Najveći broj farmi u oblasti svinjogojstva u Republici Srpskoj ne posjeduje bilo kakve biosigurnosne mjere i nalaze se pri šumama sa poluzatvorenim ili puštenim svinjama, uz direktan kontakt sa divljim svinjama, a čak i neki farmeri kojima je to osnovna djelatnost podbacili su sa slabim ili gotovo nikakvim mjerama sigurnosti.
Ovo je izjavio Darko Despotović, veterinar epidemiolog iz Veterinarskog instituta „Dr Vaso Butozan“ Banja Luka na današnjem savjetovanju i edukaciji za građane na temu sprječavanja širenja afričke kuge svinja koja je održana u Srpcu.
Savjetovanje je organizovano zbog sve veće prijetnje od pojave ove zarazne bolesti u Srpcu budući da je nedavno registrovana pojava afričke svinjske kuge na nekoliko farmi u Gradišci. Inicijativa za ovim skupom je potekla na sličnoj edukaciji koja je nedavno održana u Gradišci za predstavnike lovačkih udruženja, gdje su bili prisutni i članovi Lovačkog udruženja “Srna” iz Srpca.
Darko Despotović, koji je doktor veterinarske medicine, rekao je da od ove bolesti obolijevaju isključivo svinje a mehanički način prenosa najzastupljeniji je vid širenja virusa. On je dodao da je zabilježeno svega pet odsto slučajeva bliskim kontaktom između svinja dok je u 95 odsto slučajeva prenosilac čovjek.
“Divlje svinje su inkubator za širenje afričke svinjske kuge a kad se pojavi primarno žarište dalju ulogu prenosioca najčešće preuzima čovjek i u najvećem broju slučajeva radi se o nelegalnom transportu životinja i mesnih prerađevina i nelegalnoj trgovini”, rekao je Despotović.
Prema njegovim riječima, trenutno je zabilježeno pet slučajeva afričke svinjske kuge kod divljih svinja u Republici Srpskoj, od čega nije bilo slučajeva u Srpcu i dodaje da će se veoma brzo uraditi njihova depopulacija kako bi se smanjio pritisak.
“Drugi segment je pojačana kontrola prometa životinja i mesnih prerađevina kako bi se na taj način smanjio pritisak virusa na domaće farme svinja”, naglašava Despotović.
Кako kaže, znaci oboljenja svinja variraju u zavisnosti od toka bolesti a najčešće se odnose na visoku temperaturu, tešku depresiju, anoreksiju, krvarenja po koži, konjuktivitis, povraćanje, vodenastu do krvavu dijareju, ubrzano disanje i puls i slično, a u blažim oblicima prisutne su respiratorne tegobe i probavne smetnje.
“Uginuće kod domaćih svinja od ovog virusa je gotovo 100 odsto a one koje prežive postaće doživotni prenosioci”, rekao je Despotović i dodao da je resorno ministarstvo propisalo određena finansijska obeštećenja.
Istaknuto je da se afrička svinjska kuga iskorijenjuje na farmama domaćih svinja eutanazijom na zaraženoj farmi, dok se kod divljih svinja bolest veoma teško iskorijenjuje, jer nema efikasnog lijeka niti vakcine. Potrebno je obratiti pažnju i na ishranu svinja, jer se bolest prenosi i putem proizvoda od inficiranih svinja, prije svega nedovoljno termički obrađenim otpadom. Takođe se prenosi i putem obuće i odjeće a neophodno je da na farmama budu provedene sve biosigurnosne mjere, kao što je postavljanje dezbarijera, uz zabranu ulaska na farmu svim licima koja nisu vlasnici i zaposlenici na farmi.
Despotović kaže da je zakazalo informisanje farmera, od najmanjih do najvećih, i ističe da će se širenje zaustaviti tek onda kada svi budu upoznati sa pravom prirodom ovog virusa i naprave prepreke koje će spriječiti da dođe do domaćih svinja.
“Ovom bolešću pogođeni su svi, od domaćinstava koje tove jednu ili dvije svinje za jesen do onih koji drže pet ili više krmača da poboljšaju prihode. Naši farmeri nemaju običaj da zovu veterinara čim primijete da je životinja slabija i ne jede, čekajući da se oporavi a kada ugine bace je u šumu ili jarak gdje se njome hrane predatori, glodari i druge životinje, pa čak i domaće, koje stvaraju nove izvore zaraze. Jedan od glavnih rizika je kupovina svinja bez potvrde o porijeklu i zdravstvenom stanju, čuvanje neobilježenih jedinki, klanje kod kuće, nesavjesno uklanjanje klaničnog otpada, hranjenje pomijama, nekontrolisano kretanje građana po površini lovišta i slično”, rekao je Despotović.
Na savjetovanju je istaknuto da virus preživljava 70 dana u krvi na drvenim predmetima, 105 dana u zgrušanoj krvi, od 84 do 155 dana u ohlađenom mesu do čak 1000 dana u smrznutom mesu, a može se naći i u šunkama zavisno od tehnologije proizvodnje u vremenu od 140 do 399 dana.
“Ovo je borba koja će zasigurno trajati dugi niz godina i moraćemo naučiti živjeti s tim. To će se u značajnoj mjeri odraziti i na naše navike i kulturu življenja. Jer eutanazijom većeg broja svinja u Srpskoj moraćemo pojačati uvoz a cijena svinjetine će porasti, samim tim će se mnogi prebaciti na jeftiniju varijantu govedine i jagnjetine i tako će doći i do njihovog poskupljenja, što je dodatni udar na ionako siromašno društvo”, rekao je Despotović.
Mićo Radonić iz Lilića kaže da raspolaže sa oko 10 krmača nerasta i 40 prasadi ali ih ne smije isporučivati niti pripremati za klanje jer je njegova farma udaljena svega pet kilometara od žarišta u Petrovom Selu kod Gradiške.
“Svinje u mom domaćinstvu uzgajali su i moj otac i djed i to je porodična tradicija. Zbog trenutnog stanja, jer sam blizu žarišta zaraženih svinja u Gradišci, ne mogu dobiti potrebne papire od Veterinarske stanice u Srpcu i ne preostaje mi ništa drugo nego da ih hranim i čekam da se mjere promijene, a do tada mogu i da se zaraze. Smatram da treba zatvoriti granicu da se ne uvoze svinje i jede sve i svašta”, rekao je Radonić.
Na današnjem savjetovanju govorili su i predstavnici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, diplomirani inženjer šumarstva Milanka Jovanović, magistar Vera Кalinić i doktor veterinarskih nauka Bojana Bajagić, a pored uzgajivača svinja prisustvovali su članovi lovačkih i ribolovačkih udruženja, predstavnici Opštinske uprave na čelu sa načelnikom odjeljenja za privredu, poljoprivredu i društvene djelatnosti Markom Miholjčićem, Civilne zaštite opštine Srbac na čelu sa šefom odsjeka Milutinom Кojićem koji je bio jedan od inicijatora ovog savjetovanja, inspekcijske službe i drugi zainteresovani građani.