Rijetke su porodice koje su toliko brojne kao što su Novakovići iz Rasavca čiji su preci Luka i Pelagija, koji su živjeli u 19. i prvoj polovini 20. vijeka, ostavili iza sebe čak 860 potomaka.

Iako dosta njih i danas živi na rodnom tlu, mnogi su se rasuli po svijetu u potrazi za boljim životom i nisu se sreli decenijama sve do ovih dana kada su se ponovo okupili i uz igru i pjesmu evocirali uspomene na davna vremena.

Stevo Novaković, organizator porodičnog okupljanja, rekao je da su uspjeli sakupiti oko 140 potomaka iz Njamačke, Austrije, Srbije i Republike Srpske, a oni iz Australije, Amerike i drugih kontinenata, koji su bili spriječeni da dođu, obećali su da će se kad tad odazvati zovu zavičaja.

“Jedan od naših rođaka prije 15 godina napravio je porodično stablo i na osnovu tih podataka ušli smo u trag ostalim srodnicima. Već tri godine rađa se ideja da se pokušamo okupiti na jednom mjestu, što nije bilo teško izvesti jer smo svi poznati po dobrom druženju i veselju, ali i po dobrom radu i humanosti, kao ljudi velikog srca i široke duše”, rekao je Stevo.

On dodaje da se njihov predak Luka Novaković doselio iz Like u Кaoce a za vrijeme ustanka protiv Turaka izbjegao je sa porodicom u Slavoniju gdje mu se rodila kćerka Mara 1. januara 1876. godine.

“Nakon nekog vremena se vratio i dobio zemlju u Rasavcu na korištenje od tadašnjeg Miralem-bega ali pod uslovom da mu bude potčinjen. U međuvremenu je sa suprugom Pelagijom stekao još i kćerku Jeliku i sedam sinova, Maksima, Savu, Đurađa, Marka, Jovana, Gligorija i Nikolu i svi su poslije imali svoje potomke. Osnovao je Novakovića groblje koje i danas postoji a tu je i sahranjen sa suprugom ali se, nažalost, ne zna tačno mjesto”, rekao je Stevo i navodi da ne raspolažu sa dovoljno podataka da li je Pelagiju doveo sa sobom iz Like ili su se upoznali na drugom mjestu.

Кoviljka Savić, rođena Novaković, Lukina je praunuka a unuka je njegovog sina Jovana i na porodično okupljanje je stigla iz Starih Banovaca kod Stare Pazove. Posjećivala je i ranije rodno selo ali ju je posljednjih godina u tome sprječavala pandemija virusa korona.

“Došla sam sa dva sina koji takođe imaju svoje porodice. Uvijek se veselim pozivima familije na svadbe, rođendane i druga veselja, ali ova proslava je stvarno nešto posebno. Redovno mi prorade emocije i sjećanja na malu kuću pokrivenu slamom u kojoj sam rođena i nas petoro koji smo u njoj živjeli, sve dok 1954. godine nismo napravili novu kuću u kojoj sad živi najstariji brat”, rekla je Кoviljka.

Na druženje je sa sinom i unukama došao Dragoljub Novaković, Lukin čukununuk, koji živi i radi u Austriji i kaže da se ovakvim okupljanjima na najljepši način čuva tradiciju i poštuju preci.

“Dosta rođaka dugo nisam vidio a jedna od njih je išla sa mnom u osnovnu školu i od tada je nisam sreo a već sam duboko zagazio u sedmu deceniju života. Кada vidim omladinu kako se veseli i ja sam radostan i srećan jer ima ko da nas naslijedi”, rekao je Dragoljub.

Borislav Novaković iz Srpca, zvani Tarzan, kaže da mu je srce puno kad vidi ovako brojnu familiju na jednom mjestu.

“Moj pradjed Luka bio je seoski, narodni čovjek i vjerovatno se prenijelo i na nas genetikom da smo ovako veseli”, rekao je Borislav.

Luka i Pelagija su pored devetoro djece imali i 38 unučadi, 128 praunučadi, oko 160 čukununučadi, 346 šukununučadi i drugih potomaka. U zaseoku Rasavac ima oko 20 kuća Novakovića sa oko 57 mještana a u zaseoku Potočani 12 kuća sa 26 članova ove porodice. Najstariji od njih trenutno je Luka Novaković, koji nosi ime po svom pretku i koji ima 93 godine.