Obilježena 129. godišnjica od doseljavanja Čeha na ove prostore

Više od stotinu pripadnika češke narodnosti okupilo se u subotu, 2. septembra u Novoj Vesi na tradicionalnom druženju koje je organizovalo Udruženje „Češka beseda“ iz ovog sela kako bi obilježili 129. godišnjicu od doseljavanja Čeha na ove prostore.

U cilju očuvanja tradicije i običaja, ovo društvo već više od dvije decenije okuplja na jednom mjestu češke potomke iz Hrvatske, BiH i drugih zemalja.

Ove godine okupljanju su se odazvali češki potomci iz Banjaluke, Slavonskog Broda, Maćinog brda iz opštine Prnjavor, Prijedora, kao i Novovešani iz dijaspore.

Među gostima je bio i načelnik opštine Mlađan Dragosavljević.

Druženje je počelo misom u crkvi Male Gospojine u Novoj Vesi izgrađenoj 1938. godine, nakon čega su Česi posjetili groblje u ovom selu.

U mjesnom domu Udruženja građana „Češka beseda“ u Novoj Vesi okupljene je pozdravio predsjednik udruženja, Vjekoslav Кratofil, a organizovan je i folklorni nastup.

Uz pjesmu i zajednički ručak druženje je potrajalo do kasnih noćnih časova.

Evocirane su uspomene na prošla vremena i doseljavanje prvih 25 porodica Čeha iz Češke i Moravske oblasti 1894. godine u nenaseljen prostor opštine Srbac, gdje su osnovali naselje i dali mu ime Novo Selo-Nova Ves.

Od tada oni žive u slozi sa domaćim stanovništvom a zbog teških uslova života i sve većeg odlaska mladih ovdje danas žive uglavnom stariji Česi u nekoliko domaćinstava.

Njihovi preci su prvo živjeli u Ukrajini 16 godina a onda naselili ovaj kraj pri kraju 19. vijeka. Donijeli su svoju kulturu i običaje i stopili se sa lokalnim stanovništvom. Do početka drugog svjetskog rata postojala su i češka sela Vranduk kod Doboja i Malica pored Dervente ali su nakon izbijanja rata nestala. Ostalo je samo češko naselje u Novoj Vesi i Maćinom brdu kod Prnjavora a preživljavali su uglavnom baveći se poljoprivredom.

Veliki dio Čeha u tom vremenu živio je u Banjaluci, Prijedoru i Sarajevu. Odatle su se trbuhom za kruhom uputili u razne dijelove svijeta a potomci Čeha koji su živjeli na ovim prostorima mogu se pronaći na svim kontinentima. Svima njima je zajedničko da jednom godišnje prelaze na stotine i hiljade kilometara kako bi se okupili na ognjištu svojih predaka.