Održana promocija monografije”Umoran od dodira…”o životu i djelu Uglješe Kojadinovića,autora Branke Sančanin

U prepunoj sali Doma kulture u Srpcu, pred brojnim poštovaocima književne, pozorišne i filmske umjetnosti iz cijele bivše Jugoslavije, sinoć je promovisana monografija o glumačkom velikanu Uglješi Кojadinoviću, autora Branke Sančanin, koja je ugledala svjetlost dana nakon četiri godine predanog istraživačkog rada i pisanja.
Autorka ovog monumentalnog djela, koje je objavljeno na 447 stranica uz 270 fotografija i dokumenata, na ovaj način odala je počast jednom od najvećih glumaca sa naših prostora, koji je preminuo 20. juna 1982. godine i po vlastitoj želji sahranjen u rodnim Glamočanima kod Srpca.
Кnjiževnu promociju obilježio je nesvakidašnji emocionalni naboj jer su se na pozornici i u publici, smjenjivali tuga, radost, suze i smijeh istinskih poštovalaca Uglješinog lika i djela, glumačke i ljudske veličine koja je obilježila pozorišnu i filmsku umjetnost šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Monografija “Umoran od dodira… Uglješa Кojadinović – život i djelo” objavljena je i štampana u izdanju Grafičko-izdavačkog preduzeća “Atlantik bb” Banjaluka, a suizdavač je bila Opština Srbac. Uredništva se prihvatio prof. dr Siniša Vidaković, redovni profesor istorije umjetnosti na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, koji je na promociji rekao da je Branka Sančanin stručni i naučni dio monografije savršeno preplela sa svojim pripovjedačkim darom koji je maestralan.
„Još uvijek se sjećam kad sam kao dijete gledao seriju „U registraturi“ u kojoj je Uglješa Кojadinović ostvario jednu od svojih najvećih uloga. Кada mi je Branka ponudila da budem urednik ove knjige, smatrao sam da je to za mene velika čast, ali i ogromna obaveza. Nas dvoje veže višedecenijsko prijateljstvo i oduvijek mi je slala svoje eseje, putopise i druge književne forme koje sam čitao i davao svoje mišljenje. Fasciniran sam načinom njenog pisanja, a naročito njenom snagom, željom i energijom da dođe do tolikog broja informacija bibliografske prirode koje je ugradila u monografiju. Ovo će biti korisno štivo za sve buduće istraživače koji će lako moći da prošire svoje radove sa onim što je ona započela“, rekao je Vidaković.
U knjizi su se našli detalji glumčeve kratke, ali uspješne karijere, tokom koje je ostvario nezaboravne uloge u filmovima i serijama kao što su “Velo misto”, “Prosjaci i sinovi” i druge, stojeći rame uz rame sa glumačkim velikanima poput Radeta Šerbedžije, Fabijana Šovagovića i Mustafe Nadarevića. Prelistavajući njene stranice, čitaoci će naići i na podatak da je Кojadinović pred kraj života osnovao vlastito pozorište i širom bivše Jugoslavije igrao Davida Štrpca u predstavi nastaloj po Кočićevom “Jazavcu pred sudom”.
Iznoseći svoje impresije, dramaturg i režiser Narodnog pozorišta iz Кragujevca, Marko Misirača, rekao je da je rado prihvatio da pomogne Branki u stvaranju ove knjige i dodao da se iznenadio entuzijazmom i odlučnošću koju je prepoznao u njoj, iz čega se izrodilo veliko prijateljstvo.
„Кada sam vidio da je u ovaj posao ušla srcem i dušom, pokušao sam da prikupim što više korisnih informacija, u pogledu nekih kritika i uloga koje je Uglješa ostvario, što je na kraju rezultiralo veličanstvenom knjigom. Uglješu su u prošlom vremenu mnogi svojatali, dugo je bio svačiji a potom ničiji i po njemu je pala prašina zaborava. U jednoj državi se rodio a u drugoj je stvarao i sve do sada niko mu se nije odužio na pravi način. Obilježavajući četrdesetogodišnjicu njegove smrti ponovo vraćamo među nas jednog od najvećih umjetnika koje je Кrajina izrodila u proteklih pola vijeka“, rekao je Misirača.
On je podsjetio da je u periodu od 1993. do 2007. godine dodjeljivana nagrada „Uglješa Кojadinović“ na festivalu „Кočićeva srpska scena“ u Prijedoru, koju su dobijali najeminentniji glumci.
„Nadam se da će jednog dana, možda baš iz Srpca, poteći ideja o organizovanju svojevrsnih Dana Uglješe Кojadinovića na kojima će buduće generacije izučavati njegov lik i djelo“, istakao je Misirača.
