U Gradskoj galeriji ,,Rajko Petković” u Srpcu sinoć je upriličemo veče posvećeno stradanju Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu.

Iako su prošle tri decenije od 10. spetembra 1995.godine-datuma na koji su život izgubila 24 srbačka borca, sjećanja na tragediju i poginule su i dalje svježa i žive u mislima njihovih porodica,  preživjelih saboraca i brojnih građana naše opštine.

Na sinoćnoj manifestaciji prisutnima su iznesena bolna svjedočanstva i neporecive istine o dešavanjima i žrtvama tog tragičnog 10.septembra, a upućena je i poruka da ovaj datum i žrtve ne smiju biti zaboravljeni i da Republika Srpska i sloboda njenih građana moraju biti sačuvani.

Veče sjećanja  je počelo himnama ,,Moja Republika“ i ,,Bože pravde“, a potom je minutom molitvene tišene odata pošta stradalim borcima.

Načelnik opštine Srbac Mlađan Dragosavljević rekao je da je ovo veče poseban vid sjećanja i iskazivanja poštovanja stradalim borcima, njihovoj žrtvi, ali i podsjećanje na obavezu čuvanja onoga za šta su oni dali svoje živote.

,,Večeras smo se okupili da u zajedništvu, tišini i dostojanstvu odamo počast našim sugrađanima, našim saborcima, koji su tog kobnog 10.septembra 1995.godine položili svoje živote na ozrensko-vozućkom ratištu. Taj 10. septembar ostaće uvijek zapisan u našem pamćenju, jer je tad ispisana jedna od najtežih stranica istorije našeg naroda. Stojimo večeras sabrani na jednom mjestu, na koje se vraćamo sa jednom istom misijom-da se sjetimo, odamo poštu i potvrdimo da nismo zaboravili jedan od najtežih i najbolnijih trenutaka naše istorije. Naši borci, naši heroji, vođeni hrabrošću  i ljubavlju prema zavičaju, stali su na put brojno nadmoćnijem neprijatelju, braneći svoje ognjište, svoje porodice,  pravo da govorimo svojim jezikom, slavimo naše praznike i živimo kao slobodan narod na svojoj zemlji”, rekao je načelnik opštine Mlađan Dragosavljević, dodajući da se svakog stradalog borca sjećamo sa tugom, ali i sa ponosom, jer su pokazali da hrabrost i ljubav prema otadžbini mogu biti veći od svakog straha i od svake sile.

,,Danas, trideset godina poslije, naša dužnost nije da se samo sjećamo. Naša dužnost je da svjedočimo da njihova imena na blijede, da mlađe generacije ne rastu u neznanju, već u razumijevanju šta znači sloboda, hrabrost i biti na braniku otadžbine. Opština Srbac svake godine, u znak zahvalnosti i poštovanja, obilježava godišnjicu njihovog stradanja, a to činimo kroz molitvu, sjećanje i zajednički odlazak na Ozren”, rekao je Dragosavljević.

Direktor Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić je rekao da je ovo veče prepuno raznih osjećaja i da kultura sjećanja mora biti shvaćena kao obaveza i način života.

,,Velika je obaveza, ali i čast stajati pred vama ovdje i govoriti i jednoj od najtežih, ali i najsvetijih tema – o stradanju Srpčana na Ozrenu 1995.godine. Dok stojim ovdje pred vama, miješaju se osjećaji-obaveza da se sjećamo, čast što pripadam narodu koji je dao takve junake, tuga što ih više nema među živima i ponos što njihova žrtva nije bila uzalud. Proučavam rat iz naučne perspektive, ali mi srce uvijek radi više nego um. Istina do koje sam došao svih ovih godina je samo potvrdila ono što su naši borci znali prije nas – Republika Srpska nije nastala slučajno, ona je stvorena kroz žrtvu, krv i suze, ali i kroz hrabrost i istrajnost. Svi muški članovi moje uže i šire  porodice bili su pripadnici Vojske Republike Srpske i zato sam dužan da kao sin, kao brat, kao potomak i kao čovjek da govorim istinu o herojstvu i stradanju”, rekao je Nuždić i dodao da kultura stradanja nije samo parastos i polaganje vijenaca, već da je to način života i obaveza svakog od nas. Istakao je da  politika pamćenja traži da u našim srcima vječno živi sjećanje, ali da naš institucionalni odgovori bude snažni, odlučni i trajni i da će samo tako buduće generacije znati šta se desilo i spriječiti da se to ponovi.

