Počela akcija „Zaštitimo djecu u saobraćaju“

Pripadnici Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Srbac upoznali su učenike prvog razreda o bezbjednosti učestvovanja u saobraćaju. Aktivnost je organizovana u okviru kampanje MUP-a Republike Srpske „Zaštitimo djecu u saobraćaju“.

Prije ove aktivnosti, u okviru akcije, koja će trajati do 29. septembra, prvog dana ove školske godine, policijski službenici obišli su školu s ciljem planiranja pojačane kontrole u blizini škole prema vremenu izvođenja nastave.

Prvačići su zajedno sa saobraćajnim policajcem utvrdili kako se kretati u saobraćaju, zašto je važno pogledati lijevo pa desno, kako se bezbjedno prelazi ulica i pješački prelaz. Osnove ponašanja u saobraćaju trebalo bi ponavljati što češće. Najvažnije je da se djeca najranijeg uzrasta uče ponašanju i pravilima u saobraćaju, jer samo tako mogu da budu bezbjedna.

Iako je tema saobraćaj predviđena i školskim nastavnim planom i programom, policijski službenici kroz ovakva predavanja učenike dodatno upoznaju sa pravilima u saobraćaju.

U okviru akcije planirano je takođe, da tokom septembra, a po potrebi i duže, policijski službenici regulišu saobraćaj u blizini škola i omoguće bezbjedan prelazak ulice za najmlađe učenike, pojačano rade na evidentiranju i sankcionisanju nepropisnog parkiranja u školskim i pješačkim zonama, autobuskim stajalištima, kao i zonama pješačkih prelaza, te prekršaja odnosa vozač-pješak i nepropisnog kretanja biciklista.

Policijski službenici će pojačano kontrolisati vozila koja vrše organizovani prevoz djece, a neispravna će biti upućena na vanredni tehnički pregled.

Konjički klub ,,Y” Srbac organizovao takmičenje u preponskom jahanju

Proteklog vikenda u Bajincima na terenima Konjičkog Kluba ,,Y” Srbac održan je seminar za sudije, trenere i uređivače parkura kao i klupsko takmičenje u preskakanju prepona.

Stručno predavanje za oko 20 polaznika održao je Zdravko Petrović iz Zagreba koji je bio mentor u postavljanju parkura i glavni sudija takmičenja.

,,Ovo je tipičan primjer amaterizma i ljubavi prema konjičkom sportu koji svakako treba podržati. Riječ je o jednom veoma sofisticiranom i zahtjevnom sportu.Ja sam u konjičkom sportu od 1959. godine i sa sigurnošću mogu reći da trenažni period od najtalentovanijeg jahača sa svom potrebnom logistikom, da bi stekao mogućnost kvalifikacije za Evropsko prvenstvo traje između 16 i 18 godina veoma napornog rada i treninga. To je jednostavno zakon struke”, rekao je Zdravko Petrović.

Predsjednik Konjičkog kluba ,,Y” Bojan Ugren kaže da su pored domaćih jahača na takmičenju nastupili članovi Konjičkih klubova “Zavoznik” Široki Brijeg, “Stina” Grude ,”Vidran” Kukulje i Fondacija zemlja mira i prijateljstva iz Sarajeva.

,,Nažalost ovakav vid takmičenja nije na nekom visokom nivou ali pokušavamo da održimo kontinuitet takmičenja kako bi omogućili ovim mladim jahačima da pokažu šta znaju. Vrhunski nivo je preskakanje prepona na visini od 150 do 160 cm.Kod nas u BiH se maksimalno preskače 100 cm i to je naša realnost. Problem je što ne postoji tradicija infrastruktura a za sve to neophodno je mnogo novca ali mi se ne predajemo radimo najbolje kako znamo i umijemo i zaista je zadovoljstvo vidjeti ove mlade ljude koji su puni entuzijazma i predstavljaju budućnost ovog sporta kod nas” kaže Bojan Ugren.

