Srbačka gimnazijalka Višnja Sančanin (18) majstorijama na zelenom terenu ruši predrasude da je fudbal isključivo muški sport, a pjesničkim nadahnućem i glumačkim sposobnostima ispoljava svoje skrivene misli i osjećanja.

Višnja je odlična učenica Centra srednjih škola „Petar Kočić“ iz Srpca a razredni starješina joj je profesorica Luja Jungić. Brojne talente koje posjeduje uskladila je sa školskim obavezama na najbolji mogući način.

Pored učenja kojem posvećuje dobar dio dana, slobodno vrijeme izdvaja za stvari koje voli. Jedna od njih je fudbal čiji je zaljubljenik još od malih nogu.

Već pet godina je članica Ženskog fudbalskog kluba Sloga, koji se takmiči u Prvoj ligi Srpske a nosila je i kapitensku traku. Fudbal je igrala i sa vršnjakinjama iz školske sekcije sa kojima je prošle godine osvojila treće mjesto na regionalnom takmičenju u Novom Gradu.

“Zavoljela sam ovaj sport uz oca koji me vodio sa sobom na turnire, utakmice i sva sportska dešavanja. Igrala sam fudbal sa dječacima a kada se pokrenuo ženski klub u Srpcu, nije bilo dileme da počnem sa treninzima. Bile smo uspješne i u par navrata stigle blizu osvajanja titule. Imamo zaista veliku podršku porodice i prijatelja koji dolaze na svaku utakmicu i daju nam vjetar u leđa navijanjem sa tribina”, rekla je Višnja.

Trenutno pauzira sa svim sportskim aktivnostima zbog povrede koljena kojeg je operisala u decembru a njen povratak na teren očekuje se u avgustu.

LJubav prema fudbalu opredjelila je da se počne baviti i suđenjem. Pravdu dijeli muškim fudbalerima u Područnoj i Međuopštinskoj ligi, a povremeno i u omladinskim ligama. Kako kaže, tome je najviše doprinijela njena znatiželja a želja joj je da se dodatno edukuje i dogura do viših rangova takmičenja.

“Zanimalo me kakav pogled na fudbal imaju oni koji donose pravdu na utakmicama što je promijenilo i moje ponašanje kao igrača. To zahtjeva jak karakter i staloženost, a to što sam žensko pravi minimalnu razliku. Mislim da stereotip da je fudbal muški sport polako iščezava. Predrasude su ponekad tu, ali imam namjeru da ih rušim konstantnim napredovanjem”, kaže Višnja.

U školi je član literarne sekcije i već dvije godine piše poeziju a još ranije je počela pisati i prozu koja je, kako kaže, samo za njene oči.

“Smatram da je pisanje najbolji način da iskažete svoje emocije. Inspiraciju ne tražim, ona pronalazi mene, i na taj način nastaju najiskreniji stihovi. To su nenadani trenuci kada je čovjeku najpotrebniji bijeg od stvarnosti. U mojim pjesmama preovladavaju misaoni i ljubavni motivi a imam ih napisanih oko 25. Najdraže su mi „San“, „Tristhet“ i „Ponoć“. Rodoljubivu pjesmu „Opelo besmrtnima” sam prije par dana poslala na jedan literarni konkurs”, kaže Višnja.

Zbog ljubavi prema pozorišnoj umjetnosti prije dvije godine se priključila amaterskom pozorištu „Milenijum“ iz Srpca gdje je učestvovala u radionicama i glumila u svojoj prvoj i za sada jedinoj predstavi „Sanjari“ koju je režirala glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske, Slađana Zrnić.

“Pozorištu sam se priključila kasnije nego što sam željela zbog straha od nastupa na sceni ali gluma mi je pomogla da se oslobodim treme, što će mi u životu sigurno koristiti”, istakla je Višnja.

Dodaje da se odlično snašla u ulozi jer, kada se radi sa profesionalcem kao što je Slađana Zrnić, u odličnoj atmosferi kakva vlada u Milenijumu, uspjeh je zagarantovan.

“Smatram da je najbolje što čovjek može učiniti u svoje slobodno vrijeme da pogleda pozorišnu predstavu”, istakla je Višnja

Aktivna je i u humanitarnom radu i odnedavno je dobrovoljni davalac krvi. Prvi put je darovala krv u novembru a odazvala se pozivu Crvenog krsta i na martovskoj akciji.

“Za davanje krvi ne treba razlog. Dovoljno je biti zdrav. Ako si zdrav i ako možeš, daj krv jer tvoja dobra volja nekome može biti od životne važnosti”, kaže Višnja.

Trenutno nema mnogo slobodnog vremena da se u društveni život uključi i kao volonter, ali je učestvovala u humanitarnim akcijama koje su se sprovodile u sklopu srednje škole.

Višnja je nedavno postala i član pčelarske sekcije i pohađala je edukacije Udruženja pčelara „Košnica“ iz Srpca gdje je dosta toga naučila.

“Nemam iskustva sa proizvodnjom meda, nova sam u tom svijetu, ali me je zainteresovalo što se dosta vremena provede učeći i radeći u prirodi. Želja mi je da, kada savladam osnove pčelarstva, imam par svojih košnica. Svako znanje je korisno i zato se trudim da stalno učim i radim nove stvari”, kaže Višnja.

Omiljeni predmeti u školi su joj matematika, filozofija i fizika. Te predmete uči redovno, a ostale po potrebi. Nema određeno vrijeme za učenje, jednostavno se sve samo posloži i uklopi u njen raspored, a kako kaže, nekad i ne stigne naučiti baš sve.

“Školovanje ću nastaviti u Banjaluci, na Elektrotehničkom fakultetu. Planiram se nastaviti baviti hobijima i priključiti novim, ukoliko mi to fakultetske obaveze dozvole. Ne razmišljam trenutno o napuštanju Republike Srpske, ali putovanje svijetom me je oduvijek intrigiralo. Ne znam kuda će me život odvesti, ali sa sigurnošću znam gdje će me zauvijek vraćati”, kaže Višnja.

Na kraju, upućuje parolu da je život slučajnost i puka sreća koja nam se ukazala, a nije morala.

“Naša je dužnost da stranice života ispišemo do kraja, pod okriljem samo jednog zakona, a to je da budemo dobri, ili da, barem, tome težimo”, poručila je Višnja.