Archive: April 2023

Opštinska uprava Srbac organizuje u nedjelju 23. aprila besplatan prevoz građana do mjesta održavanja parastosa i pomena žrtvama ustaškog genocida u jasenovačkom logoru u Donjoj Gradini.
Polazak autobusa je predviđen u 7.30 časova ispred Sportske dvorane “9. januar” u Srpcu a po završetku parastosa putnici će biti vraćeni na polaznu stanicu.
Prijave se mogu izvršiti do četvrtka 20. aprila u zgradi Opštinske uprave u Srpcu kod nadležnog službenika Dalibora Кošutića ili putem telefona: 051/740-001, lokal 113.
Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve ustaškog zločina u Jasenovcu i njegovom najvećem stratištu Donjoj Gradini, kao i 78. godišnjice proboja posljednjih jasenovačkih logoraša, organizuje Odbor za obilježavanje stradanja žrtava ustaškog genocida u jasenovačkom logoru Donja Gradina.
Sistem koncentracionih logora Jasenovac predstavlja jedno od najvećih stratišta u Drugom svjetskom ratu, u kojem je između 1941. i 1945. godine ubijeno stotine hiljada civila, najvećim dijelom Srba, kao i Jevreja i Roma.

Gorska služba spašavanja Srbac dobila je nedavno jedan lični komplet opreme za djelovanje u kriznim situacijama uz pomoć donatora Raše Nedića iz Srpca, koji trenutno živi i radi u Njamačkoj.

Nedić je nekada bio angažovan u Teritorijalnoj vatrogasnoj jedinici Srbac kojoj je takođe iz Njamačke dovozio opremu za rad i dobro je upoznat kolika je važnost posjedovanja kvalitetne opreme u akcijama spašavanja ljudi i materijalnih dobara.

„Uspjeli smo uz pomoć Raše dobiti lični komplet, u vidu kacige, pojaseva i druge tehničke opreme za jednog našeg pripadnika, a sada je prioritet da adekvatno osposobimo cijelu službu. Od stanice Gorske službe spašavanja u Zavidovićima, gdje sam dugo godina angažovan, dobićemo nešto opreme na korištenje ali je u ovom trenutku najvažnije da obezbijedimo lične komplete za sve naše pripadnike, koji će ostati u trajnom vlasništvu“, rekao je Ljubo Šuščević, načelnik Gorske službe spašavanja Srbac.

On podsjeća da su nedavno krenuli sa obukama i osposobljavanjem za potrage i djelovanje u spašavanju ljudskih života na planinama i nepristupačnim područjima, a prva od njih održana je na kamenolomu u Vlaknici gdje su se članovi srbačke Gorske službe privikavali na korištenje užeta i veliku visinu.

„Uskoro planiramo odlazak u Jajce gdje će biti organizovana obuka za spašavanje na vodi i pod vodom a radićemo i na kondicioniranju i usavršavanju drugih tehnika spašavanja”, istakao je Šuščević koji drži obuke kao jedini licencirani spasilac na području srbačke opštine.

Osnivačka skupština Gorske službe spašavanja Srbac održana je 14. marta u Vatrogasnom domu u Srpcu kada je za načelnika službe izabran Ljubo Šuščević, za zamjenika načelnika službe i predsjednika skupštine Darko Gavranović, a među članovima su i Nikola Dragosavljević, Aleksandar Milanković i Slobodan Stojaković.

Samohrana majka Nevena Ignjatić i njenih dvoje djece po prvi put su Vaskrs dočekali u svom domu, a ne kao podstanari.

Nevenina teška životna priča dirnula je mnoge ljude, koji su se uključili u humanitarnu akciju pod nazivom ,,Kuća od srca”, koju je pokrenuo Omladinski savjet opštine Srbac, na inicijativu istaknutog sportskog radnika i odbornika Skupštine opštine Srbac Branka Grahovca.

Naime, Nevena je majka dvoje maloljetne djece, od kojih je jedno dijete sa posebnim potrebama. Živjeli su kao podstanari, a njena skromna primanja su osporavala bilo kakvu mogućnost izgradnje vlastite kuće. Pored skromnih primanja, tu je i Nevenina skromnost koja joj nije dozvoljavala da se obrati za pomoć u rješavanju stambenog pitanja.

