Vijesti

U organizaciji Udruženja žena Srbac u petak, 25. jula, na Gradskom trgu u Srpcu održaće se peti po redu “Urban fest”, manifestacija koja je postala prepoznatljivo mjesto okupljanja svih generacija. Tim povodom razgovarali smo s Vesnom Smiljanić, predsjednicom Udruženja žena Srbac.

“U velikim smo pripremama, ostalo je još nekoliko sitnica i vjerujem da će, kao i prethodnih godina, sve proteći u najboljem redu. Pozivam sve građane naše opštine da dođu sa porodicama, djecom, unučadima, za svakoga će biti ponešto”, poručuje Smiljanić.

Ove godine gostuje muzička grupa iz Srbije – “Girls, Boys And Toys”, koja izvodi pop i rock repertoar, dok će u nastavku domaću atmosferu dodatno zagrijati Slavko Đaković-Sićo sa svojim bendom.

“Program je osmišljen za sve generacije. Biće to veče ispunjeno dobrom muzikom, pozitivnom energijom, osmijesima i druženjem. Na trgu ćemo imati domaće specijalitete, sokove, roštilj, slatkiše, šećernu vunu i kokice za najmlađe”, dodaje ona.

Organizacija ovakvog događaja nije jednostavna ni jeftina, ali entuzijazam i podrška zajednice ne izostaju. Očekuje se da će podršku organizaciji Urban festa i ove godine pružiti brojni sponzori a jedan od pokrovitelja je i Opština Srbac koja je ovaj događaj uvrstila na listu kulturno-sportskih manifestacija koje se finansiraju iz budžeta opštine Srbac

“Urban Fest” je zamišljen kao događaj koji okuplja ljude, promoviše zajedništvo i vraća sjaj našem gradu. Zahvaljujemo se Ministarstvu finansija RS i ministarki Zori Vidović na podršci, Opštini Srbac kao i lokalnim privrednicima koji su prepoznali vrijednost ove manifestacije. Ove godine očekujemo i podršku Ministarstva trgovine i turizma RS”, naglašava Smiljanić.

Udruženje žena Srbac aktivno je već pet godina i u tom periodu napravili su značajan pomak, kako u promociji ženskog preduzetništva, tako i u očuvanju tradicionalnih recepata i domaće proizvodnje.

“Naši proizvodi, poput medenjaka, čokolade a posebno ljutih džemova od jagode, maline i šljive, dobili su zlatne medalje za kvalitet. Sve pravimo od domaćeg voća, s minimalno dodatog šećera. Recepti su naslijeđeni od naših majki i baka, to su ukusi koji se pamte”, ponosno ističe Smiljanić i šalje poruku svim ženama da se uključe u rad Udruženja.

“Ovo je i vaše udruženje. Pridružite nam se, zajedno možemo mnogo, da očuvamo tradiciju, osnažimo žene i unaprijedimo zajednicu”, rekla je Vesna.

Za kraj, Smiljanić je pozvala svoje sugrađane da dođu na “Urban fest”

“Vidimo se u petak, 25. jula od 20 časova na gradskom trgu. Dođite da zajedno uživamo, promovišemo naš grad i oživimo trg!

Praznik Svetog Velikomučenika Prokopija, koji Srpska pravoslavna crkva obilježava 21.jula,  svečano će biti proslavljen u Srpskom pravoslavnom manastiru Osovica.

Svetu arhijerejsku liturgiju, sa početkom u 09.00 časova, služiće umirovljeni episkop srednjoevropski Konstantin, uz sasluženje sveštenstva i monaštva banjalučke eparhije.

Bratstvo manastira poziva vjernike da dođu i uzmu molitveno učešće u ovoj duhovnoj radosti.

