Vićo Kovačević,profesor matematike u penziji .Veliki doprinos u razvoju opštine Srbac u oblasti prosvjete,sportu,učešću u ratu,odbrani svog zavičaja i stvaranju RS.
U emisiji Gost programa razgovarali smo sa jednim od dobitnika ovogodišnjeg opštinskog priznanja povodom krsne slave i Dana opštine Srbac,profesorom matematike u penziji Vićom Kovačevićem.Našem srpčaninu Vići Kovačeviću, borcu prve kategorije i potpukovniku Vojske Republike Srpske dodjeljeno je opštinsko priznanje za nemjerljiv doprinos u stvaranju Republike Srpske i nesebičnom aktivnom angažovanju na poboljšanju statusa boračkih kategorija nakon otadžbinskog rata.Vićo je rođen u Donjoj Lepenici, gdje je proveo veliki dio svog djetinjstva. Osnovnu i srednju školu je završio u Srpcu, nakon čega odlazi u Sarajevo na studije matematike i fizike. Svoj radni vijek započinje prvo kao profesor u Školskom centru u Srpcu.“Matematika je u to vrijeme kad smo se mi opredjeljivali šta će ko studirati bila predmet koji su mnogi voljeli i željeli studirati.Meni se preko mojih profesora iz Gimnazije u to vrijeme svidjala matematika kao predmet, jednostavno sam volio,i uz saglasnost mojih roditelja odlučio sam da studiram matematiku i fiziku ,a da li je to bilo dobro ili nije rješenje ne znam ,samo znam da sam tim izborom zadovoljan i dan danas.Kao prosvjetni radnik ,radio sam u Školskom centru Srbac i u to vrijeme matematika je bio izuzetno deficitaran predmet .Radilo se u dvije smjene jer je u odnosu na današnje vrijeme u školi bilo oko 1000 djaka i tu sam odradio jedan veliki dio posla predajući matematiku i fiziku.Sjećam se jedne školske godine pred moj polazak u vojsku, jer sam u vojsku išao poslije zaposlenja ,držao sam 42 časa nedeljno i dva razredna starješinstva,a norma za matematiku je bila 18 časova.„Oni koji imaju talenta njima je sigurno lakše savladati matematiku .Medjutim matematiku može savladati svaki čovjek koji hoće da radi .Ja često i sad radim sa djacima i uvjek im objašnjavam da ono što su naučili možda u šestom razredu ,moraju se sjećati i u višim razredima dok god uče matematiku, važno je samo da se redovno radi“kaže Vićo.Po formiranju Prve srbačke lake pješadijske brigade, sa dužnosti pomoćnika komandira Vićo biva imenovan za načelnika Štaba brigade, i sa svojom brigadom prolazi kroz sva ratišta na kojima je ona dejstvovala. Ovaj je čovjek svu svoju snagu i vojno-operativno znanje ulagao u napor da se iz teških borbi izađe sa što manje gubitaka.“Pričati o ratu kao nečemu što je dobro ne može čovjek sa zdravim razumom.Rat je jedno nužno zlo i nažalost uvjek stradaju oni koji nisu ni doprinjeli da do njega dodje,i jedino što bih poželio je da do onih dana koje sam proživio od 1991-1995.godine više nikad ne dodje”rekao je u svojoj poruci naš sagovornik i dodao da je bilo situacija opasnih sa raznih aspekata ,i da je za pripadnike SLB Vozuća bila najtužniji dan koji se ne može zaboraviti.“I sad ponekad kad šetam po našem gradu noću gdje je sve osvjetljeno, pričam sa prijateljima kako je lijepo,a znate kako je bilo u ratu kad idete ,a ne znate teren po mraku, gdje je sve nepoznato a vi iznad sebe imate nebo i oko sebe šumu”. Za postignute rezultate u dejstvima brigade odlikovan je Medaljom Majora Tepića i Ordenom Miloša Obilića.Vićo Kovačević i danas pomaže mnogim mladim ljudima da bolje razumiju tešku matematiku, priprema ih za bolje ocjene i prijemne ispite na fakultetima.Ponosan je otac troje uspješne ,čestite djece koji su ga obradovali unučićima.Emisiju “Gost program” možete poslušati na veb stranici Radio-Srpca.