U susret Vaskrsu, najradosnije hrišćanskom prazniku, u emisiji Gost programa Radio Srpca, sutra ćemo emitovati razgovor sa arhimandritom Teofilom, igumanom manastira Osovica, koji je govorio o duhovnom značaju ovog praznika i o pravoslavnim običajima.

Arhimandrit Teofil nam je objasnio kako Vaskrs treba da se suštinski doživljava, zašto su tradicija i porodični običaji važni, kao i kako vjera pomaže ljudima da pronađu mir i snagu u svakodnevnom životu. Ovaj razgovor donosi prazničnu toplinu i podsjeća na vrijednosti koje se prenose sa generacije na generaciju, učeći nas da praznik nije samo crkveni događaj, već i vrijeme zajedništva i ljubavi.

Vaskrs, kao najveći hrišćanski praznik, svjedoči o pobjedi života nad smrću i daje smisao ljudskom postojanju. Kako ističe arhimandrit Teofil, suština ovog praznika ne ogleda se samo u običajima, već prije svega u vjeri, ljubavi, praštanju i zajedništvu. Upravo kroz te vrijednosti, Vaskrs postaje više od jednog dana-postaje način života kojem treba težiti tokom cijele godine.

,,Praznik Vaskrsenja Hristovoga je najveći praznik u godini, praznik koji nam govori o pobjedi života nad smrću, o tome da život svakog čovjeka ima smisla jer je Bogočovjek Hristos vaskrsao i tako svojim vaskrsenjem pokazao da je to vaskrsenje pripremljeno za svakoga od nas i da sve u vaskrsenju ima smisla. Kako kaže apostol Pavle, da Hristos nije vaskrsao, uzalud bi bila vjera vaša i uzalud bi bila propovijed naša. Pošto Hristos jeste vaskrsao, niti je vjera uzalud, niti je propovijed uzalud”, rekao je otac Teofil i dodao da je vaskrsenjem Gospod pokazao da je smrt samo jedan prag koji moramo preći i da nema čovjeka koji je rođen, a da neće preći taj prag smrti.

Ističe da je Hristos svojim vaskrsenjem pokazao da je Bog, zajedno sa Ocem i Duhom Svetim, stvorio čovjeka za vječnost i da je to je ono što ne možemo da prihvatimo razumom, nego moramo da otvorimo vrata svog srca da bismo to razumjeli, a kada to shvatimo, onda znamo zašto je Vaskrs najradosniji praznik i znamo da životna radost koju imamo svoj izvor nalazi u Vaskrsenju, ali se u njega i uliva, jer je ono i početak i kraj.

Govoreći o ljubavi kao jednoj od najvećih hrišćanskih vrlina, iguman Teofil kaže da je ljubav prije svega žrtva, briga za drugoga i pažnja.

,,Ljubav nisu nekakve emocije koje su danas ovakve, a sutra onakve. Ljubav treba da bude trajna kategorija u našem životu, u odnosu Boga prema čovjeku, Boga prema tvorevini, Boga prema svijetu. Ljubav mora uvijek da bude briga za drugoga, pažnja i žrtva. Naš život ima smisla samo onda kada ga provedemo radi nekih viših ideala, radi te ljubavi Božije, odnosno naše ljubavi prema Bogu, koja se potvrđuje ljubavlju prema bližnjima. Često je riječ ljubav kod nas pogrešno upotrijebljena i odnosi se na sve vrste ljubavi, dok je u grčkom jeziku preciznije razdvojena na različite oblike. Suštinski, najvažnija je ta žrtvena ljubav, jer ako nema ljubavi, ništa drugo nema smisla. Kao što kaže apostol Pavle u himni ljubavi, ako jezike čovječije i anđeoske govorimo, a ljubavi nemamo, onda smo kao zvono koje ječi ili kimval koji zveči. Na kraju kaže: vjera, nada i ljubav – to troje, ali najveća je ljubav”, poručuje iguman.

Vaskrs nosi poruku mira, strpljenja i smirenosti. Odgovarajući na pitanje o tome kako da čovjek danas pronađe mir i radost koju ovaj praznik simbolizuje, naš sagovornik pojašnjava da steći istinski mir i iskrenu radost nije lako, jer je čovjek slab i stalno pada i ustaje, tako da nije čudo da u nekim momentima izgubimo mir ili radost, ali da to ne treba da bude trajna kategorija koja ostaje u srcu. Ističe da je jedno imati mir, a drugo je biti smiren i da je tu velika razlika. Po njegovim riječima, imati mir znači biti u miru sa Bogom i ljudima, a smirenje je uslov da bi se zadobio taj mir.

Kao jednu od najčećih grešaka koju činimo na putu prema vječnosti ističe egoizam, a kao vrlinu praštanje, koje je uvijek važno, posebno u dane Velikog posta.

,,Najčešća greška je egoizam. To je najveći problem. Ono što imamo prema sebi trebalo bi da imamo i prema drugima i tada bi sve bilo drugačije. Većina naših padova i grijehova dolazi iz gordosti, odnosno egoizma. Potrebno je da radimo na odnosu prema bližnjima, jer bez tog odnosa nema ni odnosa sa Bogom. Praštanje je važno uvijek, ali nas post posebno poziva na njega. Da bi nama bilo oprošteno, potrebno je da i mi opraštamo drugima. To nije lako. Potrebno je smirenje i razumijevanje da su i drugi ljudi slabi kao i mi. Pravo praštanje znači da zaboravimo i da nastavimo odnos bez opterećenja. Kada zaboravimo uvredu, tada smo zaista oprostili”, poručuje arhimandrit Teofil.

Svim pravoslavnim vjernicima, uputio je vaskršnju čestitku.

,,U ove velike i slavne dane, kada proslavljamo pobjedu života nad smrću, praznik nad praznicima, radost nad radostima, znamo da nijedan život nije uzalud. Čak i život onih koji nam se ponekad čine manje značajni za određeni period, vrijeme ili zajednicu, u stvari ima veliki smisao. To je Hristos sa Vaskrsenjem pokazao, da i život one bake koja je rođena, udala se, proživjela svoj život i upokojila se u istom selu, ima jednako smisla kao i život jednog sveštenika, vladara ili bilo koje druge osobe. Taj smisao leži u prazniku Vaskrsenja Hristovog, i zato se u ove velike dane radujemo radošću vaskršnjom, pashalnom radošću, jer je Hristos vaskrsao i mi ćemo sa Hristom vaskrsnuti. Hristos vaskrse!-Vaistinu vaskrse!”, rekao je otac Teofil u svojoj čestitki.

Opširniji razgovor sa igumanom manastira Osovica možete poslušati na talasima Radio Srpca i putem interneta www.radiosrbac.com u sutra, 11. aprila, sa početkom u 10 časova.