Opštinska uprava Srbac obavještava građane da je u skladu sa Uredbom o sprovedbenim dokumentima u Republici Srpskoj “Službeni glasnik Republike Srpske br.8/22” izradila Nacrt Srednjoročnog plana rada načelnika i Opštinske uprave Srbac za period od 2026. do 2028. godine, te je isti objavila na zvaničnoj opštinskoj stranici i internet stranici namijenjenoj privrednicima i investitorima INVESTIRAJTE U SRBAC.

Ovim putem pozivamo sve građane da svoje prijedloge i sugestije na sprovedbeni dokument dostave pismenim putem u roku od 15 dana od dana objavljivanja, na e-mail adresu: ler@srbac-rs.com ili pismenim putem na adresu: Trg boraca 1, 78 420 Srbac.

Nacrt možete pogledati na internet stranici : srbac-rs.com

Školica folklora SKUD „Beli anđeo“ iz Srpca i najmlađi članovi FUG „Motajički vuk“ iz Sitneša proteklog vikenda uspješno su nastupili na manifestaciji “Dječija smotra folklora” koju je organizovalo KUD „Omarska“ u istoimenom mjestu kod Prijedora.

Na ovom događaju učestvovalo je oko 20 kulturno-umjetničkih društava iz cijele Bosne i Hercegovine. Program je započeo sportskim igrama za sve učesnike, među kojima su bile tradicionalne discipline poput skakanja u vreći, skoka u dalj i nošenja jajeta u kašici.

Nakon toga, uslijedili su svečani defile i zajedničko kolo svih izvođačkih grupa, a zatim i kulturno-umjetnički program u kojem su mali folkloraši pokazali svoje plesno umijeće.

“Djeca su se lijepo zabavila i družila sa vršnjacima iz više od 20 društava iz regiona. Raspjevani i srećni su se vratili kući. Hvala domaćinima na pozivu”, poručili su iz SKUD „Beli Anđeo“ Srbac i FUG „Motajički vuk“ Sitneši.

Žarko Šarić je plodan pisac i u devetoj deceniji. U tri knjige, dvije ove godine objavljene („Kad ječam zarudi“, „Zavičajnik“) i jednom u štampi („Fajront“), čiji je izdavač srbačka „Prosvjeta“, Žarko Šarić je „vodič kroz bogatstvo kulturnog života Srpca“, kako je to u pogovoru knjige „Zavičajnik“ napisala Dragana Nuždić. On je „svjedok mudrosti ophrvan uspomenama“, prema impresijama Branke Sančanin u knjizi „Kad ječam zarudi“ ili „pisac u godinama poznim i vremenima groznim“, kako je on kazao za sebe u knjizi „Fajront“.

„Nekoliko puta nakon objavljenih knjiga, a bilo je više takvih prilika ili neprilika, vjerovao sam, svaki put, da je to posljednja. Ali, postoji neko prokletstvo u piscu kojeg nevidljiva sila tjera da piše, dokle god hoda i očima gleda svijet oko sebe. Tako su nastale i ove knjige“, kaže Žarko Šarić (81), plodan pisac u devetoj deceniji.

„Pisac bez olovke je kao pijanac bez rakije. Ne može se snaći u životu. Kada piscu ponestane ideja, osjeća se bezvrijedno, a dani i godine, jutra i večeri, gube smisao“, objašnjava Šarić svoju privrženost književnosti i zavičajnim temama.Prethodno je objavio trinaest romana, knjiga pripovijedaka i eseja. To su „Pretežno dobri ljudi“, „Rat u Liporašću“, „Sladoled na asfaltu“, „Crni konji“, „Šašava škola“, „Demokratija za početnike“, „Kvarež naravi“, „Zbogom gvarneri“, „Kamen i riječ“, „Maršalova slika“, „Živa čitanka“, „Bijela mama“, „Baš se lijepo ratovalo“. O potrebi pisanja, Žarko Šarić ima svoju teoriju, blisku stavovima poznatijih pisaca.