Takmičarski dio se sastojao od tri utakmice:

U utakmici na visini 50 cm, prvo mjesto osvojila je Sofija Ugren KK ,,Y” na grlu Drina,druga je bila Matija Pejić KK ,,Stina”, a treći Đorđe Ugren KK ,,Y”.

U drugoj utakmici na visini 70 cm, prvo mjesto osvojila je Matija Pejić, KK ,,Stina”,na grlu Atila, drugi je Đorđe Ugren, KK ,,Y” i treće mjesto prilalo je Petri Rauš, KK ,,Y”.

Utakmica sa baražom, na visini 90 cm,završena je pobjedom Đorđa Ugrena, KK ,,Y”,na grlu Drina, drugi je Damjan Milekić, KK “Vidran” i treće mjesto pripalo je Matiji Pejić, KK “Stina”.

Zajednički zaključak svih učesnika je da je to bio divan dan ispunjen edukacijom, takmičenjem i zabavom uz odličnu organizaciju Konjičkog kluba ,,Y” Srbac.

Jedan narod isto srce –ANI Lijevče u Maradiku

Drugu godinu za redom ANI ,,Lijevče“ iz Razboja Ljevčanskog učestvovao je na manifestaciji ,,Maradička jesen“ u Srbiji.

Predsjednik ANI ,,Lijevče“ Jordan Kuvalja kaže da se u Maradiku osjećaju kao kod kuće i da su prijateljstva koja se ovdje stiču nezaboravna.

,,Treba doživjeti susrete djece iz ova naša dva društva pa da se vidi o kakvom prijateljstvu je riječ. Upravo naš cilj jeste prenošenje tradicionalnih vrijednosti, naših običaja, upoznavanje običaja drugih krajeva, druženje i sklapanje prijateljstava. Članovi KUD,,Jedinstvo“ Maradik“ i naši članovi upravo rade takve stvari. Njihovi kontakti traju tokom čitave godine i rade na kreiranju kulturnih različitosti“, kaže Jordan Kuvalja.

On se zahvaljuje predsjedniku MZ Maradik Nikoli Bradac i Mileni Gudalović potpredsjedniku KUD ,,Jedinstvo „ iz Maradika kao i svim mještanima ovog mjesta koji su se istinski potrudili da ih ugoste na svakom koraku.

Manifestacija ,,Maradička jesen“ trajala je dva dana uz brojne sadržaja i nastupe Kulturno umjetničkih društava a sve je završeno koncertom ,,Riblje čorbe“.

Na kraju je dogovoren nastavak saradnje i gostovanje KUD ,,Jedinstvo“ na ,,Ljevčanskoj bošči“u Razboju Ljevčanskom.

“Drim Tim” na turniru u Prnjavoru osvojio zlatnu i srebrnu medalju

Škola fudbala “Drim Tim” iz Srpca učestvovala je proteklog vikenda na sedmom memorijalnom turniru “Siniša Peulić” u Prnjavoru na kojem je osvojila po jednu zlatnu i srebrnu medalju.

Do zlata je stigla generacija 2012. koja je prikazala organizovanu i disciplinovanu igru, naročito u odbrani primivši svega jedan pogodak u šest odigranih utakmica. Za najboljeg igrača turnira u ovoj generaciji proglašen je odbrambeni igrač Drim Tima, Aleksandar Balaban.

Srebro je osvojila generacija 2014. Drim Tima koja je poražena u finalu na penale od banjalučkog Borca a u regularnom dijelu utakmice je bilo 0:0. I ova selekcija je pokazala izuzetnu efikasnost i čeličnu odbranu, uz gol razliku 15:2.

Na turniru je nastupila i generacija 2013. Drim Tima koja je završila takmičenje u četvrtfinalu dok je generacija 2015. ispala nakon grupnog dijela takmičenja u kojem su zabilježili dvije pobjede i dva poraza.

Služen parastos poginulim borcima iz Kobaša

Boračka organizacija opštine Srbac u saradnji sa Mjesnom boračkom organizacijom Kobaš organizovala je danas u Kobašu parastos za osmoricu poginulih boraca Vojske Republike Srpske iz ovog mjesta.

