Dobrovoljno darovanje krvi jedna je od najhumanijih aktivnosti koja direktno spašava živote, a ujedno gradi i osjećaj zajedništva i solidarnosti. U Srpcu takav primjer dolazi iz porodice Vujić u kojoj Slavica i Slavko, brat i sestra, već godinama zajedno učestvuju u akcijama davanja krvi, motivišući i druge da im se pridruže. Njihova priča pokazuje kako lično iskustvo, porodične vrijednosti i dobra organizacija mogu biti ključni pokretači za činjenje dobrih djela.

„Moje davanje krvi je počelo negdje prije desetak godina. Za nekog je hitno trebala krv na UKC-u i mogu reći da je to prvo iskustvo za mene bilo razočaravajuće, jer zbog niskog pritiska nisam mogla dati krv. Tada su mi rekli da vjerovatno neću moći biti davalac ja sam to tako i shvatila“, prisjeća se Slavica, ali nakon nekoliko godina, kada je njen otac bio bolestan, ponovo se ukazala potreba za darovanjem krvi.

„Tada sam uspjela dati krv, što me je učinilo beskrajno srećnom. To je ujedno označilo i moje svrstavanje u dobrovolojne davaoce. Nakon toga sam vidjela da se kod nas u Srpcu akcije organizuje veoma dobro, priključila sam se i evo, dan-danas dajem krv “, kaže ona.

Njen brat Slavko u ovu humanu misiju uključio se upravo na njen nagovor.

„Moram da kažem da sam krenuo na nagovor sestre. Htjeli smo da uradimo nešto zajedno, nešto humano i korisno. S obzirom na to da već dosta stvari radimo zajedno, i privatno i poslovno, ovo je bio još jedan način da doprinesemo“, ističe Slavko, dodajući da su do sada krv dali već oko 15 puta.

Oboje se rado sjećaju svojih prvih davanja krvi, koja su, kako kažu, bila pomalo neizvjesna, ali i pozitivna.

„Došli smo u dvoranu, bilo je dosta ljudi, nismo znali gdje da krenemo, ali smo gledali druge. Organizacija je bila odlična, svi su ljubazni i brzo smo se uklopili. Sada već imamo ekipu ljudi koju viđamo svaki put i to je postalo jedno lijepo druženje“, kaže Slavica.

Kada je u pitanju motivacija za redovno učešće u ovim akcijama, oboje ističu da je iz humanih razloga, ali da takve akcije kod čovjeka razvijaju mnogo toga.

„Prije svega, to je spašavanje života, jer jedna doza krvi može pomoći i do tri osobe. Zatim, tu je humanost i solidarnost, ali i osjećaj ličnog zadovoljstva. Sve to zajedno čini jednu jako lijepu priču“, naglašava Slavica.

„Sama pomisao da ta doza krvi može nekome spasiti život daje veliko zadovoljstvo. To je nešto što čovjeka ispunjava“, kaže Slavko.

Humanost se u ovoj porodici prenosi i na mlađe generacije. Slavica s ponosom ističe da su njeni sinovi davaoci krvi.

„Posebno sam ponosna, jer je to bila njegova samostalna odluka. Ja jesam pričala o tome u kući, ali oni su sami odlučili i to me čini srećnom“, ističe Slavica.

Za kraj razgovora, njihova poruka je jasna-poziv svima da se pridruže dobrovoljnim davaocima krvi.

„Pozivamo sve građane da se uključe u akcije darivanja krvi. To je humano, korisno i pomaže drugima, ali i nama samima“, poručuje Slavica.

Slavko dodaje i važnost brige o zdravlju.

„Pored svih obaveza, treba pronaći vrijeme za rekreaciju i zdrav život. Darovanje krvi je jedan od najhumanijih načina da pomognemo drugima i zato darujte krv, spasite život“, poručio je Vujić.

S obzirom da je Slavica nastavnica engleskog jezika, a Slavko dugogodišnji sportista, sa njima smo razgovarali i o radu u prosvjeti i značaju sporta za očuvanje zdravlja.

Razgovor sa Slavicom Vujić i Slavkom Vujićem možete poslušati u emisiji Gost programa Radio Srpca koja je na rasporedu u subotu, 2. maja, od 10 časova.