„Neki zloduh uđe u čovjeka, u literatu, i ne dozvoljava mu da se oslobodi. Zato piše, i kada povjeruje da je pisanje besmisleno i da je pisanju kraj, on opet piše. Ivo Andrić, naš nobelovac, govorio je da je pisanje plivanje uz maticu. Nije to lako, ali bez toga se ne može. Jedan aforističar je tu situaciju objasnio aforizmom: ‘Molim jednog uglednog pisca da prestane pisati, dok je još ugledan.’ Priča se da je Branko Ćopić skočio sa mosta, u proljeće 1984. godine, zbog toga. Izgubila mu se zlatna nit pisanja. Dobrica Ćosić je to objasnio riječima da postoji period pisanja i moranja. U mojim godinama pisanje je moranje, jer se bez njega ne može. To je terapija duše.“

U novim knjigama Žarko Šarić se bavi svojim gradom i ljudima, svojom generacijom i događajima u kojima je učestvovao, dajući značajan prilog baštini kulture lijevčanskog kraja.„Knjiga ‘Zavičajnik’ je zbir mojih uvodnika, prikaza, govora, obraćanja, besjeda, književnih ogleda, recenzija, pisanih i izgovaranih različitim povodima“, kaže Šarić.

„Dugo nisam smatrao vrijednim niti potrebnim da to objavim u knjizi. Na ideju sam došao poslije čitanja knjige Matije Bećkovića „‘Kosovo, najskuplja srpska riječ’. To je knjiga slične strukture, mada je njegov svijet koji posmatra i opisuje mnogo širi. Moja knjiga je satkana od priloga za kulturnu baštinu Srpca“, dodaje on.

Knjiga „Kad ječam zarudi“ govori o penzionerskoj populaciji, na poseban način. Tu posebnost autor objašnjava potrebom da se posveti svojoj generaciji.

„Htio sam posvetiti pažnju penzionerima. Oni su glavni i sporedni likovi u knjizi. Svi likovi su penzioneri. Oni vode svoje radnje, ulaze u dramske zaplete, iznose dileme koje drugi ne razumiju i ne shvataju. Nisam pronašao u našoj književnosti nešto slično.“

U knjizi „Kad ječam zarudi“ su 24 priče iz prošlosti, iz života, koje donose radost, zbog malih stvari. One su svjedočanstvo o ljudima koji, kako kaže autor, u kostima imaju vremensku prognozu, a u glavi uspomene koje blijede.

„Što je čovjek stariji, njegova radost prema malim stvarima je sve veća. Moja životna kompozicija ima osamdeset vagona. U svakom vagonu, po kovčeg u kojem su uspomene. Iz svakog kovčega vadim ponešto i gradim knjigu. Ona je sastavljena od kovčega mojih uspomena.“

Treća Šarićeva knjiga „Fajront, nešto kao autobiografija“ je u štampi. To je, u nekom smislu, dopunjeno izdanje knjige „Pretežno dobri ljudi“. To su priče o piščevoj generaciji i zavičaju u kojem je, kao u svakom malom mjestu, teško biti pisac.

„Biti provincijski pisac je nezahvalno, jer se neprekidno bori da pređe nevidljivu liniju koju je neko nepoznat povukao i odredio koliko se i dokle se može. Pisao je o toj liniji i Meša Selimović. Ako se proviri dalje, izviri više, pisac stiče veliki broj, kako je to primijetila Stevka Kozić Preradović, iskrenih neprijatelja. Zato, pisac se u zavičaj vraća samo mrtav ili slavan, kazao je Jovan Dučić. Postoji i izreka da je u svome selu najteže biti pop“, dodao je Šarić.

Nagrade:

Žarko Šarić je dobitnik ugledne nagrade Fondacije „Fra Grga Martić“ za roman „Zbogom gvarneri“ i „Dragojlo Dudić“ za knjigu „Ljeto u Liporašću“.

