Vijesti

Na ušću Vrbasa u Savu, u Lijevče polju, čuveni kardiohirurški anesteziolog sa svjetskim iskustvom i ugledom, profesor doktor Boško Radomir, oživio je uspomene iz djetinjstva. Poslije Beograda, Srbije, Kuvajta, Banjaluke, 25.000 anestezija za operacije na otvorenom srcu, 17 transplantacija jetre, sedam transplantacija srca i jedne pankreasa, vratio se u svoje selo Bajince.Zavičaj je moja slabost, mjesto početka i kraja, priča nam Radomir ispred kuće odakle je otišao 1967. godine. O rodnom mjestu govori sa sjetom: „Zavičajni ljudi su, vjerovatno, slabići. Hrabri, odlučni, odvažni, odu i ne osvrću se. Priznajem da sam slab i da sam uvijek osjećao tu slabost.”Okružen bajinačkim utvajima, gdje pasu krave, ovce, trče konji, lete rode, čaplje i ždralovi, doktor Radomir, koji ovdje živi sa suprugom Mirom, takođe ljekarom, porijeklom iz Knina, rado priča o svome selu.„Prije 58 godina otišao sam iz Bajinaca, prvo u srednju školu u Banjaluku, a poslije na studije u Beograd, i nikad nisam zaboravio zavičaj. Uvijek sam znao da ću se vratiti. Zato moja supruga često kaže – ti nikada nije ni trebalo da odeš odavde“, rekao je Radomir.Radomir je u Beogradu bio predsjednik Zavičajnog kluba Srpčana. Trudio se da i kod drugih porijeklom iz istog kraja podstakne ljubav prema mjestu gdje su rođeni, proveli detinjstvo i odakle su otišli u svijet. Kardiovaskularnom anesteziologijom i intenzivnim liječenjem počeo je da se bavi osamdesetih godina prošlog vijeka na Institutu „Dedinje” u Beogradu, a usavršavao se na američkom „Hart institutu” u Hjustonu, u Hanoveru u NJemačkoj, gdje je sticao znanje i iskustvo u oblasti transplantacije organa i tkiva u svrhu liječenja.U Beogradu je bio upravnik Klinike za anesteziologiju i intenzivno liječenje, sve do 2001. godine i odlaska u Kuvajt, gdje je proveo 18 godina. Nakon povratka iz ove zemlje u Persijskom zalivu, podstaknut željom da pomogne utemeljenje kardiohirurgije u Banjaluci, 2018. godine preselio se u grad na Vrbasu.„Moj životni san bio je da Republika Srpska ima ovu službu. To je uspjelo. Bio sam angažovan sve do aprila ove godine, od kada sam u penziji. Dosta je bilo. Radio sam 46 godina. Više nisam mogao odoljeti zovu zavičaja“, poručio je on. Boško Radomir kaže da je profesionalni rad shvatio samo kao dio pravog, istinskog života.„Čovjek nije ispunjen, život nema smisla bez druženja, bez prijatelja, bez zavičaja. Dugo nisam imao vremena za to. Sada, ovdje uživam s porodicom, društvom, prijateljima, rodbinom. Unučad, kada dođu u posjetu, najviše me vesele. Imam ih četvoro, Aleksu, Milu, Nikolinu i Elicu“, naveo je Radomir.Boškovim životnim putem krenula je kćerka Jelena, koja je kardiohirurg na UKC-u u Banjaluci. Druga kćerka Jovana je bankar u Grčkoj. Imaju skladne porodice i djecu, Boškovu unučad, kojoj, kaže, u svakoj prilici priča o svom kraju, o precima.„Sve ono što ja nisam saznao od svojih roditelja i djedova, pričam njima. Moji djed i baka su umrli, nikada mi nisu pričali, niti sam ja osjetio potrebu da ih pitam, ko smo, šta smo i odakle smo. Nisam saznao svoje korijene. Sada smatram svojom najvažnijom misijom da moju unučad upoznam s familijom, da znaju ko su, gdje su njihovi korijeni, odakle potiču“, naglasio je on.Prelistavajući uspomene iz rodnog sela i s obnovljenog ognjišta, gdje su ga majka Zdravka i otac Jovo usmjerili na visoke škole i medicinske nauke, istakao je da se ovdje osjeća sasvim drugačije, ljepše nego bilo gdje.Bilo je to vrijeme kada se skromno živjelo, malo imalo, ali njih dvoje su se trudili da Boško ne oskudjeva, nego da uči i opravda njihovo poverenje.„Moja supruga kaže: „Šta si ti ovdje imao lijepo u djetinjstvu?“ A ja odgovaram da mi je ovdje sve lijepo. I prije i sada. Ništa loše niti ružno nisam ponio odavde iz Bajinaca“, zaključio je on.Takve sam prirode, priča Boško, često razgovarajući s komšijama, prijateljima iz djetinjstva, dodajući da pamti samo lijepo i dobro u životu.„Sve ružno potiskujem. Zato, kada se osvrnem, sve što vidim i pamtim – lijepo je. A to lijepo je ovdje, u Bajincima. Prošao sam mnogo svijeta, upoznao ljude, gradove i države, ali nigdje mi nije kao ovde”, kaže ovaj penzionisani doktor. Bajinci su moderno selo, s velikim kućama, uređenim ulicama, život je mnogo napredniji nego kad je doktor Radomir bio dijete. Ipak, njegovo poređenje je drugačije.„Bajinci su u mom djetinjstvu izgledali ljepše nego sada. Bilo je mnogo ljudi, djece, naroda. Sada je urbanije, uređenije, imamo puteve, vodovod, struju, sve što čini moderan život. To nekada nismo imali. Međutim, kuće su prazne. Takvih je sve više“, rekao je on.Boškov dan, tvrdi, kratak je za sve što želi da uradi. Sve za šta nije imao vremena i mogućnosti, jer je u profesiji bio ispunjen, zauzet, posvećen poslu, sada nastoji da postigne. Druženje, lov, ribolov, putovanja… Sve se svodi na zavičaj, na Bajince i Srbac, gdje je prije nekoliko godina dobio plaketu, najviše opštinsko priznanje.Izvor i fotografija: Politika/Milan Pilipović