Bivši načelnik brigade potpukovnik Vićo Kovačević u svom obraćanju je istakao da, nažalost, komandant brigade pukovnik Midrag Suvajac više nije među živima, kao i mnoge starješine i borcima kojima moramo biti zahvalni za sve što su uradili, ali i ponosni na njihov ratni put.

,, Osjećam se zadovoljnim što smo i ove godine organizovali Dane sjećanja na 10.septembar 1995.godine, čime smo pokazali poštovanje prema, ne samo borcima Prve srbačke lake pjedišadijske brigade, nego i prema svim stradalim borcima drugih jednica Vojske Republike Srpske. Kako je svima poznato, brigade je imala dug i težak ratni put na raznim ratištima. On je počeo od postrojavanja i svečane smotre u Malim Sitnešima u junu  1992. godine, a završio se u aprilu 1996.godine na gradačačkom ratištu. Na vozućkom ratištu, provela je 16 mjeseci,  što je najduži period u odnosu na druge brigade. Zbog svih činjenica, smatram da ovi dani sjećanja imaju veliki značaj u čuvanju sjećanja na događaje i saborce koji su dali živote za krst časni i slobodu zlatnu”, rekao je Kovačević.

Posjetioci manifestacije su veoma emotivno doživjeli obraćanje Mirjane Milašinović, ćerke poginulog borca Marka Milašinovića, koja je u trenutku očeve smrti bila jednomjesečna beba.

,,Prošlo je 30 godina kako se naša opština, ali i nekoliko susjednih, zavila u crno. Prošlo je 30 godina od dana kada su naši najmiliji zauvijek nestali na ozrenskom strmom kamenu. Kako bi se opisalo sve ono što znamo i osjećamo o sukobima na Vozućoj, iskoristiću riječi doktora Pavlovića iz njegove knjige: ‘Istoriji će biti teško da bude istorija, da bude učiteljica života.’ Možda je ovo i jedina rečenica kojom može da se opiše prije, tokom i poslije pada Vozuće. Na naše vojnike su nalijetali strai, arapski vojnici, pred kojima će kasnije i najmoćnije vojske svijeta nijemo ćutati i strahovati, ali su oni pred njima stajali. Naše vojnike su u hladnim rovovima, naši dojučerašnji prijatelji i prethodni saveznici,avionima nadlijetali, ali su oni i pod njima stajali. Naše žrtve se više ne broje nigdje i sudski postupci za Vozuću sada postaju raritet, a i kada do njih dođe, presude se izigraju i oni koji su sa teroristima sarađivali danas sun a slobodi.Možda su bili isuviše Srbi da bi za njih postojala Pravda, ali zato mi moramo da stojimo na Vozući, na Stogu i ovdje u Srpcu svakog 10.septembra, jer samo na taj način možemo osvjetlati obraz našim očevima”, rekla je Milašinović.

Veče posvećeno stradanju Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu, prigodnim izvedbama i stihovima, upotpunili su članovi hora ,,Blagovjestitelji” i Ognjen Miljević.

Manifestaciji su prisustvovale porodice stradalih Srpčana, načelnik opštine Mlađan Dragosavljević, direktor Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Radan Ostojić, predsjednik Predsjedništva BORS-a Milovan Gagić, predsjednica Republička organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac, predsjednik Gradske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civilaBanja Luka Bojan Keleman, rukovodilac Fondacije ,,Pomoć”-BORS Branko Grahovac, predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Dragutin Stanojević, predsjednik Boračke organizacije opštine Srbac Goran Plotan, komandir Policijske stanice Srbac Siniša Šnjegota, odbornici SO Srbac, sveštenici srbačke parohije i  drugi građani.

Dani sjećanja su nastavljeni danas, parastosom za poginule borc iz Sitneša. Sutra je planiran odlazak i učešće u maršu ,,Satzom egzodusa”, a u četvrtak parastos za stradale borce iz Kobaša.