U romanu „Zbogom gvarneri“, napisao je književnik Stevan Tontić, autor je na veoma vješt način ispleo lijepu, nadasve tragičnu priču o ljubavi i prijateljstvu, umjetnosti i životu, poštenju i licemjerstvu, ali i hirovima nepredvidive ljudske sudbine. U knjizi „Ljeto u Liporašću“ Šarić govori o ratu u kojem su svi krivi.

Šarić se u književnosti pojavio 1996. godine romanom „Pretežno dobri ljudi“.

Izvor: Nezavisne novine

Nevladina omladinska organizacija ,,Milenijum” Srbac poziva uduženja građana sa područja opštine Srbac da prijave svoje članove na besplatnu obuku o pisanju projekata koja će se održati u petak 18.7.2025. u 18.00 časova u prostorijama Milenijuma (zgrada vatrogasnog, drugi sprat).

“U okviru projekta pod nazivom ‘Mapiraj-Napiši-Djeluj’ cilj nam je osnažiti organizacije u lokalnoj zajednici kroz međusobnu saradnju i razmjenu znanja, s ciljem jačanja kapaciteta za prepoznavanje problema u zajednici i njihovo rješavanje. Partner nam je OC ‘Petar Kočić’ iz Gradiške i njihov tim projekt menadžera koji će održati radionicu ‘Osnaživanje kroz zagovaranje’ i radionicu po ‘Project Cycle Menagement’ metodologiji o pisanju projekata”, kaže direktorica Milenijuma Sanela Vidović.

“Pozivamo omladinska, sportska, kulturno-umjetnička i ostala uduženja da prijave svoje članove uzrasta od 15 do 35 godina starosti da zajedno radimo na osnižavanju organizacija u lokalnoj zajednici”, dodala je Vidović.

Prijave su moguće putem telefona 065/648-914 i putem instagrama i facebooka Milenijuma.

Projekat se implementira donatorskim sredstvima Evropske Unije, a provodi ga Institut za razvoj mladih KULT

U društvenom domu u Starom Martincu u toku su završne faze uređenja, a najnovija aktivnost odnosi se na nabavku klima uređaja, čiju je kupovinu pomoglo Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske. Na ovaj način dodatno su unaprijeđeni uslovi za boravak i korištenje prostora, posebno tokom ljetnih mjeseci.

U uređenje doma uključeni su članovi udruženja građana “Za bolji Martinac”, uz podršku brojnih institucija i pojedinaca porijeklom iz ovog mjesta. U prethodnom periodu, na inicijativu Milorada Kojića, poslanika u Predstavničkom domu parlamentarne skupštine BiH, iz Kabineta predsjednika Republike Srpske obezbijeđeno je 20.000 KM za rekonstrukciju i opremanje doma.

Ove godine poslanik Narodne skupštine Republike Srpske Radojica Vidović pomogao je nabavku još jednog klima uređaja, što će dodatno poboljšati funkcionalnost prostora.

Osim radova u samom domu, aktivni su i radovi u neposrednoj okolini. Zahvaljujući doprinosima mještana i lokalnih privrednih subjekata, nabavljeni su stolovi i stolice, postavljena je vanjska česma, a uređeno je i igralište za male sportove. Preostalo je još da se uradi staza oko doma, čime će kompletan prostor biti u potpunosti zaokružen.

U narednom periodu planirano je ograđivanje crkve i čišćenje takozvane Sandića bare u blizini sela, kako bi djeca imala bezbjedno i uređeno mjesto za pecanje i boravak u prirodi.

Zahvaljujući zajedničkom angažmanu udruženja, institucija, mještana i prijatelja Martinca, ovo selo postepeno dobija uređen i funkcionalan prostor za okupljanje, društvene aktivnosti i rekreaciju.

U okviru Likovne-ekološke kolonije ,,Bardača-Srbac” i ove godine je bio raspisan konkurs za izbor najuređenijg životnog i radnog prostora.