Kandidat SNSD-a za predsjednika Republike Srpske Siniša Karan osvojio je u Srpcu 4.384 glasa ili 57,25 odsto, a kandidat SDS-a Branko Blanuša 3.183 ili 41,57 odsto glasova, pokazuju preliminarni, nezvanični i nepotpuni podaci Centralne izborne komisije (CIK) BiH.Kandidat Ekološke partije Republike Srpske Nikola Lazarević dobio je povjerenje 28 birača ili 0,37 odsto, a kandidat Saveza za novu politiku Dragan Đokanović 16 ili 0,21 odsto.Nezavisni kandidati Igor Gašević osvojio je 27 glasova ili 0,35 odsto, a Slavko Dragičević 19 ili 0,25 odsto.Biračko tijelo u Srpcu broji 17.204 birača, a glasalo se na 33 birališta, uz procenat izlaznosti od oko 45 odsto.Važećih listića bilo je 7.657 ili 98,27 odsto, nevažećih praznih listića 19, odnosno 0,24 odsto, a nevažećih po drugim kriterijumima 116 ili 1,49 odsto, podaci su CIK-a.

Mnogi sanjaju o boljem životu u razvijenim zemljama, stabilnom poslu i sigurnoj egzistenciji, ali postoje i oni koji biraju suprotno, poput Denisa Tijsmansa (45) iz Roterdama i njegove supruge Juliane (31) iz okoline Beča, koji su napustili gradski tempo kako bi se doselili u Sitneše gdje već gotovo četiri godine žive u skladu s prirodom, daleko od buke i stresa urbanog života.Njihova odluka bila je hrabra i nesvakidašnja. Stigli su na brdovito imanje u podnožju Motajice bez poznavanja jezika lokalnog stanovništva, ikakvog predznanja o stočarstvu, poljoprivredi ili održivom načinu života. Denis je ranije radio u menadžmentu privatne kompanije, dok je Juliana napustila fakultetske studije vođena željom za promjenom. Oboje su iza sebe ostavili siguran, predvidljiv život kako bi zakoračili u nepoznato.Upoznali su se 2015. godine na Tajlandu, gdje je Denis bio instruktor ronjenja, a ona jedna od učenica. Nakon što je i Juliana stekla sertifikat instruktora, otputovali su u Južnu Ameriku. Po povratku su se uključili u međunarodnu organizaciju WWOOOF, koja spaja ljude s organskim farmama, jer ih je oboje zanimala ta oblast. Bilo je u planu da obiđu osam farmi, ali do drugih nisu ni došli, već su ostali u Sitnešima.„Planirali smo da ostanemo u Sitnešima samo dvije sedmice, ali nam se toliko dopalo da smo produžili boravak na tri meseca. Tada se rodila želja da imamo svoj komad zemlje, pa smo kupili imanje sa pratećim objektima koje je bilo na prodaju.“, kaže Juliana.Nakon dvije godine putovanja po svijetu i podučavanja kurseva ronjenja, pandemija virusa korona ih je vratila u Sitneše.U međuvremenu su se vjenčali, a njihova prvobitna namjera bila je da u Sitnešima naprave vikendicu. Međutim, kako bi ostvarili pravo na stalni boravak, odlučili su da osnuju i registruju farmu te započnu poljoprivrednu proizvodnju. Prve mjesece proveli su spavajući u šatoru, a hranu su pripremali na logorskoj vatri.„Nismo imali nikakvo predznanje o životinjama, ispaši, uzgoju kokoši ili koza, ali smo učili na sopstvenim greškama i iz iskustava ljudi koje smo upoznali. Bili smo kao mali tim koji uči kako preživjeti i organizovati život“, priča Denis.Malo po malo, krenuli su da dotrajale objekte rekonstruišu i adaptiraju za život. Nabavili su stoku i živinu i njihova farma je iz dana u dan postajala mali ekosistem u kojem svaka životinja i biljka imaju svoju ulogu. Denis se specijalizovao za infrastrukturu, dok Juliana vodi proizvodnju i brigu o životinjama.„Nosili smo klade i stubove na ramenima i prva stvar koja nam je trebala bio je traktor. Кupili smo traktor IMT 542, sjeckalicu i bušilicu za stubove, ali mnogo mjesta je previše strmo pa smo kombinovali rad ruku i mašinerije“, ističe Juliana.Pošto su ranije živjeli u gradu, o životu na selu najviše su učili iz knjiga i putem interneta. Čitali su literaturu o životinjama i biljkama, istraživali iskustva drugih i postepeno sticali znanje. U početku su uzgajali ovce, ali su ih kasnije prodali i nabavili francusko-alpske koze.