Od ratne prve linije, gdje je ranjenim saborcima pružao prvu pomoć, do ordinacije u kojoj već decenijama brine o zdravlju sugrađana – životni put dr Dragana Lepira obilježili su humanost, odgovornost i predanost ljekarskom pozivu. Za dugogodišnji rad, etičnost i doprinos ugledu ljekarske profesije dodijeljena mu je Povelja opštine Srbac povodom Krsne slave i Dana opštine.

Govoreći o ovom priznanju za Radio Srbac, dr Lepir ističe da ono za njega predstavlja veliku čast, ali i dodatnu odgovornost, jer dolazi iz sredine u kojoj živi i radi, među ljudima koje godinama susreće i kojima je pružao zdravstvenu pomoć.

„Kada neko prepozna vaš višedecenijski rad, trud i posvećenost, osjećate duboku zahvalnost. Ovo priznanje ne doživljavam samo kao lični uspjeh već i kao priznanje mojoj porodici i svim kolegama iz Doma zdravlja, sa kojima godinama dijelim i dobro i loše“, rekao je Lepir.

Posebnu vrijednost, kako naglašava, ima činjenica da priznanje dolazi upravo od njegovih sugrađana.

„Priznanje koje dobijete u svojoj kući, od komšija, pacijenata i sugrađana, ima posebnu težinu i vrijednost. Lako je negdje sa strane doživjeti trenutak pažnje, ali trajati decenijama među svojima i dobiti njihovo poštovanje – to je najveća nagrada“, istakao je Lepir.

Priznanje je podijelio sa porodicom, posebno sa partnerkom Sanjom, koja je takođe ljekar u Domu zdravlja Srbac i koja mu je, zajedno sa ostalim članovima porodice, bila velika podrška tokom profesionalnog puta, obilježenog dežurstvima, odsustvima od kuće i stalnim stručnim usavršavanjem.

Lepir je ranije dobio i povelju Komore doktora medicine Republike Srpske za doprinos razvoju primarne zdravstvene zaštite.

Rođen je u Austriji, gdje su njegovi roditelji tada bili na privremenom radu, a djetinjstvo je proveo u Bajincima, kod djeda i bake. Nakon osnovne škole u Razboju, školovanje je nastavio u Banjaluci, gdje je završio srednju medicinsku školu, a potom i medicinski fakultet.

Želja da pomaže ljudima, kako kaže, pratila ga je odmalena, dok je tokom školovanja shvatio da medicina nije samo nauka već i poziv koji zahtijeva veliko odricanje, odgovornost i ljudskost.

Profesionalni put započeo je 2000. godine u Domu zdravlja Srbac, gdje i danas radi kao specijalista porodične medicine. Prve radne dane pamti po srdačnom prijemu starijih kolega i osoblja, koji su mu pružili podršku na početku karijere.

Tokom dugogodišnjeg rada obavljao je i funkciju zamjenika direktora Doma zdravlja Srbac, a u više mandata bio je odbornik Skupštine opštine Srbac.

Kao najveću vrijednost porodične medicine izdvaja kontinuitet u radu sa pacijentima, jer ljekar godinama prati njihovo zdravstveno stanje, upoznaje njihove životne navike i porodične prilike, što omogućava kvalitetnije liječenje i pravovremenu prevenciju.

Ističe i značaj povjerenja između ljekara i pacijenta, naglašavajući da su razumijevanje, empatija i lijepa riječ važan dio procesa liječenja.

„Ponekad su lijepa riječ i topla podrška pola lijeka. U porodičnoj medicini ne liječimo samo nalaze i dijagnoze već čovjeka u cjelini“, poručuje Lepir, koji građane poziva da ne čekaju pojavu zdravstvenih tegoba, već da redovno obavljaju preventivne preglede i vode računa o zdravim životnim navikama.

Jedan od najtežih perioda njegovog života bile su ratne godine, koje su ostavile dubok trag na njegov pogled na život, ljudsku patnju i odgovornost prema drugima.

Nakon završene srednje medicinske škole u Banjaluci otišao je na redovno služenje vojnog roka u tadašnju Republiku Makedoniju. Zbog početka rata u Sloveniji i Hrvatskoj služenje mu je produženo, pa nije mogao na vrijeme nastaviti školovanje na fakultetu. Ubrzo je dobio poziv za mobilizaciju, na koji se odazvao.

U rat je otišao sa samo 20 godina, kao pješadinac i borac, sa završenom srednjom medicinskom školom i tek upisanim fakultetom. Iako je bio na prvoj liniji fronta, njegova medicinska znanja i želja da pomogne drugima dolazili su do izražaja i u tim okolnostima.

„Sa saborcima sam dijelio sve terete i opasnosti koje je nosila prva linija fronta. Ipak, ta medicinska crta koju sam nosio u sebi nije mirovala. U ruksaku sam uvijek imao nešto zavoja i drugog sanitetskog materijala, pa sam, kada je na terenu trebalo pružiti prvu pomoć ranjenim saborcima, bio tu da pomognem“, prisjetio se Lepir.

Iskustvo rata, kako ističe, naučilo ga je da još više cijeni život, zdravlje i mir, ali i značaj solidarnosti među ljudima.

„Kada sa 20 godina prođete kroz takva iskustva i vidite veliku ljudsku patnju, ali i nevjerovatnu solidarnost među saborcima, naučite izuzetno da cijenite život, zdravlje i mir. To iskustvo trajno učvrsti osjećaj odgovornosti prema drugim ljudima i želju da im pomognete“, rekao je Lepir.

Smatra da su ga ratne godine učinile zrelijim i osjetljivijim na tuđu patnju, što je kasnije uticalo i na njegov odnos prema pacijentima.

„Kada nakon svega toga nastavite školovanje, a kasnije se vratite u ordinaciju kao ljekar, na svakog pacijenta i njegov problem gledate sa mnogo više razumijevanja. Znate koliko je život vrijedan i koliko se okolnosti mogu promijeniti u jednom trenutku“, naglasio je Lepir.

Uprkos brojnim obavezama, teškim trenucima i odricanjima koje ljekarski poziv nosi, kaže da ne bi promijenio svoj životni izbor.

„Ponovo bih izabrao isti put i istu profesiju. Volio bih da me sugrađani i pacijenti pamte po tome što sam uvijek davao sve od sebe da im pomognem, da sam ostao pristupačan, narodni ljekar i čovjek od riječi, koji je uvijek bio tu za svoj kraj i svoje ljude“, poručio je dr Dragan Lepir.

Opširniji razgovor sa dr Draganom Lepirom, dobitnikom najvišeg opštinskog priznanja – Povelje opštine Srbac, poslušajte u subotu, 24. oktobra, od 10 časova na talasima Radio Srpca ili putem naše internet stranice radiosrbac.com!