
Na svečanoj sjednici Skupštine opštine Srbac, povodom dana i krsne slave opštine Srbac, zahvalnica za doprinos u oblasti obrazovanja dodijeljena je Dragoslavu Filipoviću, najstarijem prosvjetnom radniku na području naše opštine. Njegove ga kolege, brojne generacije đaka koje je izvodio od Bajinaca, preko Lepenice, pa sve do Nožičkog, kao i mještani koji pamte dane u kojima je učiteljevao, bolje poznaju pod nadimkom Srbo. Valjda je taj nadimak došao od njegovog porijekla, od Srbije, njegove rodne grude, gdje je pod Rudnik planinom rođen davne 1932. godine. Šezdesetih godina prošlog vijeka dolazi u naš kraj, nastanjuje se u Nožičkom odakle ga poziv vodi po skoro svim našim selima. Učitelj Filipović zahvalio se svima koji su se prije svega sjetili njega i njegove uloge u vaspitanju učenika na području opštine Srbac i dodao da mu ovo priznanje mnogo znači.,,Mislim da ovo priznanje nije uručeno samo meni nego svim mojim kolegama sa kojima sam proveo radni vijek, radeći u teškim uslovima, kada u selima nije bilo struje i putevi su bili jako loši, ali to nije uticalo na nas koji smo tada radili u učionicama punim djece. Prvo radno mjesto bilo mi je u selu Bajinci. Počeci su bili teški i izazovni. Bilo je puno djece i sjećam se da smo radili u dvije smjene. U prvom razredu tada je bilo 65 učenika, a u četvrtom je bilo 32 učenika. Nakon Bajinaca prešao sam u osnovne škole Sitneši, Gornja Lepenica, Donji Srđevići, Ilićani, a potom u Osnovnu školu u Nožičkom gdje sam proveo 24 godine i izveo šest generacija. U penziju sam otišao kao radnik Osnovne škole u Srpcu kada je počeo rat 1993. godine”, rekao je učitelj Filipović.Poručio je da mu je žao što su danas mnoge škole prazne, te tvrdi da se promijenio odnos djece i roditelja prema nastavnicima koji su u njegovo doba imali mnogo više poštovanja nego što je to danas slučaj. ,,Djeca su me voljela i danas kada me sretnu moji bivši učenici pitaju za zdravlje i nude pomoć, ali hvala Bogu ja sam još uvijek dobro tako da mi ne treba ničija pomoć. Mislim da je najvažnija lekcija koju sam naučio radeći sa djecom da treba imati ravnopravan odnos prema svim učenicima, da se treba usavršavati u svojoj struci i da ličnim primjerom utičemo na pravilan odgoj djece. Još uvijek se sjećam detalja kada me na Veliku Gospojinu u Nožičkom, kada je tu seoski zbor, sreo moj bivši učenik Siniša Aleksić koji je šetao sa svojim djedom, pritrčao mi preko ulice , zagrlio me, poljubio i priznao mi da se jedino mene poželio iz čitave škole. On danas živi u Americi i veoma je uspješan u svom biznisu. Iako ima mnogo zanimljivih detalja iz moje učiteljske karijere ovaj ću pamtiti do kraja života”, rekao je Filipović.Za mlade koji razmišljaju da se bave učiteljskim poslom poručio je: ,,Savjetujem im da dobro razmisle prije donošenja te odluke. Ako nemaju ljubav prema djeci, bolje da se ne bave ovim poslom. Ljubav prema djeci je prvi korak kako bi oni zavoljela školu i svog učitelja, a ta obostrana ljubav sigurno će dati dobre rezultate”, zaključio je Dragoslav Filipović Srbo.Učitelj Srbo, koji ima 93 godine, i dan-danas svoje mirne penzionerske dane provodi u Nožičkom.Opširniji razgovor sa učiteljem Dragoslavom Filipovićem možete poslušati u emisiji Gost programa Radio Srpca koja je na rasporedu u subotu 22. novembra u 10 časova na frekvenciji 93.2 MHz.




















