Ribočuvar Dragiša Trebovac kontroliše sedam vodotoka i pet starača u opštini Srbac

Sportsko ribolovno društvo“Bistro“ Srbac, koje ima tradiciju dugu preko 60 godina, ulogu ribočuvara na svim vodotocima u opštini Srbac ,osim ribolovnog revira“Stublaja“,povjerilo  Dragiši Trebovcu (45)  koji se u ovoj ulozi dokazao kao odgovoran borac za poštovanje reda i pravila sportskog ribarenja punih 15 godina.

„Moj zadatak je da kontrolišem da li ribolovci posjeduju dozvole čija je cijena jedinstvena u čitavoj BiH,da  otkrivam i plijenim tajno postavljene mreže i druge rekvizite od strane nesavjesnih ribara ,da pratim da li ima ubacivanja hemijskih sredstava u rijeke i oko njih ,da  kontrolišem obavezno poribljavanje od strane društva“Bistro“ i da tražim način kako da spriječim tamanjenje riba od strane kormorana koji su prava napast kako u ribnjacima,tako i na rijekama“, kaže Trebovac i dodaje  da je ovaj poslednji ujedno najteži zadatak.

Da je to tako Trebovac pokazuje sliku odstreljenog kormorana na rijeci Brzaji u čijoj je utrobi našao preko 30 ribica dužine kutije cigareta.

„Ova ptica grabljivica da bi preživjela mora dnevno da pojede ribe čija ukupna težina odgovara težini njenog tijela, a to je oko tri  kilograma. Možete zamisliti kakva je napast  kada na ribnjak ili na vodotok sleti jato od 30 do 50 kormorana“,kaže Trebovac i dodaje  da postavljanje takozvanih“strašila“, pa čak ni nabavka poslednjeg izuma postavljanja plinskih topova koji pucaju na zadato vrijeme ,ne daje očekivane rezultate, jer se i na to kormorani naviknu.

Problem je nastao, jer je ova ptica do prije nekoliko godina bila pod zaštitom države,pa kada se toliko namnožila da se prave velike štete na ribljem fondu. Sada je dozvoljen odstrel kako bi se postigla neka vrsta ravnoteže u životnoj sredini.

„Ovih dana u Vrbas kod srbačkog sela Glamočani nismo smjeli ubacivati riblju mlađ,već smo poribljavanje obavili tako što smo ubacili 2000 kilograma  tolstolobika težine od 2 kilograma i više kako bi izbjegli uništavanje od strane kormorana“, priča Dragiša i dodaje da je o tome predsjednik društva“Bistro“Goran Gavranović obavijestio Ministarstvo poljoprivrede,šumarstva i vodoprivrede RS koje ovom društvu daje jednogodišnje dozvole   za gazdovanje na Savi, Vrbasu, Poveliču, Brzaji, Maturi, Lepenici, Osovici i na pet starača u kojima se zadržala voda nakon poplava ili zbog promjene toka Vrbasa.

Trebovac kaže da je zbog ovoliko vodotoka, opština Srbac prava Meka, ne samo za Srpčane, već za sportske ribolovce iz susjednih opština i Banjaluke. Vješti pecaroši kući često ponesu krupne primjerke ribe,  kao što su som od 38 kg,koji je na varalicu upecao ribolovac iz Laktaša, zatim šaran od 20 i štuka od 15 kilograma.

Godišnja dozvola sa legitimacijom košta 98 maraka, za starije od 65 godina 54,za invalide 48,a za djecu i žene 45 maraka.

Ribočuvar Trebovac zanimljiv je i po tome što je od djetinjstva vezan za vodu. Rođen je u srbačkom selu Gaj, u kući udaljenoj samo 300 metara od Save. Zbog čestih poplava,a naročito od katastrofalne koja se desila 1974. Godine,  kada je oko 60 kuća bilo pod vodom  nekoliko sedmica, mještani su uz pomoć opštinskih vlasti odlučili da se kolektivno isele u susjedno selo Bajince u branjeno područje, gdje je nikao zaseok pod nazivom Novi Gaj.U selu je ostalo samo jedno domaćinstvo i to Dragišinog oca Đurađa(79) i majke Ane(71) koji nisu htjeli da ugase svoje ognjište iako nemaju struje, niti kvalitetnog puta.Bave se stočarstvom, a u tome im pomaže sin Dragiša koji ima riješeno stambeno pitanje u Srpcu.