Ovog puta, nagrađena su dva domaćinstva, a to su domaćinstvo Anđe i Đure Grumić iz Nožičkog i Danijele i Dragana Sabe iz Prijebljega, koji su za nagradu dobili umjetničke slike sa ovogodišnje kolonije.

“Mnogo truda ulažem u uređenje dvorišta, koje je staro preko 100 godina, a muž mi dosta pomaže u tom poslu. Ponosna sam što na taj način čuvam porodično nasljeđe i doprinosim ljepoti svog kraja. Nagrada mi mnogo znači, jer sam već u godinama i ne znam koliko dugo će mi zdravlje dozvoljavati da ovoliko radim oko cvijeća i uređenja”, rekla je Anđa Grumić.

Dvadeseta, jubilarna srbačka regata na rijeci Vrbas biće održana u nedjelju, 27. jula, na trasi dugoj 25 kilometara, od Kukulja do Srpca, dogovoreno je na današnjoj prvoj sjednici Organizacionog odbora.

Kako je istakao predsjednik Odbora, Milorad Lepir, planirano je da se učesnici okupljaju u periodu od 8 do 10 časova, na lokaciji nekadašnjeg pontonskog mosta u Kukuljama. Polazak regate je u 10 časova, a dolazak na cilj očekuje se oko 17 časova kod bivšeg skelskog prelaza u Srpcu.

“S obzirom na to da je riječ o jubilarnoj 20. regati, na cilju će biti organizovan svečani doček i druženje uz muziku uživo. Pozivamo sve ljubitelje rijeke, prirode i dobrog raspoloženja da nam se pridruže”, poručio je Lepir.

Za one koji ne mogu učestvovati u samom spustu, poziv ostaje otvoren za završno druženje na ušću Vrbasa u Savu.

Kotizacija po učesniku iznosi 10 KM, a u tu cijenu ulaze majica sa obilježjem manifestacije, obavezno osiguranje i ručak.

Sastanku je prisustvovao i načelnik opštine, Mlađan Dragosavljević, koji je naglasio da ova značajna godišnjica zaslužuje posebnu pažnju i da je cilj da se regati vrati stari sjaj koji je imala nekada.

Organizator događaja je Turistička organizacija opštine Srbac, dok je suorganizator Ronilački klub „Žabac“ Srbac. Pokrovitelj manifestacije je opština Srbac.

Zainteresovani učesnici mogu se prijaviti u prostorijama Turističke organizacije ili putem telefona 051/745-471, kao i na sam dan regate u Kukuljama.

I najduži život brzo prođe, ali ako si radio pošteno, sticao svojim rukama i imao zdravu porodicu, onda ti starost bude nagrada, a ne teret, riječi su bake Danice Trivić, rođene Tunjić, porijeklom iz Razboja LJevčanskog, koja je ove godine proslavila 103. rođendan.

NJen životni put nije bio jednostavan, ali ispunjen je bio trudom i radošću u krugu najbližih. U kući na banjalučkom Paprikovcu, gdje živi sama od 2008. godine, i dalje sve obavlja bez tuđe pomoći – kuva svakodnevno, sređuje dvorište i dočekuje goste s kolačima i širokim osmijehom.

“Rođena sam kao drugo dijete 1922. godine, od oca Đurđa i majke Kosane, u Razboju LJevčanskom. Nas šestoro djece je bilo, a ja sam bila željna i učenja i života”, priča baka Danica, prisjećajući se svog odrastanja.

Djetinjstvo je provela u Starom Martincu, gdje su se njeni roditelji, zbog posla, doselili 1927. godine. Sjeća se da je plakala kada je otac upisao sestru u školu, a nju nije htio jer nije bila dorasla.

“Učiteljica Ankica Januška me ipak primila kao ‘dobrovoljnog đaka’. Nije bilo lako, ali ja sam htjela da učim. Po završetku osnovnog obrazovanja sam htjela upisati školu u Bosanskoj Gradišci, zajedno sa još dvije prijateljice. Sve smo znale, ali su nas oborili na prijemnom ispitu jer smo bile seoska djeca. Gradska djeca imala su prednost”, priča Danica.