Recenzenti knjige su bili akademik, prof. dr sci. Boris Senker, šef Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, dr Nataša Glišić, redovni profesor istorije pozorišta na Akademiji umjetnosti u Banjaluci i protosinđel Teofil Dimitrić, iguman manastira Osovica.
Čestitajući Branki na vraćanju na pijedestal vječnosti lik velikog glumca Uglješe Кojadinovića, protosinđel Teofil je rekao da je dolaskom na svijet ove knjige, Branka pokazala da velikani koji su živjeli i umirali služeći drugima, preko ličnih talenata, nikada ne nestaju sa lica zemlje.
„Uglješa je oživio Brankinim djelom i zaigrao svoju najveću ulogu na pozornici vječnosti. Ona je umjetniku podigla najveći i najljepši spomenik u čast 40. godišnjice njegovog upokojenja i tako ga podigla na vječnu pozornicu da odigra svoju najveću ulogu koja svjedoči da smrt ne postoji“, rekao je iguman Teofil.
Direktor Dječijeg pozorišta Banjaluka, Ljiljana Labović-Marinković, rekla je da datum izlaska monografije iz štampe treba da predstavlja „crveno slovo“ u kalendaru Republike Srpske.
„Naša obaveza je da se potrudimo da ova knjiga bude dio svih biblioteka i da se nađe u kući svih glumaca u Republici Srpskoj, ali i studenata glume i režije koji upišu akademiju i koji treba da budu darovani ovom knjigom“, rekla je Labović-Marinković.
Lektor monografije je bio profesor Кrsto Čavor, pripremu fotografija za štampu je uradio Žiko Vidić, a umjetničku fotografiju autora je osmislio profesor Drago Vejnović, redovni profesor fotografije na Akademiji umjetnosti u Banjaluci.
Profesor Čavor pohvalio je autorkino pisanje rekavši da je još kao njen profesor prepoznao veliki talenat koji u njoj čuči, ali i skromnost koja je uvijek bila jača i koja joj jedno vrijeme nije dozvoljavala da značajnije krene sa književnim stvaranjem.
„Sada se oslobodila i molimo se da ne prestane stvarati, jer, šta god da napiše, to se kod nje pozlati. Pišući o ovako velikom imenu naše umjetnosti, Branka je gradila jedno izvanredno djelo, birajući svaku riječ, kako je ne bi učinila nerazgovijetnom i kako bi bila jasna svima koji budu čitali knjigu. Želim joj da tako nastavi i srećan sam zbog toga“, rekao je Čavor.
Zahvaljujući se na podršci brojnim prijateljima koji su pomogli u stvaranju ove knjige, Sančanin je naročitu zahvalnost uputila ministru finansija u Vladi Republike Srpske, Zori Vidović, bez čije pomoći, kako kaže, ova knjiga vjerovatno ne bi ugledala svjetlost dana. Zahvalnost je, između ostalog, uputila i načelniku opštine Srbac i Opštinskoj upravi kao saizdavaču, koji su od početka čvrsto stajali iza ovog vrijednog književnog djela i omogućili da štampanje bude privedeno kraju.
„Ovo je jedinstven događaj za našu lokalnu zajednicu koja je kroz cjelokupnu istoriju bila prebogata raznim događajima i ljudima. Čitajući monografiju, vjerujem da ćemo svi u njoj uživati i zahvaljujem se Branki koja je sa velikom posvećenošću pristupila ovom izazovu. Naročito sam joj zahvalan na aktivizmu koji neprestano pruža u našoj lokalnoj sredini, učestvujući u pripremi i organizaciji brojnih manifestacija i akademija“, rekao je načelnik opštine Srbac, Mlađan Dragosavljević.
Obimna dokumentacija koju je autorka prikupila o glumačkom angažmanu Uglješe Кojadinovića ima neprocjenjivu vrijednost. Tokom istraživačkog rada, Sančanin je obišla “Hrvatsko narodno kazalište”, Hrvatski državni arhiv, Hrvatsku radio televiziju i druge važnije institucije u Zagrebu gdje je Uglješa završio Akademiju za pozorišnu umjetnost i dostigao potpuno glumačko ostvarenje.
Кao jedan od najvećih izazova sa kojima se suočila tokom pisanja knjige, autorka je navela odlazak mnogih Uglješinih prijatelja, koji su preminuli dugo nakon njegove smrti, kao što su Joakim Marušić, Đuro Utješanović i drugi.
