Ljiljana Bijelonjić nastavnica srpskog jezika iz Sitneša svoj literarni dar ovjerila je knjigom pod nazivom “Suncogledi” na dobrobit svih onih koje vole i poštuju lijepu pisanu riječ i ujedno pokazala da je duboko urasla i ukorijenila se u tlo zavičaja.
Ovo su riječi srbačkog književnika, Žarka Šarića, koji je, kao recenzent, govorio na promociji ove knjige koja je održana u subotu, 11. maja u sali Skupštine opštine Srbac pred nekadašnjim i sadašnjim učenicima Osnovne škole “Vuk Karadžić” iz Sitneša, direktorima i prosvjetnim radnicima i drugim ljubiteljima književnosti.
Šarić je podsjetio da nije prošlo dugo vremena od njenog književnog prvenca “Letanjir” koji je objavljen prošle godine, a novim rukopisom, koji je posvećen prvoj generaciji njenih učenika, Ljiljana je ponovo crpila građu iz svog zavičaja, škole, radnih kolega, đaka i njihovih dogodovština.
“Između nastavnice i njenih učenika njegovan je sestrinski odnos a svojim rečenicama i pasusima Ljiljana je ostavila utisak zrelog spisatelja, naročito u opisu proljeća, kada se ispraćaju maturanti i organizuju drugi lijepi događaji. Jedan dio knjige posvećen je proteklom ratu i svemu što nas je snašlo u tom periodu. Podsjetila nas je na bolne rastanke i odlaske naših ratnika od kojih se mnogi više nisu vratili u škole i učionice u kojima se smijalo i pjevalo a među sve nas se uselio kolektivni strah. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, opisuje da su strahovi i razne nestašice postali sastavni dio svakodnevice i moralo se naučiti živjeti s tim”, rekao je Šarić.
Osvrćući se na naslov knjige, rekao je da u životu nema ništa ljepše i umiljatije od djece koju je autorka metaforično nazvala “suncogledima”.
“Rijetko će se naći nešto ljepše i interesantnije od suncokreta koji se stalno okreću za suncem i na koje slijeću pčele koje stvaraju med, a od ove biljke dobijamo i ulje. Ljiljanina knjiga prepuna je suncogleda, odnosno njenih đaka koji radosno gledaju sunce ispred svoje škole koje se ogleda u njihovim očima”, rekao je Šarić.
Autorka Ljiljana Bijelonjić je rekla da je inspiraciju za naslov dobila u knjizi Vase Pelagića, koja je napisana prije više od 100 godina, pod nazivom “Stvarni narodni učitelj”, a koja je u narodu poznata kao “Pelagić”.
“Jako me je to dirnulo jer je, po meni, riječ suncogledi ljepša nego suncokreti i voljela bih da mi neko od lingvista objasni kako neke riječi, poput ovih, uđu i izađu iz našeg jezika. Veoma sam srećna što su moji bivši učenici došli na ovaj događaj, naročito oni iz prve generacije o kojoj sam pisala i jako je lijepo kada pisac vidi svoje likove da mu dođu na promociju. Dugo sam se dvomuila da li da izdam knjigu o ovoj generaciji, jer me za taj period vežu ratne strahote obilježene kidanjem ličnosti i rušenjem djetinjstva, ali znala sam da to moram učiniti, samo je trebalo da prođu godine i dođe neko novo vrijeme”, rekla je Bijelonjić.
Ona je istakla da je njenu knjigu obilježio običan, razgovorni stil koji će biti pristupačan za čitanje kako onima koji su završili samo osnovnu školu, tako i onima sa fakultetima.
“Nisam željela da budem dosadna i nadam se da sam u tome uspjela. Zbog riječi koje sam upotrebljavala bilo mi je teško da knjigu dam na lekturisanje nekom od lektora pa se tako prisjećam svoje prve knjige čiji rukopis je ispravljala preminula profesorica Gordana Đukić. Nakon prvih nekoliko stranica mislila je da se radi o štamparskim greškama a poslije je shvatila da sam upravo željela da riječi budu baš tako napisane”, rekla je Bijelonjić.
Nastavnica Dragana Žujić, koja je nekada bila Ljiljanin đak, rekla je da se autorka u knjizi igrala riječima, koristila brojne gramatičke mudrolije i rješavala nedoumice glasovnih promjena.
“Neke riječi sam tumačila po nekoliko puta kroz koje je ona vrsno i vješto primjenjivala svoje znanje. Sa mnogo lijepih riječi opisala je zavičaj i sjećanje na djetinjstvo i mladost govoreći o prvom ispečenom hljebu, majčinstvu, razdvojenosti i vjeri. Knjiga emotivno pruža uvid u život seoske nastavnice i njene prve generacije učenika, opisuje probleme i brige u radu, kao i svoje kolege i sve one koji su se iz različitih razloga našli u njenom okruženju. Nudi tople i iskrene priče o nestašlucima i avanturama i vješto prikazuje svakodnevne situacije u učionici koje su nas učile važnim školskim i životnim lekcijama”, rekla je Žujić.
O knjizi je takođe govorila bibliotekarka i prosvjetna radnica, Dragana Nuždić, koja je rekla da ovakve promocije nisu učestali slučaj jer prosvjetari nemaju običaj da iznose priče iz svojih učionica u javnost.
“Vjerovatno je tajna u bilješkama koje je stvarala tokom svog rada i koje su doprinijele da objavi knjigu. Ona ima jasnu strukturu koja se prati od samog početka, počevši od nove školske godine, prvih ocjena, svetosavske priredbe, osmog marta, dana škole, kraja školske godine i zaključivanja ocjena. I ono što je zanimljivo, kod nje je svaki novi čas bio novi lavirint kroz koga je trebalo proći i svaki čas je potiskivao onaj prethodni”, rekla je Nuždić.
Ističe da su mnoge priče koje su se dogodile bile proizvod dječijih nestašluka koji bi danas bili možda okarakterisani na strožiji način, ali se to prevazilazi kroz sve te priče.
“One pokazuju da jedan prosvjetni radnik nije samo osoba koja prenosi znanje, već osoba koja ima ulogu psihologa, dežurnog policajca, zdravstvenog radnika, pa čak i političara i detektiva. Bitno je da su svi problemi riješeni i da se pokazalo da se kao mala seoska sredina možemo izboriti za zdravo okruženje za našu djecu, kao roditelji i prosvjetni radnici”, istakla je Nuždić.
Ljiljana Bijelonjić je rođena 1963. godine u Srpcu u kojem je završila osnovnu školu i gimnaziju a 1983. godine završila je Pedagošku akademiju u Banjaluci i stekla diplomu više pedagoške spreme, grupa srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik i književnost jugoslovenskih naroda. Od 1992. godine radi kao nastavnik srpskog jezika u osnovnoj školi u Sitnešima gdje i živi.