„Кoze jedu sve, čak i grmove i šiblje, što nam mnogo više odgovara. Sada pravimo sijeno od grana sa posječenih stabala, vezujemo ih, ostavljamo da se osuše i čuvamo na suvom mjestu. Najbolji period godine za ovaj posao je od juna do avgusta“, objašnjava Denis.Bez ikakvog iskustva u stočarstvu morali su naučiti kako da zaštite životinje od predatora, a od prošle godine imaju električnu ogradu oko pašnjaka. Кažu da s lisicama nemaju problema, ali da jastrebovi ponekad odnesu poneku kokošku.Na njihovu farmu s vremenom je stigao i magarac Ludvig, kojeg su smjestili među ovce da ih čuva. Do ideje su došli nakon što su pročitali da farmeri u Кanadi koriste magarce kao zaštitu stada, i pokazalo se da to zaista funkcioniše.„Desilo se da je šakal jednom odnio jagnje, pa smo odlučili da pokušamo s magarcem. I uspjelo je, kad se pojavi predator, Ludvig ga samo udari nogom i otjera. Sada mu se pridružila i magarica Hajdi koja je u međuvremenu ostala trudna i namjera nam je da se bavimo i prodajom magarećeg mlijeka”, priča Juliana.Na farmi imaju i psa, belgijskog malinoa, kojeg su trenirali više od 300 sati da nadzire nebo i čuva stado.„Psi obično ne gledaju prema gore, ali njega smo naučili da reaguje kada vidi predatora. Upozori nas lavežom i postane uznemiren, što nam pomaže da brzo reagujemo. Jedini problem je što reaguje i na avione“, kroz smijeh priča Denis.Posebnu zanimljivost predstavlja mobilni kokošinjac koji premještaju svaka dva dana.”Izmet pada direktno na zemlju, pa kokoške same đubre tlo. Tako se zemlja prirodno obnavlja. Ranije smo imali veći, fiksni kokošinjac, pa je zemlja postala previše kisela od izmeta. Novi mobilni sistem omogućava prirodan rast bilja i održavanje tla plodnim”, objašnjava Denis.Proizvodnja hrane postala je sastavni dio svakodnevnog života na njihovoj farmi. Imaju oko 200 starih stabala voća raspoređenih po cijelom posjedu. Juliana od jabuka pravi sirće, džemove i vino, a izrađuje i prirodne kreme za ruke od biljaka koje sama prikuplja.„Кada hodam po imanju, tačno znam koja biljka za šta služi“, kaže Juliana i dodaje da, nakon napornog dana, vole da se opuste uz čašu domaćeg vina od zove, jagode ili kupine.Sve proizvode pravi ručno, od hljeba do kiselog kupusa, a obrada hrane i izrada kozmetike odvija se u prostoriji posebno pripremljenoj za tu namjenu.„Još uvijek kupuemo nekoliko osnovnih namirnica, ali cilj je da budemo potpuno samostalni, jer je to suština samoodrživog života. Baka s kojom se družimo pokazala mi je kako se pravi sir i kajmak. Imamo i dud, oko 25 stabala. Ove godine rod je bio slabiji zbog mraza, ali prošle smo imali oko 500 kilograma plodova. Listovima hranimo koze, obožavaju ih“, dodaje Juliana.Pčelarstvo je jedan od njihovih novih izazova. Prve godine su izgubili tri košnice zbog hladnoće, ali sada su ih smjestili na bolju lokaciju i nadaju se da će preživjeti zimu. Ako im to uspije, planiraju narednih godina nabaviti još pčela i proizvoditi vlastiti med.Briga o zdravlju i okolini njihov je prioritet. Juliana ne koristi šminku ni kozmetiku, a u kući, kako kaže, nemaju čak ni ogledalo.„Ne koristimo hemikalije ni u jednom obliku, jer bunar iz kojeg se snabdijevamo vodom nalazi se ispod nas, i sve što bismo koristili slilo bi se u izvor. Zato koristimo organski sapun i koža nam se popravila, uštedjeli smo novac i vrijeme, a mentalno zdravlje je bolje jer fokus nije na izgledu. Iskreno, ne vidim svrhu šminkanja kad jedini koji me vide su koze“, objašnjava Juliana.Njihova komunikacija s lokalnim stanovništvom takođe im je važna, pa su od prvog dana izgradili mrežu prijateljskih veza u selu. Od lokalnih mesara i ugostitelja, pa sve do automehaničara i bagerista, svi im u svemu priskaču u pomoć.„Obilazim komšije, posebno starije ljude. Mogu se sporazumjeti jer znaju ponešto njemačkog. To je lijep način socijalizacije. Možemo reći da smo duboko utemeljeni u zajednicu i osjećamo se veoma dobro“, dodaje Juliana.Denis se prisjetio anegdote kada su jednom pronašli psa kojeg su odveli na farmu, a koji je nakon samo jednog dana pobjegao.„Svi su nas redom pozivali u kuću i nudili rakijom. Na kraju smo se više družili nego tražili psa“, prisjeća se Denis.Julianina majka redovno dolazi da im pomogne. U početku nije najbolje prihvatila kćerkinu odluku da dođe živjeti ovdje, ali je zajedno s Julianinim očuhom kupila zemljište odmah pored njihove parcele. Planira na pola hektara graditi vikendicu, dok će preostala četiri hektara koristiti kao farmu za domaće životinje.„Ona dolazi deset dana svake godine i pomaže nam. Treba joj nekoliko dana da se privikne na tempo jer je mnogo intenzivniji nego u Austriji. Čak insistira da spava na našem posjedu. Saznali smo da je od mog očuha, koji je Austrijanac, majka porijeklom iz ovih krajeva. Prezivala se Vidović, a takvih porodica ima mnogo u Srđevićima, pa je i to nešto što nas, na neki način, povezuje s ovim mjestom“, dodaje Juliana.Njihova svakodnevica na farmi uključuje fizički rad od jutra do mraka. Juliana ističe da cijeli dan provode u radnoj odjeći. Za njih to nije ništa posebno, već normalan život.