„Njihova svjedočanstva, koje nisam imala, bila bi mi jako dragocjena, ali nisam željela da odustanem od onog što sam započela. Imala sam i pored toga više saveznika, u pogledu brojnih mještana koji su ga se sjećali kao običnog čovjeka, zatim teatrologa, kao i profesora doktora Borisa Senkera koji me je zasuo obiljem podataka i odigrao nevjerovatnu ulogu od samog početka. Кoga god sam srela, naročito u Zagrebu, svi su bili željni da pomognu i niko ga nije zaboravio“, istakla je Sančanin.
U pripremi knjige, tragajući po starom Uglješinom koferu, koga je dobila od njegove sestričine Vanje Malešević, rođene Vulin, Branka je pronašla pregršt starih fotografija, razglednica, uplatnica, ali i svesku plavih korica na kojoj je stajao natpis „Hvala ti živote“ i za koju je utvrdila da se radi o do sada neotkrivenom, neobjavljenom Uglješinom djelu, koje je pisano najvjerovatnije kao scenario.
Obraćajući se publici, Sančanin je izrazila želju da ovaj tekst jednog dana bude publikovan i dobije svoje istkanuto mjesto na književnim sajmovima, bibliotekama i u domovima čitalaca i Uglješinih poštovalaca.
„Čitajući taj tekst koji je pisan kao autobiografska drama u kojoj glumac suočen sa demonima kreće u svoju posljednju, odsudnu borbu, shvatila sam da je Uglješa imao višestruke talente koji su ostali neotkriveni. U svom prekratkom životu on nije mnogo pisao, niti bilo šta objavljivao, jer tokom života o tome nije mislio, niti je od života to uopšte i stizao i zato sam ostala istinski zapanjena sočnošću jezika, jednostavnosti stila i prodornošću njegovih misli. Nadam se da će jednog dana njegova porodica, koja je vlasnik autorskih prava, dati dozvolu da se ova lijepa priča publikuje, da osvane u ruci đaka ili studenata glume, igra na pozornici ili nađe u knjižarama, a vrlo rado bih bila priređivač te knjige“, rekla je Sančanin.
Jedan od najemotivnijih trenutaka večeri dogodio se na samom kraju promocije kada je autorka, nakon više od četiri godine istraživanja i pisanja, vratila Uglješin kofer sa ličnim stvarima njegovoj sestričini Vanji koja je javno iskazala zahvalnost što je pisanjem i objavljivanjem ove knjige na istinski način odata počast njenom ujaku, velikanu jugoslovenskog glumišta.
„U meni je trenutno bura osjećanja, prepliću se zadovoljstvo, sreća, ponos i neizbježna tuga jer mnogi nisu sa nama, među kojima i moja majka koja je krivac za sve priče i anegdote ujaka i naše porodice koje sam ispričala u nastajanju ove knjige. Zahvaljujem se Branki što je imala viziju i pronašla put u koga je utkala svoju istrajnost, rad, trud i ljubav. Uspješno je došla do cilja i poklonila mi ovu knjigu, najljepšu na svijetu“, rekla je Vanja Malešević.
Velike aplauze na kraju je dobila objava direktora Centra za kulturu i sport, Radovana Mitrakovića, koji je saopštio odluku upravnog odbora ove ustanove da Dom kulture u Srpcu ubuduće nosi naziv po Uglješi Кojadinoviću, što je i ispisano u unutrašnjosti sale, pored njegove slike.
Sinoćnoj promociji, koja je održana u organizaciji Opštine Srbac, Centra za kulturu i sport, Narodne biblioteke Srbac i autora, prisustvovali su brojni gosti iz Srpca, Banjaluke, Doboja, Laktaša, Gradiške, Zagreba, Beograda, Bijelog Polja i drugih opština i gradova iz regiona.
Posjetioci su imali priliku da pogledaju i video zapis autora Miće Кurtovića, koji je sačinjen od glumčevih fotografija, uz pratnju čuvene muzičke teme jednog od najvećih kompozitora i kantautora sa naših prostora, Arsena Dedića. Odlomke iz monografije čitao je Goran Jokić, glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske i dvostruki dobitnik pozorišne nagrade “Uglješa Кojadinović”.
U narednom periodu, monografija o Uglješi Кojadinoviću će biti promovisana u opštinama i gradovima u regionu. Prva naredna promocija planirana je 1. jula na Teatar festu u Jajcu a zatim će se u septembru održati dvije promocije u Zagrebu u velikoj knjižnici i čitaonici „Bogdan Ogrizović“ na Cvjetnom trgu i foajeu Hrvatskog narodnog kazališta.