U subotnjoj emisiji Gosti programa Radio Srpca, od 10 časova govorićemo o obilježavanju 28.godišnjice stradanja Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu 9. i 10.septembra 1995.godine.

Iz Srpca će i ove godine u maršu „Stazom egzodusa 2023” 10.septembra učešće uzeti porodice poginulih boraca,demobilisani borci,predstavnici opštinske uprave i brojni građani .O tragičnim događajima na Vozući gdje su se borci srbačke brigade punih 16 mjeseci borili da zaštite srpsku nejač na nezgodnom planinskom prostoru za Radio Srbac govore predsjednik Odbora za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova opštine Srbac Duško Mitrić, potpukovnik Vojske RS Vićo Kovačević borac prve kategorije,srbački ljekar u penziji dr Milan Pavlović koji je tokom četverogodišnjeg rata bio načelnik Sanitetske službe pri SLB ,i predsjednik BO Srbac Goran Plotan,RVI prve kategorije.

Svi oni uputili su poziv građanima opštine Srbac da prisustvuju večeras Akademiji od 19 časova u Domu kulture Srbac koja će biti upriličena povodom stradanja Srpčana na Vozući a u drugom dijelu večeri biće održana promocija knjige “Ratne priče” autora dr Milana Pavlovića.

“Knjiga „Ratne priče“je podsjetnik na one koji su poginuli 9.i 10.septembra.To je jedna mala zbirka od puno događaja,koja je pisana sa namjerom da ostavi trag na jedno zlo doba koje se zove rat.Pisao sam sa moje osmatračnice i opisivao ono što je bilo ružno i teško kao što je bilo ranjavanje.U mojoj knjizi su opisane i izbjeglice.Treba zamisliti kako to izgleda kolona koja ide sa kesama u rukama ,napušta zgarišta svojih domova i ne nosi sa sobom ništa osim uspomena na rodni kraj.Treba zamisliti i te borce koji su po mjesec dana bili u rovovima,u zemlji,i na mrazu i na žegi i na kiši u nezamislivim higijenskim uslovima.Pisao sam u knjizi i o ljubavi,i o djeci,opisivao sam mjesta gdje su se borci nalazili i sve ono što je napisano sam vidio ,doživio i preživio i kao pisac amater stavio te svoje riječi u slova sa željom da ostane uspomena na stradale borce na vozućkom ratištu 10.septembra“rekao je dr Pavlović.

„Kroz naš sanitet prošlo je 529 ranjenih ljudi i oko tri hiljade bolesnih u toku rata .Mi smo to radili na onaj način kako je to situacija zahtjevala ,ne po nekim standardima već po principima koje je zahtjevao rat.Mnogo je ljudi poginulo,ali od posljedica ranjavanja mogu reći da smo praveći dobar posao uspjeli da su mnogi ljudi ostali živi i mi se možemo ponositi da je taj postotak umrlih od posljedica ranjavanja jako nizak ,20 puta niži nego postotak ranjavanja američkih vojnika u Vijetnamu.Zbog toga sam posebno zadovoljan,sretan i ponosan.U tom ratnom ciklusu smo se morali snalaziti kako smo znali i umjeli,a sretna je okolnost što je taj sanitet uvijek bio naslonjen na neku jedinicu i da su nas dobro čuvali.Bilo je tu svakakvih događaja a od svih je rijetko koji bio sretan,svi su bili tužni i tragični.Vidio sam mnogo rana i kad bi me neko pitao koga mi je najteže bilo žao, uvijek sam odgovarao da su me boljele sve njihove rane. Iskrena sreća, ona kratkotrajna, je bila kad sam dolazio kući i susreo se sa svojom familijom“rekao je dr Milan Pavlović.

Prisjećajući se ratnog perioda potpukovnik Vojske RS Vićo Kovačević borac prve kategorije,je rekao da je prvi put mobilisan 1991.godine kao pripadnik teritorijalne odbrane i da je sa brigadom prošao sva ratišta od derventskog,preko brodskog,oraškog,trebavskog,srbobranskog,,ozrensko-vozućkog i na kraju gradačačko koje je bilo nekako u smiraj rata.

„Na tom ratnom putu izuzetno je teško bilo derventsko-brodsko ratište i oraško a što se tiče ozrensko-vozućkog ratišta ono je ipak za nas Srpčane bilo najteže zbog konfiguracije terena,daljine,nemogućnosti snabdjevanja i doturanja borcima na prvoj liniji hrane i municije, izvlačenja ranjenika ali i dosta je nažalost bilo ranjenih.Sanitetska služba i dr Pavlović su mnogo doprinjeli da danas imamo dosta živih ljudi .Znači bilo je to ratište gdje je bilo vrlo teško ratovati,a srbačka brigada je sve iznijela i borila se za srpsku nejač punih 16 mjeseci.Posebno su se dobro ponijeli borci Drugog bataljona koji su bili na Paljeniku.A tog 10.septembra je krenula strahovita ofanziva iz vazduha i sa zemlje, negdje oko 24 hiljade vojnika Armije BiH uz podršku NATO avijacije na nas koji smo bili i do 10 puta slabiji i taj dan je odbrana Vozuće popustila“prisjeća se Kovačević.

