Tiho, ali dostojanstveno, kako je i živjela, napustila nas je Rajka Mikić iz Srpca, 16. decembra 2025. godine, u 84. godini života. Njen život bio je satkan od bola, snage, muzike i neizmjerne ljubavi koju je nesebično dijelila sa svima koje je dotakla.

Rođena 1941. godine, a ubrzo postaje ratno siroče. Majka, medicinska sestra, ubijena je tokom Drugog svjetskog rata, a oca je Rajka upoznala tek kao odrasla osoba, pred njegovu smrt. Odrastala je u domu u Banjaluci, gdje je rano naučila šta znači osloniti se isključivo na sebe. Iz tog djetinjstva ponijela je čvrstinu karaktera i duboku potrebu za samostalnošću. Kako je često govorila, željela je imati svoj dinar, da može sama sebi kupiti cipele i kišobran.

Muzika je postala njen zaklon, njena snaga i njen put. Završila je osnovnu i srednju muzičku školu, a potom i Muzičku akademiju. Svirala je violinu, klavir i harmoniku. Bila je član hora s kojim je putovala i nastupala širom bivše Jugoslavije i Evrope, noseći sa sobom talenat, disciplinu i dostojanstvo.

Iako nije vjerovala u sudbinu, ona ju je ipak pronašla. Prijatelj Mujo, koji joj je donosio hranu u dom, gdje je živjela, “prorekao” joj je sudbinu da će da se preseli u mali grad i upozna jednog jednostavnog čovjeka za koga će se udati.

Ona nije htjela ni da čuje za udaju a kamoli za mali grad, ali je dobila ponudu za posao za zamjenu jedne koleginice na trudničkom u Srpcu, došla i počela da radi.

Tu su bile igranke, muzika i mlada Rajka sa harmonikom. Tu je bio i Milivoje Mikić, jednostavan momak, tek vraćen iz vojske, koji je u tom trenutku znao, želi da mu dijete bude harmonikaš i da Rajka bude njegova. Gdje god bi Rajka pošla, tu je bio i Mile. Iz škole, iz trgovine, sa ulice… sve dok nije pristala na ples. A onda su jedne riječi promijenile njen život.

„Znam da nemaš ni oca, ni majku, ni sestru, ni brata, ja mogu da ti budem sve to“, govorio je tada Milivoje.

Rajka ga je zavoljela i pristala na brak. Milivoje ju je, kako je znala pričati, odveo kući na biciklu, i tako je započela njihova zajednička priča.

Stekli su dvoje djece-sina Miodraga i kćerku Zoricu.

Miodrag Mikić-Miki, ostvario je očev san i postao vrhunski muzičar. Rajka je cijeli svoj život posvetila muzici i djeci. Bila je nastavnica muzičkog u opštini Srbac, radeći u više osnovnih škola, podučavajući djecu od 6 do 14 godina. Iza sebe je ostavila 35 godina radnog staža i generacije učenika koji je pamte kao strogu, ali izuzetno plemenitu i pravednu učiteljicu, onu koja je učila više od nota, učila je životu.

Svoje znanje, ljubav prema muzici i pedagogiju prenijela je na sina Mikija i njegovu djecu, svoju unučad Teu, Stefana i Davida. Sve troje su nastavili njen muzički put. David Mikić, mladi pijanista, danas usavršava svoje umijeće na Kraljevskom muzičkom koledžu u Londonu, nakon završenih studija u Feldkirhu i magistarskih studija u Lucernu. Stefan je profesor klavira, a Tea je, uz klasično obrazovanje, završila i džez akademiju u Sent Galenu, nastupala širom Evrope i gradila uspješnu solo karijeru. Kao sastav „Tea Mikić & Brothers“, svojim koncertima pomagali su i drugima, nastavljajući Rajkinu tišinu pretvarati u dobrotu.

NJen sin Miodrag Mikić preminuo je 2. februara 2018. godine, ali je Rajka i taj gubitak nosila sa dostojanstvom koje je obilježilo cijeli njen život.

Danas za njom tuguju kćerka Zorica,  snaha Snježana, unučad Tea, Stefan, David, Tanja i Goran, kao i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

Sahrana će se obaviti u petak, 26. decembra u 13 časova, a tijelo preminule nalaziće se u gradskoj kapeli od 11 časova.

Rajka Mikić nije bila samo učiteljica muzike, bila je učiteljica života. Iza nje ostaju note koje ne blijede, djeca koju je oblikovala, porodica koja je ponosno nosi u srcu i muzika koja će zauvijek govoriti njeno ime.

Počivaj u miru, draga Rajka. Tvoja melodija traje.