Nakon tri dana vožnje biciklima i pređenih 450 kilometara hrabri Srpčani Luka Bilbija/34/ i Blagoje Ivanović/26/ stigli su u manastir Ostrog u nedjelju, 7.avgusta, u poslijepodnevnim časovima gdje su okončali svoje hodočašće.

Oni su u Ostrog u Crnu Goru iz Srpca krenuli u petak, 5.avgusta, u jutarnjim časovima gdje ih je ispred hrama Pokrova Presvete Bogorodice uz blagoslov na put ispratio sveštenik Petko Vuković.

Dolazak u Ostrog za Luku je bio ispunjenje životnog sna,a emocije koje je osjetio kada je zakoračio u ovu svetinju ne mogu se opisati riječima.

Ovaj dvojac je dnevno prelazio i do 200 kilometara kako bi stigli do ove pravoslavne svetinje,a ni visoke temperature vazduha nisu ih u tome spriječile ,kaže Bilbija i dodaje da je za njega ovo bilo prvo pokloničko putovanje biciklom,dok je njegov drug Blagoje već dva puta vozio biciklom do Ostroga.

„To je godinama unazad bila moja želja a moj kolega Blagoje Ivanović je već išao dva puta na taj put.Imao sam želju da odem u Ostrog biciklom jer volim biciklizam i nas dvojica smo se odlučili na ovaj poduhvat i uz blagoslov oca Petka Vukovića krenuli smo.Put se sastojao od tri etape,prvo Srbac-Sarajevo gdje smo imali prvo prenoćište i to nam je bila najduža dionica oko 240 kilometara. Druga trasa je bila Sarajevo-Šćepan Polje oko 95 kilometara gdje smo imali konak u jednom od kampova i završna treća faza ujedno i najteža jer je sa najviše uspona je Šćepan Polje-Ostrog“, sa ponosom prepričava svoju avanturu Luka Bilbija i dodaje da je dužina puta bila oko 450 kilometara. 

„Krenuli smo ujutro ispred Pravoslavnoig hrama Pokrova Presvete Bogorodice u Srpcu u petak, 5.avgusta, a u Sarajevo stigli naveče gdje smo se odmorili, prespavali i ujutro oko 10 sati krenuli prema Šćepan Polju. Tamo smo stigli u subotu oko 20 časova,  jer smo morali lagano voziti jer kolega Blagoje nije imao baš spreman bicikl za brze i duže vožnje pa sam ga morao podržati.Na zadnju trasu Šćepan Polje-Ostrog smo krenuli u nedjelju oko 9 ujutro i stigli oko 17 časova na večernje bogosluženje“,kaže Luka.

„Bile su veoma visoke temperature vazduha i brdovit teren, pa se put malo i odužio, ali smo se trudili da pravimo duže pauze u hladu. Imao sam jedan kvar na biciklu na dijelu puta od Šćepan Polja prema Ostrogu, gdje je najveći uspon koji sam na sreću brzo sanirao, a ono što me iznenadilo je koliko narod Hercegovine i Crne Gore poštuje manastir Ostrog i Svetog Vasilija Ostroškog. Čim sam rekao ljudima gdje idem oni su ostavljali svoje obaveze i prišli mi da pomognu i zajedno riješimo problem. Po dolasku u Ostrog moj kolega Blagoje osjetio je bol u koljenu, jer nije duže vremena vozio bicikl, pa smo ipak odlučili da se u povratku za Srbac vratimo autobusom kako on ne bi rizikovalo veću povredu noge“, kaže Luka.

„Nismo se javljali bratstvu manastira Ostrog po dolasku da bi nas neko dočekao već smo imali samo želju da se poklonimo Svetom Vasiliju. Kad sam došao pred kapije manastira suze su mi krenule na oči zbog ispunjenja moje dugogodišnje želje. Osjetio sam duhovno ispunjenje i mir i to je bila kruna mog dolaska pod Ostrog“, priča Luka.

„Bilo mi je lakše voziti bicikl, jer godinama vozim brevet, a kolega je išao sa dosta sporijim biciklom za ovako dugo putovanje i na kraju kad razmislim drago mi je da je sa nedovoljno pripreme i bolovima u koljenu ipak uspio doći do cilja. Ovo hodočašće mi je donijelo nešto neopisivo što ne mogu objasniti, duhovno ispunjenje i mir, a podrška su mi bili moja supruga, majka i sinčić kojima je bilo izuzetno drago što sam dobro prošao i što je sve prošlo kako treba“, rekao je za Radio Srbac Luka Bilbija.