Na jednom od skupštinskih zasjedanja, odbornik Branko Grahovac je iznio svoju zamisao da se pokrene humanitarna akcija za izgradnju kuće za našu sugrađanku i njenu djecu. Inicijativa je dobila podršku odbornika, ali i svih građana, a za nju se ubrzo pročulo van granica naše opštine i Republike Srpske.

 ,,Kuća od srca“ ujedinila je brojne humaniste koji su se odazvali i na razne načine doprinijeli da Nevenin potajni san postane stvarnost.

Akcija je pokrenuta polovinom prošle godine, a Nevena je u kuću uselila prije nekoliko dana.

Inicijator ,,Kuće od srca“ Branko Grahovac kaže da će kraj akcije biti uskoro ozvaničen, to jeste po završetku fasadnih radova.

,,Akcija je bila uspješna, ljudi su pokazali saosjećanje i spremnost da pomognu, što je bilo presudno da zamisao bude realizovana. Svi koji smo učestvovali u ovoj akciji smo presrećni, jer smo ovoj porodici riješili jedan veliki problem i veliko nam je zadovoljstvo vidjeti osmjeh na licima djece i njihove mejke“, rekao j Grahovac i zahvalio Opštini Srbac i svima koji su pomogli na bilo koji način.

Nevena kaže da je presrećna, jer je posjedovanje vlastitog doma djelovalo kao nešto što nikad neće biti moguće.

,,Zaista nema riječi koje bi mogle da opišu sreću koju osjećam. Napokon mogu reći da imamo svoju kuću i da je jedan veliki problem u našim životima riješen. Ono što osjećam mogli bi da razumiju samo ljudi koji su se našli u situaciji kao što je moja. Kuća je velika i lijepa, a imam osjećaj da mi je srce zbog radosti veće od kuće pet puta“, kaže Nevena sa osmjehom.

,,Isto tako, nema riječi kojima bih mogla da iskažem zahvalnost svim ljudima koji su izdvojii novac ili besplatno radili da bi moja djeca i ja živjeli bezbrižnije, posebno Branku koji je došao na ideju i od koga je sve poteklo. Beskrajno sam zahvalna, to je jedino što mogu kažem“, kaže Nevena i upućuje čestitku svima koji Vaskrs proslavljaju po julijanskom kalendaru.

,,Ova akcija je pokazala da svagdje ima dobrih ljudi. Pravoslavcima želim srećan Vaskrs, a ljudima koji su drugih vjera želim svu sreću“, ističe Nevena.

