Srpčanka Ana-Marija Dragičević (25), djevojačkog prezimena Tatić, proglašena je za najboljeg studenta odsjeka Specijalne edukacije i rehabilitacije Medicinskog fakulteta u Foči za 2022. godinu.
Ovo priznanje joj je uručeno prošlog mjeseca na obilježavanju 30. godišnjice rada Univerziteta u Istočnom Sarajevu gdje je dobila Zahvalnicu za postignute rezultate u školovanju.
Ana-Marija, koja je diplomirala sa prosječnom ocjenom 9,24, već pet godina je nastanjena u Foči koju je posjećivala od 2015. godine dolazeći svako ljeto sa porodicom na rafting Tarom, a preselila se u septembru 2018, započevši studije na Medicinskom fakultetu. Nakon završetka studija se udala i zasnovala porodicu.
U rodnom Srpcu bila je aktivna od najmlađih dana kao član Savjeta učenika i volonter humanitarnih organizacija, radeći u kreativnim radionicama sa djecom sa posebnim potrebama iz srbačkog udruženja „Izvor“. Ova druženja su, ističe, prerasla u pravo prijateljstvo i opredjelila je za izbor budućeg zanimanja.
“To je bio i prelomni trenutak jer sam mogla u kontinuitetu pratiti rad defektologa i osjetiti dobre i loše strane ovog zanimanja. Ovaj posao je takav da zahtjeva stalnu nadogradnju i nema određen rok završetka, već upravo kroz taj proces postajemo jedna velika prorodica koja prelazeći male ciljeve dolazi do ostvarenja snova”, kaže Ana-Marija.
Specijalna edukacija i rehabilitacija je jedna od najmlađih grana u medicini, što, prema njenim riječima, otvara širok spektar mogućnosti za istraživanje i napredak, ali ostavlja i niz pitanja bez odgovora, pretpostavki i nedoumica.
“Na našim prostorima tek se uviđa mogućnost razvoja i djelovanja ovakvih osoba u društvenoj zajednici. Balkansko područje, nažalost, još uvijek ima ukorijenjeno vođenje time šta neko ne može, ne obraćajući pažnju na jače strane koje ima svako dijete, i ako se one na vrijeme prepoznaju, uspjeh će biti zagarantovan. To i jeste naš zadatak da svakom djetetu pružimo podršku i mogućnost za razvoj uspjeha i pripadnosti”, rekla je ona.
Ističe da se u Republici Srpskoj svake godine bilježi porast broja djece sa različitim teškoćama u razvoju a pravovremeno prepoznavanje i djelovanje ključno je za njihov napredak i povoljan ishod.
Kako kaže, rana intervencija je ključni faktor za napredak, a na području Srpske ima dosta ustanova i udruženja koja se bave ovom problematikom.
“Ostvaruje se sve bolja saradnja sa školama i nastavnim kadrom koji je spreman da pomogne djeci sa razvojnim poremećajima. U našoj zemlji najveći problem predstavlja činjenica da nemamo jedinstven registar i samim tim je jako teško pratiti broj ovih lica. Završetkom školovanja u sistemu praktično gubimo informacije o daljoj obuci i životu. Zakonom su regulisane određene tačke koje se tiču zapošljavanja i dodatne obuke mladih sa teškoćama u razvoju, ali kod nas još uvijek to sve veoma loše funkcioniše a promjene su jako male, tako reći neprimjetne”, naglasila je Ana-Marija.
Iako je trenutno nezaposlena, ponuda za posao ima, ali joj je u ovom trenutku porodica na prvom mjestu jer se ostvarila u ulozi majke devetomjesečne djevojčice.
“Trenutno sam nastanjena u Foči ali redovno dolazim u Srbac i imam kontakte sa matičnim udruženjem koje mi je mnogo pomoglo u usavršavanju. Pohvalila bih i profesorski kadar na našem fakultetu koji je jako kvalitetan i oko 80 odsto ga čini kadar sa beogradskog Univerziteta. Na raspolaganju su nam bili i Univerzitetska bolnica u Foči i Centar za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju koji se nalazi na fakultetu. Aktivnu saradnju imali smo i sa gradskim Udruženjem za pomoć djeci i omladini sa posebnim potrebama “Tračak nade”, rekla je Ana-Marija.
Dodaje da Medicinski fakultet u Foči predstavlja jedinu državnu visokoškolsku ustanovu u Republici Srpskoj koja se bavi obrazovanjem ovog kadra.
“Medicinski fakultet u Foči trenutno predstavlja najmasovniji fakultet pri Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, a o samom fakultetu govori i činjenica da u ovoj upisnoj godini imamo studente iz 20 zemalja svijeta, obzirom da fakultet nudi i studiranje medicine i stomatologije na engleskom jeziku, što otvara široke mogućnosti za strane a i za naše studente”, rekla je Ana-Marija.
Navodi da priznanje za studenta generacije, koje je dobila, predstavlja krunu rada i zalaganja, što joj predstavlja pravo zadovoljstvo, obzirom na sva odricanja.
Nada se u dogledno vrijeme povratku svojoj velikoj ljubavi, karateu, jer je u mlađim danima, baveći se ovim sportom osvojila preko 50 medalja na domaćim i međunarodnim takmičenjima i nosilac je crnog pojasa, prvi dan. Na svjetskom prvenstvu u borilačkim vještinama u belgijskom Antverpenu 2012. godine osvojila je zlato u karate borbama. Bila je uspješno i u džudou a ostvarila se i kao karate trener i planira da se u slobodno vrijeme ponovo posveti trenerskom pozivu.
“Činjenicom da sam studirala daleko od rodnog kraja, jako sam rijetko bila u prilici da posjećujem porodicu i prijatelje, obzirom da sam bila predana tome da fakultetske obaveze odrađujem kvalitetno i blagovremeno. To je rezultiralo da sam sport morala zapostaviti i baciti u drugi plan. Tokom studiranja, sportom sam se bavila samo rekreativno, a sad poslije toliko vremena nadam se da ću se vratiti trenerskom poslu a želju mi probudi svaki povratak kući gdje me dočekaju sve medalje”, kaže Ana-Marija.
Ističe da sva ova priznanja predstavljaju temelj njene ličnosti, jer je upravo sport bio korijen osobe u kakvu je izrasla.
“Ta disciplina, istrajnost, trud radi uspjeha, želja za napretkom i hrabrost za nastaviti dalje nakon poraza je ostala duboko urezana u moju ličnost. A plodove svega toga uživam i sada, u raznim aspektima života”, rekla je Ana-Marija.