„Naš običan dan izgleda tako da se probudimo malo prije zore. Ja se prvo bavim pilićima i kokoškama, a Denis ide sa psima u obilazak. Zatim pomuzem koze i slijedi jutarnja kafa. Prije ručka radimo na težim poslovima, ali u suštini, cijeli dan provodimo radeći na polju u prirodi. Svaki dan smo umorni, ali na kraju dana osjećamo se dobro“, dodaje Juliana.Denis uživa i u fizičkim i u mentalnim aspektima njihovog načina života i kaže da mu zahtjevan tempo ne smeta. Imaju dodatne izvore prihoda iz Holandije i Austrije, tako da sve zajedno funkcioniše.„Rezultati našeg teškog rada dolaze tek nakon nekoliko mjeseci, ponekad i tek sljedeće godine. Nama je veliko zadovoljstvo kada vidimo koliko se povećao broj ptica i insekata na našem posjedu, broj ptica se udesetostručio, a za to je trebalo oko tri i po godine. Pored svih životinja, imamo na imanju čak i dvije kornjače. Zadovoljstvo koje osjećamo zbog biodiverzifikacije koju smo postigli ne može se mjeriti novcem“, dodaje Denis. “Veliki izazov nam je bila komplikovana birokratija, ali tako je to sa imigracijom, u koju god zemlju da odete, sličan je problem. Često smo morali ići u institucije i nositi papire za razne stvari, što je iscrpljivalo energiju, ali ljudi koji tamo rade bili su od izuzetne pomoći i uvijek su pokušavali da pomognu“, kaže Denis.Ističe da im je važno da životinje na farmi žive što prirodnije, da provode što više vremena napolju tokom godine i da ne konzumiraju vještačku hranu.„Кada je vrijeme jako surovo, uvodimo životinje u zatvoren prostor, ali se trudimo da što duže ostanu u prirodnom ambijentu i hrane se zdravo. Primijetili smo da takav pristup značajno poboljšava kvalitet njihovog života, njihovo zdravlje, ali i kvalitet mesa “, kaže Denis.Juliana voli dokumentovati sve aktivnosti na imanju i često objavljuje sadržaje na društvenim mrežama TikTok i Instagram na profilu: “a_good_eggsample”. Pošto ima talenat za pisanje, možda će se jednog dana odlučiti da napiše i knjigu o njihovom životu, iako trenutno nema dovoljno vremena za to.„Dijelim na društvenim mrežama šta radimo, da ljudi vide stvarni rad i trud. Ipak nemamo puno vremena za snimanje i editovanje videa, to je naporno, a naš fokus je ipak na gradnji i radu na imanju“, ističe Juliana.Кada bi vratio vrijeme unazad, Denis kaže da bi sve ponovo isto uradio, ali ranije u životu.„Sada, sa 45 godina, tijelo se teže nosi sa ovim tempom. Ali da sam to uradio ranije, vjerovatno ne bih bio s Julijanom“, priznaje Denis.Njihov savjet parovima koji žele ovakav način života je jednostavan.„Oba partnera moraju biti na istoj talasnoj dužini. Dobro je imati različita interesovanja i snage, ali vaše osnovne vrijednosti moraju biti usklađene“, zaključuje Denis, dok Julijana dodaje: „Uprkos povremenim neslaganjima, uvek pronalazimo rješenja koja odgovaraju oboma“.Život Julijane i Denisa primjer je kako predanost, ljubav prema prirodi i zajednički rad mogu donijeti samoodrživi, zdrav i ispunjen život, koji je istovremeno zahtjevan i nagrađujući.Autor: Dejan Jovičić

Policijska stanica Srbac danas je obilježila svoju krsnu slavu-Sabor Svetog Arhangela Mihaila. Obilježavanje je počelo Svetom liturgijom i lomljenjem slavskog kolača u Hramu Vaskrsenja Hristovog. Nakon liturgije, služen je parastos kod spomen-ploče u stanici, podignute u čast poginulim policijskim službenicima–Zoranu Mariću, Vitomiru Novakoviću i Slaviši Jovičiću. Parastos je služio protojerej Željko Sarić, a počast stradalima je odao i cvijeće položio načelnik opštine Mlađan Dragosavljević. Komandir Policijske stanice Srbac Siniša Šnjegota je svim kolegama poželio srećnu krsnu slavu i istakao da na ovaj dan ne smiju biti zaboravljeni oni koju su za slobodu i Republiku Srpsku dali svoje živote.,,Policijski službenici Policijske stanice Srbac ove godine, kao i svih prethodnih, obilježavaju svoju krsnu slavu. Koristim ovu priliku da u svoje lično ime i u ime svojih saradnika čestitam svim pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova krsnu slavu i zaželim im, prije svega, puno zdravlja, sreće, te poslovnog i porodičnog uspjeha na svim poljima. U hramu u Srpcu obavili smo lomljenje slavskog kolača, a zatim je služen parastos za poginule pripadnike naše Policijske stanice koji su stradali u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, gdje su dali ono najsvetije–svoj život. Neka im je čast za sve što su učinili za nas i za našu Republiku Srpsku”, rekao je Šnjegota.

