Mještani sela Kukulje u plodnom Lijevče polju mogu poslužiti za primjera humanitarnim i drugim akcijama. Složno su sagradili društveni dom za 300 posjetilaca, uredili sportski teren za lokalni fudbalski tim, sanirali školsku zgradu, spomen-obilježja, asfaltirali skoro sve seoske puteve i uz to sagradili četiri kuće humanitarnim akcijama. Glavni coordinator svih akcija je Radojica Vidović, predsjednik mjesne zajednice i odbornik u Skupštini opštine Srbac.
Treba istaći da je kuća za nezaposlenog poljoprivrednog tehničara i pjesnika Miloša Ožega (44)sazidana za samo 16 dana.

„Prije ove,u selu smo humanitarnim akcijama sagradili još tri kuće za porodice Sekimić, Ugrešić i Janjić. Moram reći da su danas mediji i društvene mreže bitni faktori, koji zatalasaju brojne akcije. Sve je počelo 27.maja ove godine kada je na RTRS-u emitovan intervju sa Milošem, da bi se istog dana javio vlasnik poznate banjalučke firme „Hidrokop“ Radislav Bajo Babić, rodom iz susjednog sela Razboj Lijevče i rekao da će za gradnju kuće obezbjediti sav građevinski materijal, od temelja do krova“, kaže coordinator akcije Radojica Vidović i dodaje da su se potom javili i Saša Popović,rukovodilac RJ „Elektrodistribucija” Laktaši, koji je prihvatio da obezbjedi materijal i radnike za elektroinstalacije, a Veselko Stojković iz Lepenicice kod Srpca ,koji živi u Njemačkoj, obećao je da će nabaviti stolariju i kupiti sav kućanski namještaj.
Na dan pokrivanja kuće, površine oko 40 kvadrata, mještani su, kako to dolikuje običajima u ovom selu, pripremili zajednički ručak,a an trepezi se našlo jagnje pečeno na ražnju, dok komšinica Dragana Đakušić donijela veliku tortu sa natpisom : „Miloše, sretno ti u novoj kući“.
Ovakva pažnja ganula je ovog mladog čovjeka koji je imao teško djetinjstvo u siromaštvu sa bolesnim roditeljima. Završio je osnovnuškolu u svom selu, Poljoprivrednu školu u Banjaluci, upisao Poljoprivredni fakultet, ali ga nije završio, jer nije imao novca. Kada su mu roditelji umrli, ostao je sam u trošnoj kućici staroj 90 godina.
„ Bio sam odličan đak, ali slabog zdravlja. Tri puta sam operisan, nezaposlen, a bez para čovjek nije nigdje pristao. Želja za studiranjem bila je prevelika, mogućnosti nikakve, pa sam počeo tonuti i padati u depresiju. Spas sam našao u pisanju pjesama punih tuge, ali i ljubavi. Imam oko 200 pjesama za objavljivanje, neke su dobijale nagrade, ali nemam sredstava da objavim zbirku .Na sreću, Veselko Stojković, kada je čuo za to i tužnu priču o mom životu, rekao mi je da je objavljivanje zbirke njegova stvar” kaže Miloš.
On dodaje da je gledajući kako nova kuća napreduje puno puta odlazio iza stare kuće da se isplače, jer su mu nailazile duple emocije –puno srce i duša radosti ,a onda tuga što ovako nešto ne mogu vidjeti njegovi roditelji, koji su pola vijeka živjeli bez struje, a kupatilo su mogli samo sanjati.
Miloš je nezaposlen, preživljava od socijalne pomoći od samo 120 maraka. U bašti proizvede nešto hrane, zaradi poneku nadnicu i tako preživljava.
„Stihovi mi daju snagu. Oni su za mene lijek, pogotovo noću kada ne mogu da zaspim i tada nailazi inspiracija za pisanje pjesama”, kaže Miloš i dodaje da bi sada bio sretan kad bi mogao naći neki posao. Zahvalan je svim dobrotvorima koji idu putem humanosti, a on će se, kao vjernik, pomoliti da njima i njihovoj djeci Bog da zdravlje, sreću i svaki napredak.
Iako siriomašan, Miloš je na ručku uručio darove majstorima Goranu Iliću i Ljubiši Кotarašu, koordinatoru Vidoviću, predstavniku firme ,,Hidrokop” Daliboru Pejakoviću i predstavnicima Opštine Srbac Dušku Mitriću i Nenadu Bilanoviću.