Draganu Đurđeviću, autoru knjige”Moje selo Kladari”, povodom krsne slave i Dana opštine Srbac, 13. oktobra uručena je zahvalnica za očuvanje istorije i tradicije opštine Srbac. Nakon ovog književnog prvenca, Đurđević je u maju ove godine započeo istraživački rad i pisanje svoje druge knjige, publikacije o selu Razboj Lijevče.

“Veoma sam srećan što je primjećen moj rad u protekloj godini i ovom se prilikom zahvaljujem svima koji su predložili da moj rad bude nagrađen. Ovo me obavezuje da i dalje nastavim da istražujem o lokalnoj istoriografiji posebno o svom zavičaju kojeg beskrajno volim. Nadam se da ću u narednoj publikaciji o Razboju biti bolji u odnosu na prethodnu “, rekao je Đurđević.

“Rad je u poodmakloj fazi, radim intenzivno nekad i više od 12 časova dnevno. Najteži je taj istraživački rad i obilazak svih porodica ponekad budete i dosadni tim ljudima, ali  želim ovim putem da iskažem zhvalnost prema svim mještanima Razboja koji su me srdačno dočekali, svi žele da pomognu na bilo koji način, da li kroz fotografije, stare table, razna dokumenta a jedan broj ljudi je i finansijski već pomogao, i ovim putem im zahvaljujem “, rekao je Đurđević.

” Do pisanja monografije o selu Razboj došlo je usljed više inicijativa mještanina Boška Kasagića inače uspješnog privrednika iz Razboja koji je bio oduševljen mojom prvom knjigom i zamolio me da isto tako nešto uradimo i za naš Razboj. Ja to u početku nisam prihvatao, ali nakon nekoliko mjeseci odmora od pisanja prve knjige pojavila se želja za radom i istraživanjem i pozvao sam gospodina Kasagića čime je on bio oduševljen. Oduševljenje su pokazale i porodice Zrnić i Babić iz Razboja vlasnici firmi ‘Zrnić’ i ‘Hidrokop’ koji mi daju ogroman vjetar u leđa da istrajem u svom istraživanju i da ova naredna monografija bude pravi pokazatelj kako treba da se radi jedna monografija sa mnogo istorijskih i drugih podataka“, priča autor.

“Pisanje sam započeo o Đurđevdanu ove godine. Prvi dokument koji sam uzeo je domovnik Staparske parohije i on je odskočna daska svemu dalje. U domovniku se nalaze rodoslovi svih porodica koje je uredno vodio sveštenik Ruvim Bubnjević i to je odskočna daska pregleda porodica s kraja 19. i početka 20. vijeka koje se nalaze ne samo u selu Razboj nego i u Staparskoj parohiji. Poslije toga sam počeo i sa drugim listovima, zbornicima i časopisima i obilazak zavoda i arhiva , čitao sam prethodno objavljene publikacije koje su vezane za to područje, a prvi tekst koji sam napisao za ovu svoju knjigu je o tragično stradaloj porodici Stegić iz 1944. godine s kraja Drugog svjetskog rata od strane ustaškog zločina. Jedan najveći dio pisanih poglavlja sam uradio boraveći pod manastirom Ostrog, po blagoslovu igumana manastira Sergeja (Rekića). Tu sam dobio dodatnu nadahnutost i samopouzdanje za bolji rad i da bude još bolji u odnosu na prethodnu knjigu“, ističe Đurđević.

Publikaciju će štampati štamparska kuća“ Atlantik BB “Banjaluka, kaže autor i dodaje da je nezahvalno govoriti kad se može očekivati završetak pisanja.

“Moja je želja da to bude što prije.Treba biti strpljiv pogotovo kad se rade porodična stable, jer mnoge porodice morarte tražiti i po drugim gradovima i mjestima i ja se zaista trudim da to bude najbolje moguće urađeno s moje strane. Razboj svakako ima čime da se pohvali,  mnogim znamenitim ljudima među kojima je jedan od najpoznatijih Tanasije Kuvalja, koji je bio učesnik Olimpijskih igara, sedam puta pobjednik u biciklizmu, a uspjeh je nastavio i u automobilizmu gdje je šest puta bio prvak bivše Jugoslavije. Osim njega važno je napomenuti i našeg generala vazduhoplovstva Ljubomira Ljupka Bajića, koji je penzionisan i živi u Beogradu, zatim vojno lice Dragišu Jurišića, tužioca Specijalnog tužilaštva Miodraga Bajića, novinara Nikolu Kragulja, zatim tu je i Mirko Šnjegota koji sada živi u Cirihu i drugi znameniti ljudi “,kaže autor.

Razboj Lijevče je najveće selo sa lijeve strane rijeke Vrbas u opštini Srbac i jedno je od 37 naselja srbačke opštine.Prvim popisom koji je izvršila Austrougarska 1879. godine selo Razboj je imalo 55 kuća od toga 57 porodica i 357 stanovnika. Porast broja stanovnika je išao sve do 1961.godine kada se osjeća pad broja stanovnika, a najveći broj stanovnika Razboj je imao 1953. godine 1036. Po popisu iz 2013.godine selo Razboj je imalo 852 stanovnika.

“Pisanje je veoma potrebno, pisanjem vraćamo sjećanje u prošlost da znamo ko smo, šta smo, odakle smo, da ne zaboravljamo neke stvari koje su ne tako davno bile naša sadašnjost “, dodao je autor.

Đurđević kaže da je u Kulturnom centru Gradiška 14.novembra promovisan 26. broj „Gradiškog zbornika” Bojana Vujčića, gdje su između korica smješteni radovi iz kulture, istorije, književnosti, arheologije na ukupno 200 stranica, a u sadržaju se nalazi i tekst o tragično stradaloj porodici Stegić iz Razboja.

“Tekst nosi naziv Ada u plamenu. To je presjek moje monografije, govor prof. Miloša Milinčića sa promocije moje knjige koji je takođe objavljen u Gradiškom zborniku. Prošlo je 80. godina od tragičnog stradanja porodice Stegić, 43 godine su prošle da bi se ispravilo spomen-obilježje, pa je to dodatno kod mene pokrenulo inicijativu da saznamo šta se događalo i koji su uzroci stradanja kompletne ugledne porodice Stegić među kojima je i najmlađa žrtva mjesečna beba Petra. Tekst je sastavljen po svjedočenju preživjelog svjedoka Velezara Novakovića iz Prijebljega, a ostali dijelovi su sastavljani od članova porodice preživjelih potomaka Stegić tako da se možemo pouzdati u vjerodostojnost svega onog što se događalo“,rekao je Đurđević i pozvao mlade ljude i lokalne istoričare da pišu.

“Ovom prilikom želio bih da pozovem mlade ljude da pišu, niko od nas nije Ivo Andrić ili Matija Bećković, i ne treba ni da tražimo te ljude u nama, ali je veoma važno da se ostavi pisani trag, jer sve ono što nije zapisano kao da se nije nikad ni dogodilo. Ovim putem pozivam mlade ljude da se uključe, a posebno pozivam lokalne istoričare, jer Srpcu nedostaje jedna ozbiljna istorijska knjiga ili više njih u različitim vremenskim periodima koja bi dala pečat postojanja našeg naroda na ovim prostorima. Iskreno se nadam da će se uključiti mnogi mladi ljudi u istraživanje jer i druga sela treba da dobiju svoje monografije. Veoma je važno da se zapisuje i ostavlja našim pokoljenjima u amanet da oni imaju predanje o nama da smo ovdje živjeli“, rekao je Đurđević.