Srpska pravoslavna crkva proslaviće sutra najveći hrišćanski praznik – Vaskrs, kojim se slavi vaskrsenje Isusa Hrista iz mrtvih i koji predstavlja suštinu hrišćanske vjere.
Isus Hristos je svojim vaskrsenjem iz mrtvih pobijedio smrt i svim ljudima od Adama i Eve do posljednjeg čovjeka na Zemlji darovao vječni život.
Stradanjem na krstu, kada bezgrešni Hristos prima na sebe grijehe cijelog ljudskog roda, a potom i vaskrsenjem, kada pobjeđuje smrt koja je posljedica grijeha, uz istovremeno obećanje vaskrsenja svim ljudima, on dokazuje i pokazuje da je Mesija i Pomazanik – spasilac svih ljudi.
Hrišćansko vjerovanje bez Vaskrsa ne bi imalo nikakvog smisla. Vaskrs je praznik pobjede života nad smrću, dobra nad zlom.
Proslavu Vaskrsa, kojoj je prethodila priprema višenedjeljnim postom, pravoslavni vjernici prvo počinju u hramovima, okupljeni u zajednici na Svetoj liturgiji, čiji vrhunac predstavlja pričešćivanje – sjedinjenje sa Bogom.
Potom se proslava nastavlja u krugu porodice, gdje posebnu radost, naročito djeci, predstavlja tucanje šarenim vaskršnjim jajima.
Šareno jaje predstavlja samu simboliku Vaskrsa. Jaje je simbol rađanja života, pile prokljuje ljusku i izlazi, kao što je Hristos ustao iz mračnog groba i uznio se na nebo.
Pravoslavni vjernici okupe se oko vaskršnje trpeze i izgovore molitvu Gospodnju “Oče naš”, te otpjevaju vaskršnji, pobjedonosni tropar “Hristos vaskrse iz mrtvih i smrću smrt pobijedi…”.
Vaskrs se slavi tri dana, tokom kojih se pravoslavci pozdravljaju sa “Hristos vaskrse”, uz otpozdrav “Vaistinu vaskrse”.
Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista praznuje se još od prvih vremena hrišćanstva. Glavni je pokretni praznik i na osnovu njegovog datuma određuje se kada će pasti drugi pokretni vjerski praznici.
Isus Hristos – mesija koji se ovaplotio od Duha Svetoga i Djeve Marije i postao čovjek – došao je u ovozemaljski život da bi svojom žrtvom na krstu spasio sav ljudski rod od grijeha, a potom vaskrsenjem iz mrtvih pobijedio smrt koja je nastala kao posljedica grijeha.
Raspet je na brdu Golgota, na mjestu gdje je sahranjen prvi čovjek – Adam. Dok su ga razapinjali, Hristos je zamolio Boga da oprosti njegovim mučiteljima.
Sveta jevanđelja navode da je u rano nedjeljno jutro Hristov grob obasjala jaka svjetlost, od čije su jačine popadali stražari koji su čuvali grob, ogromna kamena ploča – koja je bila stavljena na ulaz u grob – pokrenula se i Sin Božiji je vaskrsao.
U to jutro žene mironosnice krenule su prema Hristovom grobu i vidjele otvoren i prazan grob, u kome je bilo samo pogrebno platno. Anđeo Gospodnji pitao ih je: “Zašto tražite živoga među mrtvima” i tada im se javio vaskrsli Hristos.
Hristos se javio Bogomajci i apostolima, koji su ga oplakivali u jednoj kući u Jerusalimu, riječima: “Mir svima” i pokazao im rane nastale prilikom razapinjanja na krstu.
Na ovo ga je apostol Toma upitao “Jesi li zaista to ti, ravi /učitelju/”, na šta mu je Isus prišao i dozvolio da dotakne njegove rane. Otuda izraz “nevjerni Toma”, koji označava sumnjičavu osobu.
Vaskrsli Hristos je u ovom svijetu proveo još četrdeset dana, kada se vaznio na Nebesa i “sjeo sa desne strane Oca”.
Na Prvom vaseljenskom saboru, održanom u Nikeji 325. godine nove ere, Crkva je ustanovila da se Vaskrs praznuje u prvu nedjelju koja dolazi iza punog Mjeseca, a koji se pojavljuje poslije prve ravnodnevice, s tim da to ne može biti prije 4. aprila, niti poslije 8. maja.
Danas ovakav kanonizovani princip određivanja datuma Vaskrsa primjenjuju pravoslavne crkve, odnosno crkve koje su ostale na ortodoksnoj, pravovjernoj liniji.
Radi značaja ovog praznika, svaka nedjelja u toku godine je “mali Vaskrs”.

Četrnaestogodišnja Dijana Vukotić iz Poveliča jedan je od najvećih slikarskih talenata u svojoj generaciji i do sada je naslikala brojne radove, od kojih je najveći broj sa vjerskim motivima.
Jedan od njih, na kojem je radila dva mjeseca, danas je pridarila srbačkoj parohiji a radi se o slici sa motivom Hrama Vaskrsenja Hristovog u Srpcu koja je rađena tehnikom akril na platnu.
Protonamjesnici srbačke parohije, Aleksandar Kusturić i Petko Vuković, zahvalili su se na ovom daru i rekli da će slika biti osveštana i da će svojom ljepotom ukrasiti njihov hram i parohiju.
Dijana je osmi razred Osnovne škole „Jovan Jovanović Zmaj“ iz Srpca i njen razredni starješina je nastavnica Jelena Tatić.
„Već godinama slikam u slobodno vrijeme i talenat sam otkrila još u najranijim danima. Volim slikati pravoslavne svetinje i često idem na liturgije, jer sam veoma privržena našoj vjeri. Pored akrila, koristim i vodene i obične boje, a slikam i rapidografom“, rekla je Dijana.
Dodaje da slika i životinje, likove iz stripova, grbove i druge motive, a do sada je naslikala na desetine radova.
„Planiram jednog dana upisati likovnu akademiju a voljela bih pohađati i škole slikanja kako bih dodatno usavršila svoje vještine“, rekla je Dijana.

Povodom najvećeg hrišćanskog praznika – Vaskrsa, u studiju Radio Srpca ugostili smo jeromonaha Filareta iz manastira Osovica, sa kojim smo razgovarali o predstojećem prazniku, danima posta koji mu prethode, Svetoj tajni pričešća, Svetoj tajni ispovijesti i o običajima koji se za Vaskrs vezuju.

