Dragica Ačić prije nepune tri decenije došla je u Povelič kod Srpca iz rodne Donje Ostružnje nadomak Stanara. U Srpcu je stekla porodicu i kaže da se brzo privikla u novom ambijentu i postigla gotovo sve što se u životu može postići.

– Radim u jednoj inkubatorskoj stanici na inkubaciji jaja. Srbac je poznat po živinarstvu. Osim toga radim i kod kuće u bašti, plasteniku, na njivi i u štali. A u slobodno vrijeme su mi igle za pletenje u rukama, kaže Dragica.

Kuću je pretvorila u butik. Isplela je preko storinu odjevnih predmeta i kompleta za djecu. Uglavnom za djevojčice.

– Za jedan komplet su mi dovoljna dva – tri sata. Mnogo pletem, mnogo toga izlažem i prodajem. Idem po sajmovima i izložbama po Srpcu, Gradišci, Banja Luci, Laktašima Derventi… Moji ručni radovi dospjeli su svagdje, samo još nisu u Afriku. Ima ih u Kanadi, Sjedinjenim američkim državama, Australiji, po evropskim zemljama. Ljudi vole ručne radove, priznaje Dragica Ačić.

Nisu samo Dragičini ručni radovi pod konac, tako je i u bašti i plasteniku. Proizvodi povrće uglavnom za vlastite potrebe i to bez hemije.

– Naučila sam kako da proizvodim bez hemijskih preparata. Uglavnom biljke prihranjujem rastvorom od kokošijeg đubriva, raznim organskim preparatima štitim ih i od biljnih bolesti i štetočina. Neću da nas trujem, treba samo malo više truda i dobre volje i sve se postiže na prirodan način.

Dragica Ačić priznaje da je gotovo sve postigla u životu. Ispunila je svoj cilj, izvela je djecu na pravi put.

– Sin već radi, ćerka studira. Još da unučad dobijemo i to je to. Dobru djecu smatram svojim i muževim uspjehom. Imati zdravu porodicu i živjeti zdravo bi trebao biti san svakog normalnog čovjeka. Sve ovo drugo, ručni radovi, druženje na sajmovima i prodaja su nadogradnja, kaže Dragica Ačić, vrijedna domaćica koja je spojila ono najbolje što imaju rodna Ostružnja i srbački Povelič.

Izvor: MojSrbac.info