Ljubav prema golubovima koju gaji od prvog razreda osnovne škole opredjelila je Zorana Mitrakovića (17) iz Srpca da svo slobodno vrijeme posveti uzgoju ovih plemenitih životinja, kojih u svom golubarniku ima oko 40, među kojima i nekoliko rijetkih vrsta.
Briga i pažnja koju im svakodnevno posvećuje rezultirala je osvajanjem najviših priznanja na međugradskoj i državnoj izložbi ptica koje su održane prošle godine.
Na njegovoj prvoj ornitološkoj smotri koja je održana u novembru u Doboju, izložio je goluba rase „dubički prevrtač“ a u decembru na 18. državnoj smotri u Zenici „makedonskog ružana“, čija je ljepota i gracioznost zadivila stručni žiri koji ih je proglasio za šampione.
„Što se tiče ocjenjivanja, svaka rasa ima standard po kojem se uzgaja i vodi selekcija. Tako „kapa“ kod „dubičkog prevrtača“ mora zahvatiti kompletan zadnji dio glave i biti u liniji ispod oka, a ako ima liniju po sredini ili iznad oka tu se dobija manje bodova. Slični standardi su i kod „makedonskog ružana“ koji mora imati tačno određen broj pera u repu. Gleda se i stav goluba, struktura perja i kondicija u kavezu. Srećan sam zbog priznanja koja potvrđuju da imam vrhunske golubove vrijedne pažnje“, kaže Zoran.

Golubove uzgaja punih deset godina a najzaslužniji za to je njegov rođak Đuro Mitraković, veliki uzgajivač sitnih životinja, koji je po broju osvojenih nagrada na domaćim i međunarodnim izložbama među trofejnijim na ovim prostorima. On mu pomaže savjetima i, kako kaže, bio bi prezadovoljan da jednog dana bude upola uspješan kao on.
„Dosta vremena svakog dana provodim sa golubovima i poklanjam im veliku brigu i pažnju. Oko golubarnika nema previše posla a više vremena provedem sjedeći i posmatrajući ih. Zna se desiti da tako prođe i po nekoliko časova“, kaže Zoran koji je od 2020. godine i član udruženja „Кozarski odgajivač“ iz Gradiške.

Budući da ima ukrasne i letačke rase, često ih pusta napolje, ali samo u ljetnom periodu, jer im u hladnijim danima prijeti velika opasnost od jastreba i drugih grablježljivih ptica.
„Bilo je napada i nekada ih uspijem odbraniti a nekada se desi da ih odnesu ili uhvate na sred dvorišta i krenu ih čerupati. Međutim, jato se uvijek iznova obnavlja a novi ptići se izlegu“, kaže Zoran.

Prije nekoliko godina u golubarnik mu je ušla kuna i potamanila 15 golubova, što je tada bilo čitavo njegovo jato. Tada ih je prestao uzgajati ali na nagovor Đure Mitrakovića napravio je bolji i veći golubarnik. On mu je pomogao i u nabavci kvalitetnijih primjeraka sa kojima je stigao do prvih velikih trofeja.

U planu mu je da proširi golubarnik u kojem će se, nakon dobre selekcije, naći oko 100 primjeraka koji će imati potencijal za buduće izložbe.
„Pored šampionskih golubova imam još i „staronjemačkog galebića“, „indijskog lepezana“, „njemačkog dvoćubog dobošara“, „birmingemskog prevrtača“, pa sve do „turskog mardina“ kojih nema puno kod nas, a par goluba i golubice koštaju i do nekoliko stotina КM. Gajim i nubijske grlice a uskoro bih trebao nabaviti i kuniće“, kaže Zoran.

Кroz njegovo dvorište prošle su i druge vrste ptica, poput prepelica i papagaja, a uzgajao je i lovačke pse, kao što je „epanjel breton“ koji mu i sada pravi društvo u šetnji po šumama i ravnicama.
„Volio bih da jednog dana postanem sudija na izložbama ptica ali je takođe i lov moja velika ljubav i planiram položiti lovački ispit. Odstrel mi je najmanje bitan u lovu, više uživam u raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Volio bih da se mladi više okrenu prirodi a manje savremenim tehnologijama“, smatra Zoran.