Govoreći o značaju praznika Vaskrsa, jeromonah Filaret kaže da je život vječni vaskrsenjem omogućen i dodaje da je cijeli ovozemaljski život i ono što ga čini uzaludno ako nema vjere u Boga i u vaskrsenje Hristovo.

,,Apostol Pavle kaže:“Ako Hristos ne usta, ako Hristos ne vaskrse, uzalud je i propivijed naša i vjera vaša“. Dakle, ako nismo riješili pitanje smrti, odnosno problem smrti, sve je uzalud. Uzalud je da budemo najzdraviji, uzalud je da budemo najbogatiji, uzalud je da budem siromašni, uzalud je da budemo obrazovani, da živimo i hiljadu godina ako Hristos nije vaskrsao. Zato u Crkvi Božijoj sve je koncentrisano oko Vaskrsa, cijela jedna bogoslužbena godina je u kontekstu proslave Vaskrsa, a svaka nedjelja je, kako mi kažemo, Vaskrs u malome. Vakrsenje Hristovo je suština života našega, Hristovo vaskrsenje je osmišljavanje života našega i da nije bilo vaskrsenja, sve bi bilo uzalud, jer je život vječni njime omogućen“, kaže otac Filaret.

Otac Filaret kaže da svaki praznik ima svoje običaje, ali da oni gube važnost i smisao ukoliko se posmatraju samostalno, to jeste ukoliko se ne zaboravlja zbog čega oni postoje. Običaj koji je karakterističan za proslavu Vaskrsa jeste farbanje i ukrašavanje vaskršnjih jaja.

,,Svaki praznik ima neke svoje običaje, ali treba da znamo da bilo koji običaj nikad ne treba da bude nekakav samostalan momenat koji je dovoljan sam po sebi, već treba da bude slika realnog događaja u Crkvi, konretno u ovom slučaju oprisutnjenje vjere u vaskrsenje i život vječni. Običaji su dobri, ali ako ostanemo samo na nivou običaja, to bi onda bio onaj žar u pepelu koji se vremenom ugasi i ne donese nikakvog ploda, niti nekakve koristi, ali, ako se taj pepeo raspali, ako taj žar podari pravu buktinju, onda će moći biti od koristi. Za praznik Vaskrs vezuje se običaj farbanja vaskršnjih jaja i kuckanje ili lupanje jaja uz izgovor riječi ,,Hristos vaskrse“ i ,,Vaistinu vaskrse“. Jaje je oduvijek bilo simbol života i rađanja, a momenat koji je u Crkvi ostao jeste farbanje jaja u crvenu boju koja simbolizuje radost, simbolizuje božansko, ali i krv Hristovu. Kod nas, takođe, postoji običaj da na Vaskrs svako ima pravo da zvoni na zvona i da lično saučestvuje u radosti i da se raduje vaskrsenju Hristovom, da se raduje životu koji danas ovdje imamo i za koji vjerujemo da se nikad neće završiti“, rekao je jeromonah Filaret.

U vaskršnjoj poruci, otac Filaret je podsjetio na važnost uzajamne ljubavi među ljudima, na potrebu usmjeravanje pažnje jednih prema drugima.

,,Hristos je vaskrsao, smrt pobijedio, život vječni darovao. Svi ćemo vaskrsnuti, svi do jednog, nema onoga ko neće. Naš vladika Atanasije je govorio da se uzmemo u pamet, da već sada i ovdje povjerujemo u Gospoda vaskrslog i da na takav način naše vaskrsenje bude  vaskrsenje upotpunjeno vaznesenjem i preobraženjem u Carstvu Njegove ljubavi, u Carstvu vječnome kojem nema kraja. Treba da u drugom čovjeku vidimo konkretnog čovjeka, konkretnu ličnost bez obzira kojim se mi poslom bavili, sa koliko ljudi živjeli, jer, nažalost, često ljudi zaborave da se oko njih kreću konkretni ljudi sa konkretnim životima i od velikog je značaja da imamo pažnju i ljubav jedni prema drugima“, rekao je za kraj razgovora jeromonah Filaret.

Razgovor sa jeromonahom Filaretom možete poslušati u emisiji ,,Gost programa Radio Srpca“ koja je na rasporedu sutra u 10 časova.