Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas Svetog prepodobnog Sisoja Velikog, koji je u srpskom narodu izuzetno poštovan i cijenjen kao zaštitnik djece i brzi pomoćnik u svakoj tuzi i nevolji.

Po smrti velikog svog učitelja Sisoje se nastanio na pustinjskoj gori zvanoj Antonijeva. Teškim trudovima nad samim sobom toliko je ukrotio sebe da je bio krotak i nezlobiv kao jagnje. Zato mu je Bog dao veliku blagodet da iscjeljuje bolesnike, izgoni nečiste duhove i mrtve vaskrsava.

Šezdeset godina je Sisoje bio u pustinji i bio kao izvor žive mudrosti za sve monahe i mirjane koji su dolazili njemu za savjet. Pred smrt zasija mu lice kao sunce. Monasi stajahu oko njega i divljahu se toj pojavi. A kada svetitelj ispusti svoju dušu, sva odaja ispuni se divnim mirisom.

Upokojio se u dubokoj starosti 429. godine.

Sveti Sisoje učio je monahe: Ma kakvo iskušenje da se dogodi čovjeku, čovjek treba da se preda volji Božjoj i da prizna da se iskušenje dogodilo zbog grijehova njegovih. Ako li se šta dobro dogodi, treba govoriti da se dogodilo po promislu Božijem.

Dio moštiju Svetog Sisoja nalazi se u manastiru Svetog Vasilija Ostroškog u Bijeljini.