Na svečanoj sjednici Skupštine opštine Srbac, povodom Dana i krsne slave opštine Srbac, zahvalnica za doprinos u oblasti obrazovanja dodijeljena je Dragoslavu Filipoviću, najstarijem prosvjetnom radniku na području naše opštine.

Njegove kolege, brojne generacije đaka koje je izvodio od Bajinaca, preko Lepenice, pa sve do Nožičkog, kao i mještani koji pamte dane u kojima je učiteljevao, bolje ga poznaju pod nadimkom Srbo.

Taj nadimak vjerovatno potiče od njegovog porijekla, iz Srbije, njegove rodne grude, gdje je pod Rudnikom rođen davne 1932. godine.

Šezdesetih godina prošlog vijeka dolazi u naš kraj, nastanjuje se u Nožičkom, odakle ga poziv vodi po skoro svim našim selima. Opismenio je i vaspitao preko 40 generacija đaka, ostavivši im se u divnoj uspomeni.

Učitelj Filipović zahvalio se svima koji su se, prije svega, sjetili njega i njegove uloge u vaspitanju učenika na području opštine Srbac i dodao da mu ovo priznanje mnogo znači.

„Mislim da ovo priznanje nije uručeno samo meni, nego svim mojim kolegama sa kojima sam proveo radni vijek, radeći u teškim uslovima, kada u selima nije bilo struje i putevi su bili jako loši, ali to nije uticalo na nas koji smo tada radili u učionicama punim djece. Prvo radno mjesto bilo mi je u selu Bajinci. Počeci su bili teški i izazovni. Bilo je puno djece i sjećam se da smo radili u dvije smjene. U prvom razredu tada je bilo 65 učenika, a u četvrtom 32 učenika. Nakon Bajinaca prešao sam u osnovne škole Sitneši, Gornja Lepenica, Donji Srđevići, Ilićani, a potom u Osnovnu školu u Nožičkom, gdje sam proveo 24 godine i izveo šest generacija. U penziju sam otišao kao radnik Osnovne škole u Srpcu, kada je počeo rat 1993. godine“, rekao je učitelj Filipović.

Poručio je da mu je žao što su danas mnoge škole prazne te istakao da se promijenio odnos djece i roditelja prema nastavnicima, koji su u njegovo doba imali mnogo više poštovanja nego što je to slučaj danas.

„Djeca su me voljela i danas, kada me sretnu moji bivši učenici, pitaju za zdravlje i nude pomoć, ali hvala Bogu, ja sam još uvijek dobro, tako da mi ne treba ničija pomoć. Mislim da je najvažnija lekcija koju sam naučio radeći sa djecom ta da treba imati ravnopravan odnos prema svim učenicima, da se treba usavršavati u svojoj struci i da ličnim primjerom utičemo na pravilan odgoj djece. Još uvijek se sjećam detalja kada me na Veliku Gospojinu u Nožičkom, kada je tu seoski zbor, sreo moj bivši učenik Siniša Aleksić, koji je šetao sa svojim djedom. Pritrčao mi je preko ulice, zagrlio me, poljubio i priznao mi da se jedino mene poželio iz čitave škole. On danas živi u Americi i veoma je uspješan u svom biznisu. Iako ima mnogo zanimljivih detalja iz moje učiteljske karijere, ovaj ću pamtiti do kraja života“, rekao je Filipović.

Za mlade koji razmišljaju da se bave učiteljskim poslom poručio je:

„Savjetujem im da dobro razmisle prije donošenja te odluke. Ako nemaju ljubav prema djeci, bolje da se ne bave ovim poslom. Ljubav prema djeci je prvi korak da bi oni zavoljeli školu i svog učitelja, a ta obostrana ljubav sigurno će dati dobre rezultate“, zaključio je Dragoslav Filipović – Srbo.

Učitelj Srbo, koji ima 93 godine, i danas provodi svoje mirne penzionerske dane u Nožičkom.

Opširniji razgovor sa učiteljem Dragoslavom Filipovićem možete poslušati u emisiji Gost programa Radio Srpca, koja je na rasporedu u subotu, 22. novembra, u 10 časova na frekvenciji 93.2 MHz.