svoj gazda” – kaže Stojan.
Izvor:Glas Srpske

Na Stegića adi na obali Vrbasa u Razboju Ljevčanskom, gdje su ustaše posljednjeg vikenda u martu 1944.godine na najsvirepiji način ubile 20 članova porodica Jove, Milutina, Mihajla i Rajka Stegića i dva člana porodice Milivoja Višnjića, proteklog vikenda održan je tradicionalni godišnji pomen.

Predsjednik srbačkog SUBNOR-a Bogdan Davidović podsjetio je u svom govoru da Stegića ada punih 80 godina nosi zlokoban naziv ‘stratište’ što je sinonim za gubilište i mučilište, gdje se događa smrt nevinih, pa je obaveza naših i budućih generacija da se to ne zaboravi, kao ni trajna poruka koja je uklesana na kamenom spomeniku kraj Vrbasa ‘Pamtilo se-ne ponovilo se’.

,,Ideja o podizanju ovog spomen obilježja pokrenuta je od više mještana ovog sela još 1986. godine. Rukovodstvo Nacionalnog parka Prijedor uradilo je idejno rješenje a spomenik je otvoren 4. jula naredne godine. Potomci žrtava Milutin i Mile Stegić pojasnili su detalje kompozicije ovog spomenika visokog oko tri metra koji asocira na 22 nevine civilne žrtve ovog sela koji su stradali od strane ustaša prije tačno 80 godina. SUBNOR Srbac učiniće sve da se ovaj spomenik sanira te da se nikada ne zaboravi ovaj tragičan događaj ”, rekao je Bogdan Davidović.

U ime potomaka nastardalih govorio je Milutin Stegić koji je rekao da je njegov otac Dušan slučajno izbjegao smrt, jer je to jutro otputovao u Prnjavor.

,, Apelujem na sve da se ne dijelimo po bilo kakvom osnovu kako nam se nikad više ne ponove ovakvi ili slični događaji, a sve samo iz tog razloga što smo Srbi”, kaže Milutin Stegić.

Na spomen-obilježje cvijeće i vijence su položile delegacije potomaka žrtava i Mjesne zajednice Razboj Ljevčanski, opštine Srbac , delegacija SUBNOR-a Srbac, Boračke organizacije Srbac, Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boracaiI nestalih civila, Udruženja RVI Srbac kao i delegacija Ujedinjenog ravnogorskog pokreta Srbac i Osnovne škole Dositej Obradović Razboj Ljevčanski koji su izveli prigodan program.

Nakon toga položeni su vijenci i na spomen obilježje u centru sela.

Organizatori parastosa bili su SUBNOR Srbac uz podršku Opštine Srbac i Mjesne zajednice Razboj Ljevčanski. U ime Mjesne zajednice prisutne je pozdravio Jordan Kuvalja.

,,Posebno je značajno da ovu kulturu sjećanja prenosimo na djecu u našim osnovnim školama. Danas kada smo slušali detalje o ovom događaju na Stegića adi sve nas je vratilo u tešku prošlost , a mi smo dužni da poštujemo njihovu žrtvu, da ostanemo na svom ognjištu i borimo se za svoju koricu hljeba”, rekao je Jordan Kuvalja.