U Srpcu već pola godine djeluje škola košarke koju pohađa 18 talentovanih košarkašica uzrasta od 6 do 12 godina.

Školu vodi dvadesetdvogodišnja Sara Davidović iz Srpca koja od septembra prošle godine posjeduje trenersku licencu i koja je angažovana kao pomoćni trener u ženskom košarkaškom klubu „Swish“ iz Laktaša.

Sara kaže da je košarkaški klub „Swish” 2024. godine formirala njena bivša trenerica Nevena Gašić-Grabljić sa kojom je kao igračica osvojila svoju prvu medalju.

“Zahvalna sam joj što me kontaktirala nakon dugo godina, podržala i ulagala u mene, te dala priliku da se oprobam i u ulozi trenera. Dobila sam šansu da radim sa mladim košarkašicama što mi daje šansu za lični razvoj i napredak, ali i mogućnost da djevojčicama prenesem strast prema ovom sportu i pokažem da, uz rad i posvećenost, mogu da postignu velike stvari”, kaže Sara.

Treninzi se odvijaju ponedjeljkom i četvrtkom od 19 do 20 časova u fiskulturnoj sali OŠ “Jovan Jovanović Zmaj” u Srpcu, za uzrast od 6 do 12 godina, a postoji mogućnost upisa i mlađe djece jer je u Laktašima osnovan ogranak “Swish babies”.

“Svako ko krene sa treniranjem košarke mora da voli ovaj sport, da redovno prati košarkaške utakmice, da ne dolaze samo zbog toga što ide neka od njenih drugarica pa da joj prave društvo, već da gore od želje za treninzima i usavršavanjem, jer samo tako mogu ostvariti uspjeh”, ističe Sara i dodaje da broj polaznika stalno raste jer ih je početkom godine bilo 11 a edukaciju sada pohađa 18 mladih talenata.

Košarka je odavno postala dio njenog života, a ovaj korak je samo prirodan nastavak njene ljubavi prema ovom sportu. Od trenutka kada je otkrila svoj talenat, Sara je stalno napredovala.

Kao djevojčica je zavoljela košarku prateći utakmice svog voljenog kluba Partizana, čiji je strastveni navijač. U njenom roditeljskom domu se, kako kaže, nije propuštala nijedna utakmica tog kluba, a ljubav prema košarci bilo je nemoguće izbjeći.

“Od samog rođenja bila sam obučena u crno-bijele boje. Redovno sam sa porodicom išla na utakmice Partizana u Beograd. Čak sam imala priliku da upoznam i jednog od svojih idola, Dušana Kecmana. Presudan je bio moj deseti rođendan, kada sam sa ocem, stricem i još nekoliko djece otišla pod koš. Tada su svi došli do zaključka da imam urođen talenat”, rekla je Sara.

Nakon ovog otkrića, uslijedila je potraga za klubom. Pošto u Srpcu nije bilo ženske košarke, izbor je pao na Igokeu. Upravo tamo, na prvim treninzima, Sara je shvatila da je košarka njena velika ljubav i da želi maksimalno da joj se posveti.

“Roditelji su me tri puta sedmično vozili u Aleksandrovac, što nije bilo lako. Ali naučili su me disciplini, strpljenju i tome da se rad uvijek isplati. Igokea nije bila samo klub, to je bila moja druga porodica. Pamtim to vrijeme po prvoj osvojenoj medalji i po tome što sam prije osam godina uvrštena među troje najboljih mladih sportista opštine Srbac”, kaže Sara, koja je nedavno nagrađena i na izboru najuspješnijih sportista Srpca 2025. godine.

Još kao učenica osnovne škole, nakon jednog treninga u Igokei, Sara je srela predsjednika Milorada Dodika i zamolila ga da izdvoji novčanu pomoć za postavljanje novih košarkaških tabli u Srpcu.

“Objasnila sam mu da je ta pomoć potrebna mom gradu, mojim vršnjacima, omladini, školi i cijeloj zajednici. Bio je iznenađen mojom upornošću i činjenicom da putujem na treninge, te je odobrio nabavku novih tabli. Sve je ispoštovano, na čemu sam i danas zahvalna. Međutim, prošlo je dugo vremena i već je vrijeme da se table ponovo zamijene”, kaže Sara.

Nastupala je i za banjalučki Feniks i Orlove, da bi sa Kozarom iz Gradiške osvojila titulu prvaka Republike Srpske. Danas igra sa ekipom „Lidera“ iz Gradiške u Prvoj ligi Republike Srpske a paralelno nastupa i u IT rekreativnoj ligi za muškarce, kao prva i jedina registrovana žena u ovom takmičenju.

“Započela sam igrati sa muškarcima jer sam smatrala da će to biti prilika da unaprijedim svoju igru. Iako je tempo jači i fizički izazovniji, brzo sam se prilagodila. Momci me prihvataju kao ravnopravnog člana tima, a to iskustvo mi je potvrdilo da granice često postoje samo u našim glavama”, kaže Sara i dodaje da sa njom u timu igra i predsjednik Skupštine opštine Srbac, Dejan Dević, koji je nekada bio aktivni košarkaš.

Kao svestrana ličnost, pored sportskih uspjeha, Sara aktivno doprinosi zajednici. Bila je dugogodišnji volonter Udruženja građana „C.E.Z.A.R.“, a pored toga je i redovan davalac krvi, po čemu je njena porodica poznata u Srpcu.

“Ova tradicija u mojoj porodici traje već generacijama. Moj djed je dao krv 116 puta i bio je jako tužan kada je došao u pozne godine zbog kojih više nije mogao biti davalac. Njegovim stopama krenula je moja majka, a zatim i ja kad sam napunila 18 godina. Do sada sam krv darovala deset puta i planiram da nastavim”, kaže Sara.

To ju je opredjelilo da krene putem medicine, pa je nedavno završila studije radiologije i planira zaposlenje u struci.

“Biće izazovno uskladiti sport i posao, ali uz mnogo odricanja i upornosti sve je moguće. U budućnosti će radiologija biti moj prioritet, a košarka će po prvi put biti na drugom mjestu. Međutim, nikada neću napustiti ovaj sport koji mi je dao toliko radosti i života”, naglašava Sara.