Treće nedjelje novembra obilježava se Svjetski dan žrtava saobraćajnih nezgoda, s ciljem prisjećanja na stradale u saobraćajnim nezgodama i podizanja svijesti o važnosti bezbjednosti u saobraćaju. Takođe, na ovaj način se želi iskazati saosjećanje sa porodicama stradalih. Broj žrtava iz godine u godinu poprima sve veće razmjere, a posebno zabrinjava veliki broj stradale djece, mladih ljudi i drugih najranjivijih grupa učesnika u saobraćaju.Crveni krst Srbac nastoji da ukaže na značaj poznavanja prve pomoći kod svih učesnika u saobraćaju. Tim povodom, volonteri Crvenog krsta Srbac su Osnovnoj školi ,,Vuk Karadžić”u Sitnešima održali edukativno predavanje i pokaznu vježbu pružanja prve pomoći za nastavno osoblje, dok je za učenike organizovano predavanje prilagođeno njihovom uzrastu.,,U okviru obilježavanja ovog dana, predavanja su tokom sedmice već realizovana i u Centru srenjih škola ,,Petar Kočić” Srbac, a aktivnosti će se nastaviti i naredne sedmice”, rekao je sekretar Crvenog krsta Srbac Igor Jovičić.

U sali Skupštine opštine Srbac danas je održana 12. radna sjednica Privrednog savjeta na kojoj je razmatrano devet tačaka dnevnog reda, među kojima godišnji izvještaj o sprovođenju Strategije razvoja opštine, analize stanja privrednog sektora, program podsticaja zapošljavanja, komunalna i finansijska pitanja, kao i plan rada Savjeta za narednu godinu.U odsustvu predsjednika Savjeta, načelnika opštine Mlađana Dragosavljevića, sjednicu je vodio zamjenik načelnika opštine Vladimir Gužvić koji je na početku govorio o godišnjem izvještaju o sprovođenju Strategije razvoja opštine Srbac za 2024. godinu i podsjetio da opština, u skladu s novim zakonom o strateškom planiranju, ima formiranu sedmogodišnju strategiju razvoja.Šef Odsjeka za strateško planiranje, upravljanje razvojem i investicije Smiljana Martić navela je da je godišnji izvještaj usvojen na sedmoj sjednici Skupštine opštine 23. septembra 2025. godine te da predstavlja ključni dokument kojim se prati ostvarivanje strateških ciljeva razvoja.Prema njenim riječima, planirana sredstva po Akcionom planu Strategije razvoja opštine Srbac za period 2024–2026. iznosila su 23.420.000 KM, dok su realizovana sredstva u 2024. godini dostigla iznos od 12.229.176 KM, što predstavlja 52 odsto od plana.”Najveće odstupanje odnosi se na rekonstrukciju putnih pravaca Srbac–Lepenica i Kladari–Korovi, gdje je umjesto planiranih 19 miliona realizovano devet miliona, ali je projekat u toku i očekuje se njegova finalizacija”, navela je Martićeva i dodala da izvještaj predstavlja osnov za dalji rad i planiranje.Zamjenik načelnik Vladimir Gužvić osvrnuo se i na stanje putne infrastrukture, naglasivši da je planirana kompletna rekonstrukcija dionice Kladari–Korovi, dok je trenutno u toku rekonstrukcija puta Srbac–Korovi. Prema njegovim riječima, u narednom periodu očekuje se i realizacija dionice Srbac–Kladari.Načelnik Odjeljenja za privredu, poljoprivredu i društvene djelatnosti Marko Miholjčić rekao je da su obezbijeđena sredstva i za rekonstrukciju putnog pravca Srbac–Laktaši.Na sjednici je razmatrana i analiza rezultata istraživanja privrednog sektora o uslovima poslovanja, zadovoljstvu uslugama Opštinske uprave i kvalitetu komunalnih usluga na području opštine Srbac za 2024. godinu, kao i analiza potreba za radnom snagom. Miholjčić je istakao da Opštinska uprava već godinama provodi ovakva istraživanja te da je ove godine pristiglo 38 popunjenih obrazaca anketa, uglavnom od preduzetnika i malih preduzeća.Prema njegovim riječima, privrednici su kao najveće opterećenje naveli faktore na nivou države – PDV, poreze, doprinose, takse i ostale namete. Kada je riječ o faktorima na nivou opštine, između 50 i 60 odsto ispitanika smatra da lokalni uslovi nisu ograničavajući, da nema većih problema s izdavanjem dozvola i komunikacijom sa opštinskom administracijom. Više od polovine anketiranih koristilo je republičke podsticaje, dok je oko 30 odsto koristilo opštinske.”Privrednici smatraju da je najpotrebnije podsticati nabavku opreme i mašina te zapošljavanje novih radnika. Najviše se informišu putem interneta, a pored redovnog sajta, aktivan je i portal Investiraj u Srbac”, rekao je Miholjčić.Kada je riječ o komunalnim uslugama, 78 odsto ispitanika izrazilo je zadovoljstvo vodonabdijevanjem, 53 odsto kanalizacijom, uz napomenu da većina privrednih subjekata nema priključak pa se ne radi o nezadovoljstvu kvalitetom usluge, zatim 65 odsto odvozom otpada, 52 odsto električnom energijom i skoro 60 odsto putnom infrastrukturom.”Nezadovoljstvo izdavanjem građevinskih dozvola izrazilo je tek oko 10 odsto ispitanika. Među prijedlozima privrednika našlo se povećanje ulaganja u infrastrukturne projekte, proširenje vodovodne i kanalizacione mreže, bolje održavanje parking prostora u zimskom periodu te češći sastanci radi razmjene iskustava”, naglasio je Miholjčić.Analiza potreba za radnom snagom pokazala je da se skoro 48 odsto subjekata izjasnilo da je povećalo ili zadržalo broj radnika, dok je 30 odsto reklo da bi povećalo broj zaposlenih. Najtraženiji profili su CNC operateri, mehaničari, tekstilni radnici i trgovci.”