Pravoslavni vjernici obilježiće sutra, 6.marta, jedan od četiri najveća praznika posvećena mrtvima a to su zadušnice pred Vaskršnji post koji će ove godine početi 15. marta.

Zadušnice su dani usrdne molitve za upokojene, a Crkva je ustanovila posebne dane kad se sećamo naših dragih pokojnika i obilazimo njihove grobove.

U crkvenoj godini postoje četiri opšta zadušna dana: Zadušnice pred Vaskršnji post (uoči početka Velikog posta), Duhovske zadušnice (uoči praznika Svete Trojice), Miholjske zadušnice (uoči Miholjdana) i Mitrovske zadušnice (uoči Mitrovdana).

Zadušnice su uvijek subotom, jer je to i inače, u toku čitave godine, dan kad se sjećamo preminulih. Tog dana u crkvi se služi zaupokojena liturgija na kojoj se čitaju imena upokojenih pravoslavnih hrišćana.

U crkvu na liturgiju potrebno je poneti: malo kuvanog žita, malo crnog vina, malu svijeću za žito, svjećica za svakog upokojenog ili jedna veća za sve, spisak imena vaših upokojenih rođaka i prijatelja i skroman novčani prilog prema svojim mogućnostima.

Žito nas simbolično podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svjetlosti sunca. Žito je simbol smrtnog tijela i besmrtne duše u svjetlosti Carstva nebeskog.

Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zalječuju rane grijeha.

Svijeća je simbol svjetlosti Hristove. On je rekao: „Ja sam svjetlost svijetu.” Ta svjetlost treba da nas podsjeti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Svijeća je mala žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao.

Poslije liturgije u crkvi se služi parastos na kome se čitaju imena upokojenih pravoslavnih hrišćana, koja smo pripremili, i na kraju vinom preliva žito. Uz imena priloži se skroman novčani prilog – naša žrtva za pokoj duša naših pokojnika za koje se molimo.

Poslije parastosa se ide do grobova pokojnika. Tamo se pale svijeće i uređuju se grobovi. Bilo bi poželjno pročitati molitvu za upokojene.

Ako želite, dogovorite se sa sveštenikom da odsluži mali pomen i okadi grob. Ako su pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na groblje, uvijek može da se ode u crkvu, gdje se odsluži pomen.

U crkvi se na Zadušnice pominju i riječi Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova četvrtog vijeka hrišćanske propovijedi: “Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklijevajte da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih”.

Postoji još jedan vid milostinje koji je kod nas zaboravljen: duhovna milostinja. Duhovna milostinja je i poklanjanje duhovnih knjiga.

Uoči Vaskršnjeg posta, osim zadušnica crkva obilježava Mesne i Bele poklade.

Mesne poklade se održavaju u Mesopusnu nedelju, koja se ove godine proslavlja 7. marta. To je posljednji dan pred Vaskršnji post kada se jede meso.

Za ove poklade se obično sprema bogata trpeza i pozivaju siromašniji susjedi i prijatelji da se i oni dobro omrse u zajedničkom objedovanju.

Posljednja nedjelja pred veliki post se zove „bela nedjelja“, a posnjednji dan ove nedjelje „bele“ ili „sirene poklade“. Zovu se još i velike poklade ili završne poklade.

Poklade su dan za praštanje i veselje. Smatra se da u period velikog posta treba ući bez grijeha. U domaćinstvima se tradicionalno priprema bogata mrsna gozba, naročito bijeli mrs po kome je ovaj praznik dobio ime.