Gost programa: Roman ,,Tri sprata” – povod za razgovor sa arhimandritom Teofilom, autorom knjige

,,Tri sprata” naziv je nove, četvrte po redu, knjige igumana manatira Osovica arhimandrita Teofila, koji je do sada objavio tri knjige: ,,Jedan prota i jedno vrijeme”, ,,Genealogija” i ,,Manastir Osovica”. Iako oca Teofila više upoznajemo kroz njegov rad i zalaganje u obnovi manastira Osovica, nova knjiga ponovo nam daje priliku da ga upoznamo i kao pisca.

Po riječima autora, knjiga ,,Tri sprata” je nastala kao izraz potrebe da mladim ljudima koji danas, nažalost, obremenjeni, opterećeni mnogim životnim iskušenjima, posebno zahvaljujući tehnici, pokaže da je moguće izgrađivati se kao ličnost i da život itekako ima smisla, jer, kako kaže, današnji čovjek se bavi sobom u svoja četiri zida i u jednom takvom stanju on polako počinje da živi besmisao, počinje da strada, da dolazi u jedno teško duševno i duhovno stanje i ističe da je upravo iz tih razloga ova knjiga ugledala svjetlost dana.

,,Što bi rekao veliki Milan Kašanin: ,,Ja pišem za fioku”. Knjiga je davno napisana i ona je jedna u nizu mojih potreba da pišem, a veliki Andrić kaže da ljudi koji su zadovoljni onim što ih okružuje i onim što se događa nikada ne pišu, pa srećan i zadovoljan čovjek može biti samo onda kada je sve u redu. S obzirom da živimo u teškom vremenu, vremenu duhovnog i duševnog, stradanja, moja potreba za pisanjem odavno je prisutna. Knjiga je napisana prije nekoliko godina i objavljena je, slobodno mogu da kažem, ne mojom voljom, nego zahvaljujući jednom od recenzenata – doktoru srpskog jezika i književnosti Srđanu Orsiću, profesoru na novosadakom Univerzitetu, i izdavaču – Srbskom sabranju ,,Baštionik”, koji su to djelo iznijeli na sud javnosti, jer su smatrali da je potrebno da se i na takav jedan način današnjem čovjeku ponude određena rješenja za njegove duhovne i duševne potrebe”, kaže otac Teofil.

Arhimandrit Teofil kaže da nikome nije jednostavno da donosi određene odluke ako je zatvoren u jednu sopstvenu monadu, ako nije u zajednici, ako nema osjećaja da ga Bog voli i da je potreban onima koji ga okružuju i naglašava da, kada smo u zajednici sa Bogom i bližnjima, onda je to sve mnogo lakše i mnogo jednostavnije, jer za svaku važnu životnu odluku potrebno je da imamo podršku bližnjih, neophodno je da osjetimo u svom srcu da je to ono što je Bogom blagosloveno i onda, samim tim, odluke postaju potpuno ispavne.

S obzirom da je kao mlad čovjek donosio odluke od kojih su se neke odnosile na važne životne prekretnice, na pitanje da li je knjiga dijelom autobiografska, ističe da je da se život glavnog junaka umnogome razlikuj od njegovog, ali da djelo ima elemenata autobiografije.

,,Neko je rekao da ljudi kada pišu ili su knjige autobiografse ili su naučna fantastika. U nekom smislu mora da postoji dio svakoga onoga koji piše, s tim da ne mogu da govorim da je knjiga autobiografska, jer se moj život uveliko razlikuje od života glavnog junaka, a s druge strane jeste, jer je u pitanju susret sa ljudima kao što je glavni junak i mudrim ljudima od kojih neprestano učimo i koji nam mnogo puta pomognu da ispravnije donosimo određene odluke u životu, ali isto tako i da shvatimo suštinu života – da je sve tako lijepo i da itekako ima smisla.

Kao tri važne stvari u ovom književnom djelu pojavljuju se smisao, istina i ljubav, a autor kaže da se iza ovog pisanja krije neko ko je bogoslov, to jeste teolog.

,, Smisao svega postojećeg je logos, Hrista Gospodnjeg nazivamo logos Božji i tu riječ logos možemo da prevedemo na naš jezik kao riječ i kao slovo, ali zasigurno najispravnije bi bilo smisao, jer Bog nas nije stvorioi uzalud. Život neke bake koja je rođena u nekom selu, tu se udala i nikad nine otišla iz tog sela, cijeli život je provela u nekoliko kvadratnih kilometara – i njen život ima smisla kao život nekog sveštenika, privrednika, književnika, političara ili bilo koga drugoga, jer pred Bogom je svaki čovjek značajan, i upravo je to taj smisao. Istina je uvijek jedna i ona je apsolutna, što znači da je i smisao jedan, a to je nemoguće spoznati bez ljubavi – ljubavi Božije, ljubavi prema Bogu, ljubavi prema bližnjima”, kaže otac Teofil.

Recenzenti knjige su Srđen Orsić, profesor novosadskog Univerziteta i Slavoljub Lukić, doktor bogoslovlja, a izdavač je Srbsko sabranje ,,Baštionik” Banja Luka.

Osim brojnih zanimljivih, živopisnih i slikovitih opisa predjela i ljudi, raznih detalja iz istorije, književnosti I drugih oblasti nauke i umjetnosti, roman ,,Tri sprata” čitaocima donosi snažnu poruku.

,,Poruka je da u svakom trenutku možemo da pođemo iz početka, jer Bog je dao nevjerovatan dar svima nama, a to je dar pokajanja, dar da vrijeme ne postoji, jer ono što je bilo – to je i prošlo, ono što nije došlo – toga i nema, tako da postoji taj jedan trenutak koji je, u stvari, vječnost i u toj vječnosti, Bog je dao da možemo krenuti iz početka i da se počnemo izgrađivati kao ličnosti. ”, rekao je otac Teofil odgovarajući na pitanje o suštinskoj poruci romana ,,Tri sprata”.

Pred kraj razgovora, otac Teofil je otkrio da i dalje piše, a ispisani redovi jedne od knjiga mogli bi biti nastavak knjge ,,Tri sprata”.

O simbolici naslova knjige, likovima koji nam donose poruke ovog kjiževnog djela, o izboru mjesta dešavanja radnje, o jeziku, stilu i drugim detaljima o knjizi, sa arhimandritom Teofilom, autorom knjige ,,Tri sprata”, razgovaramo u emisiji ,,Gost programa Radio Srpca” koju možete slušati sutra u 10 časova na 93,2 MHz ili putem interneta www.radiosrbac.com.

Emisiju ćete moći poslušati i našem sajtu, kao i u repriznom terminu u 21 čas.