Četrdeset odsto poslodavaca navodi da nema dovoljno kvalifikovane radne snage i da nove radnike često moraju prekvalifikovati. Čak 45 odsto poslodavaca spremno je primiti pripravnike bez radnog iskustva. Kada je riječ o obrazovnom sistemu, 65 odsto privrednika smatra da treba mijenjati postojeće obrazovne profile, uvoditi nove smjerove koji prate potrebe tržišta rada, jačati praktičnu nastavu i omogućiti dokvalifikacije i prekvalifikacije. Kao zaključak naveden je značaj bolje saradnje Opštinske uprave, privrednika i obrazovnih institucija”, istakao je Miholjčić.Privrednici su tokom diskusije iznijeli i niz konkretnih primjedbi. Između ostalog, moglo se čuti da u tekstilnom pogonu “Best-teks” uvijek postoji potreba za radnicima. Firma ima između 80 i 90 zaposlenih, a broj se godinama ne mijenja.Radoslav Kusić iz firme “Fora” naglasio je da se radnici obučavaju za profile stare 10 do 15 godina, te da CNC operateri uskoro neće biti potrebni jer se planira nabavka robota. Boris Petrović iz preduzeća „Kolektor“ rekao je da radnici često odlaze u inostranstvo nakon što steknu iskustvo, što je problem na nivou cijele države, te dodao da firma ove godine završava poslovanje negativno, ali da će, ukoliko dobiju nove projekte, zapošljavati nove ljude i truditi se da zadrže postojeći broj radnika.Zoran Knežević iz firme “Agrounija” istakao je da njihova grupacija sa oko 60 radnika nema problema sa kadrom, jer radnicima obezbjeđuju dobre plate, dodajući da je „došlo vrijeme da se radnik poštuje i adekvatno plati“. Najavio je i projekat koji se priprema već deset godina, a koji je značajan za opštinu Srbac i u vezi je sa procesom pristupanja BiH Evropskoj uniji. Knežević je govorio i o stanju u stočarstvu, navodeći da je Srbac u deficitu tovnih kapaciteta i da će se u budućnosti sve više morati raditi na razvoju ovog sektora, jačanju Odjeljenja za poljoprivredu, formiranju baze podataka o kapacitetima i resursima te podršci domaćoj proizvodnji. Prema njegovim riječima, tržište postoji, ali se tovni materijal mora uvoziti iz Češke i Rumunije jer ga u domaćoj proizvodnji nema dovoljno. Najavio je i dolazak komisije za koncesije naredne sedmice, kada će biti elaboriran njihov projekat.Govoreći o programima podsticaja za ovu godinu, načelnik Odjeljenja za privredu, poljoprivredu i društvene djelatnosti Marko Miholjčić naveo je da je 45 subjekata konkurisalo za lokalne podsticaje, a 39 ispunilo uslove i ostvarilo pravo. Jedna od mjera odnosila se na registraciju samostalnih preduzetničkih radnji, gdje se moglo dobiti između 1.500 i 2.000 KM, dok su podsticaji za zapošljavanje iznosili od 1.000 do 5.000 KM, a ukupno je povučeno 59.000 KM.”Sredstva su isplaćena poslodavcima, a obaveza je bila da zadrže radnika najmanje godinu dana”, istakao je Miholjčić.Najavio je da će, nakon sjednice Skupštine opštine 25. novembra, biti raspisan konkurs za program podsticaja zapošljavanja za 2025. godinu. Prioritet će biti podrška samozapošljavanju žena do 30 godina i lica do 40 godina prilikom pokretanja prve preduzetničke djelatnosti, kao i podrška zapošljavanju lica sa srednjom i visokom stručnom spremom.”U planu je i proširenje podsticajnih mjera naredne godine, uključujući podršku nabavci mašina, opreme i softvera, uz očekivanje da će Zavod za zapošljavanje ponovo raspisati svoje programe”, rekao je Miholjčić.Privredni savjet razmatrao je i odluku o davanju saglasnosti Komunalnom preduzeću „Komunalac“ na cijene zbrinjavanja otpada iz stambenih i poslovnih objekata. Predstavnik preduzeća Branko Gužvić rekao je da je Skupština opštine Srbac donijela odluku o povećanju cijena komunalnih usluga za 15 odsto. Istakao je da je odvoz otpada sada organizovan na teritoriji cijele opštine, te da se time smanjuje broj divljih deponija.”Iako postoje tehnički izazovi pri prilasku pojedinim