Druženje pod nazivom „Rade kuva gra’“, koje je u dvorištu područne škole deveti put organizovalo Udruženje građana „Moje Nožičko“, okupilo je u nedjelju, 8. juna više od 250 nekadašnjih i sadašnjih mještana Nožičkog, kao i njihovih prijatelja.Rade Dragomirović (85), nekadašnji domar i poslužitelj u školi, još jednom je, uprkos godinama i zdravlju, samostalno pripremio čak 170 litara pasulja, vraćajući mnogima uspomene na dane školskog krosa kada se služio vojnički pasulj u šarenim kartonskim šoljama.”Za pripremu je korišteno 25 kilograma graha, više od 20 kilograma rebara i suve slanine, i drugi sastojci. Nije bilo teško, iako je bilo sparno, a krčkao se četiri sata”, rekao je Rade, koji se kulinarstvom bavi već više od šest decenija.Kaže da se drži starog recepta koji godinama prilagođava, ali da posebna tajna ne postoji – osim ljubavi i iskustva. Njegov pasulj i dalje ima „onaj stari“ prepoznatljivi ukus zbog kojeg se ljudi vraćaju.Rodom je iz Ilićana, a već decenijama živi u Nožičkom. Kulinarske vještine stekao je u vojsci, a potom ih brusio radeći u menzama i ugostiteljstvu širom srbačke opštine.”Radio sam ovdje u školi desetak godina, potom i u Srpcu, Sitnešima i starom hotelu u Bardači. Praunuk Kosta, koji ima pet godina, već pokazuje interes da me naslijedi – on mi je ‘desna ruka’ u pripremi”, ističe Rade.Među gostima ove godine bio je i pukovnik u penziji Vlado Todorović, porijeklom iz ovih krajeva, koji je na događaj došao po prvi put.„Meni je žao što ranije nisam dolazio. Čim sam vidio najavu u medijima, odlučio sam da dođem. Ovaj duh zajedništva malo ko ima. Takav smo mi narod, bez obzira na vrućinu i okolnosti, znamo da uživamo. Penzionisan sam prije tri godine, bio sam pilot i nastavnik letenja. Srećom, otišao sam zdrav i sada imam više vremena za prijatelje, komšije i kolege. Sa mnom je u Nožičko došao i moj bivši profesor iz Mostara. Čovjek je oduševljen svime što selo nudi. A što se tiče pasulja, rekao sam mu: ‘Hoćeš li malo slatke pite?’, a on kaže: ‘Hvala, ali ovaj grah ne bih kvario ničim’ “, kaže Vlado.Mirko Zvizdalo, predsjednik Udruženja „Za bolji Martinac“, naglasio je značaj međusobne saradnje Starog Martinca i Nožičkog.„Dolazimo jedni drugima – i oni kod nas, i mi kod njih. Prije svega želim da čestitam Velimiru Mikuliću i udruženju ‘Moje Nožičko’ na sjajnoj organizaciji. Imamo zaista prijateljske odnose. A Martinac je pun aktivnosti – od sportskih turnira do akcija čišćenja i renoviranja. U proteklih šest mjeseci renovirali smo dom, koji sada funkcioniše kao restoran. U planu je uređenje igrališta i prostora oko škole. Planiramo i uređenje ‘Sandića bare’, gdje se nekada održavalo takmičenje u pecanju. Želimo je očistiti, poribiti i oživjeti te događaje u saradnji sa opštinom i ribolovačkim savezom“, rekao je on.Zvizdalo se prisjetio i vlastitog školskog perioda.„Kao učenik sam prve dvije godine donosio meso i kobasice za grah. Svake godine sam ovdje. Ovaj grah – to je to! Pravi, domaći, autentičan“, istakao je Mirko.Predsjednik udruženja „Moje Nožičko“, Velimir Mikulić, izrazio je zadovoljstvo ovogodišnjim odzivom.„Ovo nam je deveta godina organizacije i jedino nismo pravili okupljanje za vrijeme korone. Događaj organizujemo na praznik Duhovi jer tada dolaze mnogi iz sela, obilaze groblja i članarina se lakše uplati”, kaže Velimir.Dodaje da se sve prirodno razvilo, a najviše dolaze oni koji imaju rodbinske i prijateljske veze sa ovim selom, ali vrata su otvorena svima. Gosti su stigli i iz Hrvatske, Švedske, Švajcarske, Amerike, i drugih zemalja.„Ponekad dođu i prijatelji naših ljudi iz sela iako nemaju direktnu vezu. Jednostavan je događaj, ali svi ga vole“, dodaje on.Velimir najavljuje još aktivnosti, prije svega u junu izbor za Najboljeg đaka a zatim turnir u odbojci. U planu je i okupljanje penzionera, po prijedlogu književnika Žarka Šarića, člana udruženja.„Na penzionere se često zaboravi. Organizovaćemo nešto posebno za njih, i to brzo. Vrijeme je da im pokažemo pažnju“, naglašava Velimir.Posebno se zahvalio kuvaru Radi koji i u ovim godinama prihvata ovu odgovornost i ističe da to nije mala stvar.”Takođe, zahvaljujem svim sponzorima koji su nas podržali, posebno onima koji su nam donirali robu i pomogli da sve prođe kako treba, kao i opštini Srbac“, naveo je Mikulić.Udruženje građana “Moje Nožičko” trenutno broji oko 270 članova i prema riječima Mikulića, u njihov rad je praktično uključeno cijelo selo.