Sa 17 godina udala se za Ratka Trivića iz Milosavaca. Svadba, kako kaže, nije bila mala, došlo je više od 20 zaprežnih kola.

“Muž mi je kasnije pričao da mu je jedan komšija rekao – Traži curu što zna dva ručka nejednaka napraviti. E, ja sam znala i više od toga” kaže kroz smijeh Danica.

A onda je došao Drugi svjetski rat. Kuća im je zapaljena, sve opljačkano. Skrivali su se po šumama i preživljavali kako su znali. U tim strašnim godinama izgubila je sestru Savku od tifusa i brata Radovana, koji je, kao dječak od 15 godina, mobilisan i poginuo. Nakon rata, preselili su se u Papažane, kupili tri dunuma zemlje, izgradili kuću i počeli od nule.

“Teško se živjelo. Radilo se od jutra do mraka, ali narod je pjevao, družio se, nije se žalio. Meni je bilo važno da je porodica zajedno”, govori Danica.

Dok je Ratko vodio zadrugu, ona je brinula o kući i četvoro djece. U Papažanima su često kod njih stanovali učitelji, a jedna od njih, učiteljica Marija Bašić naučila ju je da pravi uštipke i palačinke i priprema krastavce i paprike za zimnicu.

“Imali smo tri krave, dva konja, 10 ovaca, živinu i pčele. Ali znali smo da će djeca morati u školu, pa smo se 1957. preselili u Banjaluku. Iako smo živjeli u gradu, nastavili smo da obrađujemo zemlju a ja sam do Papažana išla biciklom. Sve dok smo mogli, radili smo. A kad više nismo mogli obrađivati zemlju, tada smo podijelili djeci da imaju djedovinu i očevinu”, priča Danica.

Godine su prolazile, djeca stasala, školovala se, ženila i udavala, pa su 1972. kupili plac na Paprikovcu i sagradili novu kuću, gdje je Danica živjela zajedno sa suprugom Ratkom, koji je preminuo 2008. godine, a od tada je sama, ali kako kaže, ne i usamljena.

“Pored djece, imam osmoro unučadi, 11 praunučadi i troje čukununučadi i svi me redovno obilaze, a i komšije me paze. Neću nikome da smetam. Dobro sam. Hranim se zdravo, jedem domaće a lijekova skoro da i ne pijem. Moja djeca ih piju više nego ja”, kaže Danica.

U međuvremenu je napisala i knjigu pod nazivom „Da se ne zaboravi“ u kojoj je opisala sve što je prošla.

“Promijenilo se sedam država za mog života. Ali jedno se nije promijenilo, potreba čovjeka da živi pošteno i skromno. Mnogima je zahvaljujući modernim tehnologijama sada sve na dlanu, a opet niko nema mira. Mi smo imali malo, ali smo pjevali, šalili se i bili zahvalni. Što je najvažnije od svega, imali smo dobru i vrijednu djecu koja su nas cijenila i uvažavala, a danas djeca slabo poštuju svoje roditelje”, zaključila je baka Danica.

Danica i Ratko su stekli četvoro djece, najstariji je Ranko koji ima 86 godina, Tvrtko 84, Rade 79 i Nada koja ima 74 godine. Suprug Ratko je preminuo u 91. godini a čak je i svekar Mlađan živio do 94. godine. Sin Rade smatra da recept za dugovječnost leži u tri osnovnih uzroka.

“Po meni je genetika ključna stvar, zatim narav čovjeka a potom i uslovi života. Oni su stalno nešto radili i bili u pokretu, a fizička kondicija je takođe bitna za zdrav i dug život. I danas kad dođemo kod majke, ona stalno nešto sprema, nudi nas pitama i kolačima i uvijek je vesele naravi”, ističe Rade.