lokacijama, postavljanjem kontejnera na ključnim mjestima omogućava se pravilno odlaganje otpada, što smanjuje zagađenje i olakšava rad Komunalca. Proširenje obuhvata odvoza, povećava i prihode i troškove, ali će novo povećanje cijena pomoći u stabilizaciji poslovanja”, rekao je Branko Gužvić.Zamjenik načelnika Vladimir Gužvić podsjetio je da je u petogodišnjem planu upravljanja otpadom predviđena izgradnja sortirnice i reciklažnog centra te da je potrebno pronaći odgovarajuće izvore finansiranja. Istakao je da je čak u razmatranju i obezbjeđivanje lokacije za buduću sortirnicu.Načelnica Odjeljenja za finansije Zorica Stamenić predstavila je nacrt rebalansa budžeta za 2025. godinu. U poređenju s planom, rebalans je povećan za 2.238.000 KM, odnosno 14 odsto u odnosu na prvobitni dokument usvojen krajem 2024. godine. Navela je da nije bilo značajnih poteškoća u izradi ovog dokumenta i da će nakon sjednice Skupštine opštine uslijediti javna rasprava otvorena za građane, korisnike budžeta i zainteresovanu javnost, kako za nacrt rebalansa, tako i za prijedlog budžeta za 2026. godinu.Sekretar Privrednog savjeta Nikolina Pronj govorila je o Planu rada Savjeta za 2026. godinu, navodeći da će se rad nastaviti u skladu sa BFC standardom, uz najmanje tri sastanka godišnje. U 2026. godini biće usvajani ključni dokumenti poput budžeta, plana kapitalnih investicija, srednjoročnih i godišnjih planova i slično.Na kraju sjednice zamjenik načelnika Vladimir Gužvić istakao je da je sastanak protekao u opuštenoj i kvalitetnoj komunikaciji, naglašavajući da je Privredni savjet formiran u okviru BFC sertifikacije s ciljem jačanja veze između lokalne uprave i privrednika.„Dajemo privrednicima na značaju, slušamo njihove prijedloge i inicijative kako bismo im omogućili što bolje uslove za poslovanje“, rekao je Gužvić.Istakao je da odziv privrednika nije na zadovoljavajućem nivou, ali da vjeruje da će uz veću uključenost njihov glas imati jači uticaj na lokalne odluke.”Današnje analize, posebno one o rezultatima privrednog sektora i potrebama za radnom snagom, kao i informacije o realizaciji podsticaja za zapošljavanje, od posebnog su značaja za dalji razvoj lokalne zajednice”, naglasio je Gužvić.

U Zavičajnom muzeju u Gradišci sinoć je otvorena izložba slika sa 42. saziva Likovno ekološke kolonije “Bardača – Srbac 2025”, pod inspirativnim i opominjućim nazivom “Raj koji nestaje”.Posjetioci u Gradišci imaju priliku da vide preko 20 djela eminentnih likovnih umjetnika koja su nastala na jednoj od najstarijih i najuglednijih kolonija u regionu.Direktor Centra za kulturu i sport Srbac Radomir Mitraković, koji je organizator kolonije, istakao je njen istorijski značaj i ugled.”Bardačka kolonija je jedna od najstarijih kolonija u Bosni i Hercegovini, ali i na prostoru bivše Jugoslavije. Kotira se u akademskim krugovima kao jedna od četiri najveće kolonije na Balkanu, a što se tiče ekologije, mogu da kažem da je najstarija ekološka kolonija”, rekao je Mitraković.Govoreći o ovogodišnjem sazivu, on je naveo da su organizatori imali namjeru da koloniju polako pretvaraju u jedan oblik simpozijuma.”Osim tradicionalnih slikara, ove godine su prvi put uvedeni i vajari. Organizovana je i škola slikanja za djecu starijeg, odnosno srednjeg školskog uzrasta “, rekao je Mitraković i dodao da je na koloniji učestvovalo 33 umjetnika iz 13 zemalja svijeta, uključujući Tursku, Poljsku, Englesku, Litvaniju, Indiju i Tajvan.Direktor Zavičajnog muzeja Gradiška, Bojan Vujčić, istakao je da Muzej i Centar za kulturu i sport iz Srpca imaju veoma dobru saradnju posljednjih par godina.”Imamo priliku da sa 42. saziva likovne ekološke kolonije Bardača 2025 ponovo ovdje izložimo preko 20 djela eminentnih likovnih umjetnika i nadam se da ćemo nastaviti istu saradnju i sljedeće godine”, poručio je Vujčić.Izložba predstavlja svjedočanstvo ne samo umjetničkog talenta, već i duboke posvećenosti ekološkim temama koje su od vitalnog značaja za region Bardače, ali i cijeli svijet.Izvor: Glas Srpske

Policijski službenici Policijske stanice Srbac juče su izvršili kriminalističku obradu lica D.Š. iz Srpca, zbog sumnje da je počinilo krivično djelo „Krađa“.Navedeno lice se sumnjiči da je iz šanka ugostiteljskog objekta u Srpcu otuđilo novac u iznosu od oko 4.880 KM.O svemu je obaviješten dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka, koji je naložio da se po kompletiranju predmeta dostavi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu.