Kovačević je pohvalio istorijske časove kao novinu koju su od ove godine uveli za učenike završnih razreda osnovnih i srednjih škola.

„Prošli smo kroz sve škole i želim da se kao jedan od predavača zahvalim menadžmentima škola.Mislim da je to prava stvar i samo je u budućnosti treba razvijati da zaživi kao tradicija jer stvaraće ljude koji će biti spremni da u budućnosti brane ono što smo mi stvorili“ rekao je Kovačević.

Govoreći o učešću Srpčana u maršu Stazom egzodusa dugom 22 kilometra,predsjednik Odbora za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova opštine Srbac Duško Mitrić je rekao da je iz godine u godinu veliko učešće građana svih generacija od školskog uzrasta pa do onih koji su u poodmaklim godinama.

„Obezbjeđen je prevoz autobusima za porodice poginulih boraca,RVI,borce koji nisu u stanju da prepješače tu stazu kao i za sve ostale građane .Radi se o tri autobusa i više putničkih automobila koji će se uputiti ka Vozući u nedjelju 10.septembra“.

Govoreći o ratištima koja je prošao Mitrić je rekao da je bio pripadnik 16.motorizovane krajiške brigade ,Inžinjerijski bataljon i da je poziv za mobilizaciju dobio u junu 1991.godine.

„Smatrao sam da je to neka vojna vježba koja će trajati jedno određeno vrijeme.U septembru 1991.godine moja jedinica je prešla rijeku Savu sa namjerom da zaštiti srpski narod u Zapadnoj Slavoniji ,a bio sam sa jedinicom angažovan na proboju koridora i sva ta ratišta od dobojskog,brodskog,modričkog,zatim oraško,brčko,a bio sam i na vlašićkom i teslićkom ratištu.Negdje su najteži trenutci bili ono kad krećemo od kuće na ratište i kad se pozdravljamo sa porodicom. Razmišljajući i o svojoj porodici mogu reći da je tada bila velika zabrinutost jer smo bili pod sankcijama i nestašicama hrane i svega onog što je bilo potrebno za život u ratu.Zato mogu sa ovog mjesta poručiti da se to nikad i nikom ne dogodi.Mi u opštini Srbac smo imali sreću da ovdje nije bilo iseljavanja stanovništva ali imao sam priliku da prođem mnoga ratišta i vidim spaljene i napuštene kuće i sve ono što Srbac hvala Bogu nije doživio“rekao je Mitrić.

„Novina koju smo uveli oko održavanja istorijskih časova po školama će sigurno u budućnosti dati rezultate.Ideja je bila da pokušamo našoj omladini ispričati istinu o proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu ali iz ugla samih učesnika rata tako da djeca dobiju pravu informaciju.Akcenat je da djecu učimo da nikog ne treba da mrze ali istovremeno da poštuju svoje i da znamo ko smo i šta smo, da budemo jedinstveni jer bez toga nema budućnosti“rekao je Mitrić.

Predsjednik Boračke organizacije Srbac Goran Plotan,teško je ranjen od granate 10.septembra 1995.godine na Vozući ,ratni je vojni invalid prve kategorije.

„Ja sam 10.septembra bio na položajima srbačke brigade,Interventni vod je mjesec dana bio na Vozući gdje smo po potrebi komande išli na više linija.Nas četvorica smo ostali i nismo imali šanse da se izvučemo.Teško sam ranjen od granate u glavu,obe ruke i noge,a najviše je nastradao stomak .Moram istaći Radovana Smiljanića iz Kaoca koji je ostavio pragu i došao da mi pomogne da me iznesu do puta gdje je već čekao naš sanitet za transport.Iz Banjaluke sam hitno prebačen na VMA u Beograd gdje sam u bolnici ostao više od 8 mjeseci i danas živim sa velikim posljedicama tog ranjavanja.Zahvalio bih se svima, doktoru Pavloviću i sanitetu i mogu reći da je u svemu ovom SLB časno i pošteno branila svoje položaje“rekao je Plotan i dodao da danas Boračka Organizacija opštine Srbac ima oko 1954 člana od čega je 300 ratnih vojnih invalida i 90 porodica poginulih boraca .

„Fond solidarnosti je za tri godine postojanja realizovao 43 akcije i mislim da je to jedna dobra stvar za sve demobilisane borce i ratne vojne invalide koji ne mogu konkurisati za program zbrinjavanja Vlade RS. Veliku podršku imamo od opštinske uprave na poboljšanju života naših demobilisanih boraca .Za ove tri godine smo napravili 5 stambenih objekata.Imamo još oko 4 paketa završiti za drugu listu i ja se nadam da ćemo to uspjeti završiti do kraja godine da bi početkom marta iduće godine krenuli sa trećom listom za pomoć u adaptiranju stambenih objekata“rekao je Plotan.

Emisija je na programu u subotu 9.septembra u 10 časova na frekvenciji 93,2 MHz i putem interneta radiosrbac.com.