Povodom Svjetskog dana učitelja, 5. oktobra, gošće Radio Srpca Nikolina Dobrnjac iz OŠ „Jovan Jovanović Zmaj“ Srbac, Rada Antonić iz OŠ”Dositej Obradović”Razboj i Helena Davidović iz OŠ „Vuk Karadžić“ Sitneši govore o ljubavi prema pozivu, prvim danima u učionici, izazovima današnjeg vremena i generacijama učenika koje su obilježile njihov radni vijek.

Učitelj je često jedna od prvih osoba koja, osim roditelja, utiče na djetetovo odrastanje, samopouzdanje i odnos prema učenju. Iza svake generacije učenika ostaju godine rada, strpljenja, podrške i brojni trenuci koji se pamte cijeli život.

Opširniji razgovor o učiteljskom pozivu emitovaćemo u subotu 3. oktobra u emisiji Radio Srpca „Gosti programa“.

Nikolina Dobrnjac već gotovo 22 godine radi kao učiteljica. Na izbor profesije uticala je njena učiteljica, koja joj je bila uzor, ali i nastavnici koji su svojim radom u njoj probudili ljubav prema prosvjeti. Radni vijek kao student je započela još 2004. godine u OŠ “Vuk Karadžić“ u Sitnešima, tačnije u Područnoj školi Gornja Lepenica a kada je diplomirala prešla je u OŠ “Jovan Jovanović Zmaj“ gdje i danas radi.

Svoj prvi radni dan i danas pamti – 14 učenika i kombinovano odjeljenje tri razreda, uz malu tremu i mnogo pitanja kako će se snaći.

„Kada sam stala pred njih, preovladali su radost i ljubav prema ovom pozivu. Danas na taj dan gledam sa osmijehom i zahvalnošću“, kaže Nikolina.

Za nju je najljepši dio posla upravo praćenje dječijeg odrastanja i napretka.

„Posebno me ispunjava kada vidim da su djeca puna samopouzdanja zbog nečega što su sami uspjeli da nauče ili urade. Kada sretnem bivše učenike i vidim da su izrasli u formirane, uspješne ljude, lijep je osjećaj znati da ste svojim riječima, podrškom i primjerom ostavili trag u njihovom odrastanju“, ističe ona.

Rada Antonić u prosvjeti radi 22 godine. Iako je nekada željela da bude policajac, životni put je odveo u školu. Prvo radno mjesto bilo joj je u Područnoj školi u Bardači, gdje je, kako kaže, uz pomoć koleginice Silvane Sekulić savladala prve izazove.

„Željela sam da budem policajac, ali nisam, tako da je ovaj poziv izabrao mene i ja sa igrom slučaja došla u Područnu školu u Bardaču što je bilo moje prvo radno mjesto 2003. godine. Par puta sam htjela odustati, ali kolegica Silvana mi nije dozvolila. Borila se sa mnom, učila me i sa tom djecom sam rasla i ja i sazrijevala. Takođe, tadašnji direktor Jovo Kuprešanin zadužen je za moj ostanak i rad u prosvjeti, i to je čovjek koji je promjenio moj životni put i kome sam zahvalna i dan danas“, prisjetila se Rada.

Danas kao najveću vrijednost svog poziva izdvaja upravo mogućnost da posmatra kako djeca odrastaju.

„Najljepše je kada vidite da ste doprinijeli tome da danas gledate jednog ostvarenog, kompletnog čovjeka, uspješnog u svom poslu. To je naša najveća sreća i zadovoljstvo“, kaže učiteljica Rada.

Da se prosvjetni poziv kroz godine mijenjao, ali da je njegova suština ostala ista, smatra Helena Davidović, profesor geografije i nastavnik istorije i geografije u OŠ „Vuk Karadžić“ Sitneši. Helena iza sebe ima 26 godina rada u školi.

„Svoj radni vijek počela sam 1994. godine kao student kada su naše kolege povučeni iz učionica na ratište i ja sam tada bila raspoređena u Han Kola. Nakon toga 1999. godine zapošljavam se u Srednjoškolskom centru „Nikola Tesla“ u Kozarskoj Dubici. Tu sam provela jedno polugodište, uslijedila je udaja, a zatim dolazim u Srbac i tu započinjem karijeru u OŠ “Vuk Karadžić“ Sitneši gdje sam evo i danas, punih 26 godina”, navela je Helena.

Njen cilj je ostao isti – obrazovanje i vaspitanje mladih i njihova priprema za život, što je, kako tvrdi, danas mnogo zahtjevniji i stresniji posao.

Pored nastave, prosvjetni radnici danas imaju brojne dodatne obaveze, a posebno je izražen administrativni dio posla.

Helena je u Sitnešima radila sa sedam generacija učenika i, kako kaže, svaka je ostavila svoj trag. Posebno je raduje što su joj neki bivši učenici danas prijatelji ili kolege.

Upravo takvi susreti pokazuju koliko je učiteljski i prosvjetni poziv više od posla. Znanje se prenese, školska godina završi, generacija ode svojim putem, ali ono što učitelj ostavi u djetetu često ostaje mnogo duže.

Svim učiteljima, nastavnicima i profesorima srećan 5. oktobar – Svjetski dan učitelja!