Na svečanoj sjednici Skupštine opštine Srbac, povodom dana i krsne slave opštine Srbac, zahvalnica za doprinos u oblasti obrazovanja dodijeljena je Dragoslavu Filipoviću, najstarijem prosvjetnom radniku na području naše opštine. Njegove ga kolege, brojne generacije đaka koje je izvodio od Bajinaca, preko Lepenice, pa sve do Nožičkog, kao i mještani koji pamte dane u kojima je učiteljevao, bolje poznaju pod nadimkom Srbo. Valjda je taj nadimak došao od njegovog porijekla, od Srbije, njegove rodne grude, gdje je pod Rudnik planinom rođen davne 1932. godine. Šezdesetih godina prošlog vijeka dolazi u naš kraj, nastanjuje se u Nožičkom odakle ga poziv vodi po skoro svim našim selima. Učitelj Filipović zahvalio se svima koji su se prije svega sjetili njega i njegove uloge u vaspitanju učenika na području opštine Srbac i dodao da mu ovo priznanje mnogo znači.,,Mislim da ovo priznanje nije uručeno samo meni nego svim mojim kolegama sa kojima sam proveo radni vijek, radeći u teškim uslovima, kada u selima nije bilo struje i putevi su bili jako loši, ali to nije uticalo na nas koji smo tada radili u učionicama punim djece. Prvo radno mjesto bilo mi je u selu Bajinci. Počeci su bili teški i izazovni. Bilo je puno djece i sjećam se da smo radili u dvije smjene. U prvom razredu tada je bilo 65 učenika, a u četvrtom je bilo 32 učenika. Nakon Bajinaca prešao sam u osnovne škole Sitneši, Gornja Lepenica, Donji Srđevići, Ilićani, a potom u Osnovnu školu u Nožičkom gdje sam proveo 24 godine i izveo šest generacija. U penziju sam otišao kao radnik Osnovne škole u Srpcu kada je počeo rat 1993. godine”, rekao je učitelj Filipović.Poručio je da mu je žao što su danas mnoge škole prazne, te tvrdi da se promijenio odnos djece i roditelja prema nastavnicima koji su u njegovo doba imali mnogo više poštovanja nego što je to danas slučaj. ,,Djeca su me voljela i danas kada me sretnu moji bivši učenici pitaju za zdravlje i nude pomoć, ali hvala Bogu ja sam još uvijek dobro tako da mi ne treba ničija pomoć. Mislim da je najvažnija lekcija koju sam naučio radeći sa djecom da treba imati ravnopravan odnos prema svim učenicima, da se treba usavršavati u svojoj struci i da ličnim primjerom utičemo na pravilan odgoj djece. Još uvijek se sjećam detalja kada me na Veliku Gospojinu u Nožičkom, kada je tu seoski zbor, sreo moj bivši učenik Siniša Aleksić koji je šetao sa svojim djedom, pritrčao mi preko ulice , zagrlio me, poljubio i priznao mi da se jedino mene poželio iz čitave škole. On danas živi u Americi i veoma je uspješan u svom biznisu. Iako ima mnogo zanimljivih detalja iz moje učiteljske karijere ovaj ću pamtiti do kraja života”, rekao je Filipović.Za mlade koji razmišljaju da se bave učiteljskim poslom poručio je: ,,Savjetujem im da dobro razmisle prije donošenja te odluke. Ako nemaju ljubav prema djeci, bolje da se ne bave ovim poslom. Ljubav prema djeci je prvi korak kako bi oni zavoljela školu i svog učitelja, a ta obostrana ljubav sigurno će dati dobre rezultate”, zaključio je Dragoslav Filipović Srbo.Učitelj Srbo, koji ima 93 godine, i dan-danas svoje mirne penzionerske dane provodi u Nožičkom.Opširniji razgovor sa učiteljem Dragoslavom Filipovićem možete poslušati u emisiji Gost programa Radio Srpca koja je na rasporedu u subotu 22. novembra u 10 časova na frekvenciji 93.2 MHz.

Srpska pravoslavna crkva proslaviće sutra Sabor Svetog arhangela Mihaila – Aranđelovdan.Praznik, koji je u crkvenom kalendaru upisan crvenim slovom i uvijek se obilježava 21. novembra prema novom kalendaru, spomen je na jednog od anđela koji su se, prema predanju, sa vojskom svih anđela suprotstavili silama zla.Sveti arhangel Mihailo, simbol borbe protiv zla i sila nebeska koja prihvata duše umrlih mjereći im dobra i zla djela, slika se na ikonama i freskama kao nebeski ratnik u vojničkoj opremi, sa mačem, kopljem i zlim duhom koji, okovan lancima, leži pod njegovim nogama.Aranđelovdan je jedna od najčešćih krsnih slava kod Srba, a kao krsnu slavu proslavlja ga i MUP RS.