Cvijeće su na spomen obilježje položile porodice poginulih boraca,delegacija Boračke organizacije opštine Srbac koju je predvodio predsjednik Goran Plotan,delegacija Opštine Srbac i Odbora za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova na čelu sa načelnikom Odjeljenja za opštu upravu Duškom Mitrićem,predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srbac Dragutin Stanojević,delegacija Udruženja RVI,delegacija Udruženja SUBNOR-a,delagacija Mjesne boračke organizacije i Mjesne zajednice Kobaš i delegacije MZ Korovi.Parastos su služili protonamjesnik Slaviša Topić iz Kobaša,jeromonah Filaret i jeromonah Damaskin iz manastira Osovica.

Mještani Kobaša dali su nemjerljiv doprinos u odbrambeno-otadžbinskom ratu RS.Iz ovog mjesta svoje učešće u ratu uzelo je ukupno 135 boraca.Borci iz Kobaša pored Prve srbačke lake pješadijske brigade bili su pripadnici i drugih jedinica Prvog Krajiškog korpusa kao i jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova i borili su se na ratištima širom RS.

Na tom ratnom putu osmorica boraca iz Kobaša položili su svoje živote na oltar otadžbine:

Husein Grbić, rođen 25. maja 1953. godine, tragično je izgubio život 23. septembra 1993.g kao pripadnik Prvog pontonjerijskog bataljona Prvog krajiškog korpusa.

Siniša Smiljanić, rođen 13. avgusta 1967. godine u Srpcu, poginuo je 23. avgusta 1992. u mjestu Svilaj kao pripadnik 16. Krajiške motorizovane brigade.

Jusuf Muhić, rođen 22. februara 1964. godine, poginuo je 10. februara 1993. u mjestu Grebnice, opština Šamac. Bio je pripadnik Druge Krajiške brigade.

Rifat Huskić, rođen 1. marta 1958. godine. Bio je pripadnik 27. motorizovane brigade, a tragično je izgubio život 22. februara 1993. u Kobašu.

Dalibor Topić, rođen 25. novembra 1975. godine u Srpcu. Bio je pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova RS, a tragično je izgubio život 5. februara 1995. godine u Kobašu.

Boro Jevrić, rođen 7. aprila 1962. godine u Varešu. Teško je ranjen na Paljeniku, ozrensko-vozućko ratište, 21. jula 1995. godine, a od posljedica ranjavanja je preminuo 31. jula 1995. u Banjaluci kao pripadnik Prve srbačke lake pješadijske brigade.

Veljko Petrović, rođen 12. januara 1960. godine u mjestu Vasovine, opština Zavidovići. Bio je pripadnik četvrte Ozrenske brigade, a poginuo 10. septembra 1995. u mjestu Lozna. Sahranjen je 2004. godine u Kobašu nakon identifikacije koja je obavljena DNK analizom.

Golub Janjušić, rođen 13.7.1965. godine u Zenici. Bio je pripadnik 9. bataljona Vojne policije Doboj a poginuo 12.9.1995. godine u Doboju prilikom bombardovanja od strane NATO avijacije za vrijeme obavljanja borbenih zadataka.

U ime Boračke organizacije Srbac prisutne je pozdravio predsjednik Goran Plotan koji je rekao da su borci ovoga kraja dali veliki doprinos odbrani Republike Srpske i da je zadatak svih da čuvaju uspomene na njih.

„Današnjim parastosom završavamo obilježavanje stradanja naših Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu,ali sjećanje na njih nikad ne smije da izblijedi.Uvjek se trebamo sjećati tih junaka sa Ozrena i Vozuće i svih boraca Vojske RS.Boračka organizacija će prema svojim mogućnostima uvjek pomagati porodice poginulih,ratne vojne invalide, borce VRS .A da je suživot sa drugim narodima moguć pokazuje i ovaj spomenik gdje su na spomen ploči uklesana imena osmorice poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata.To je dokaz da u vremenima koja dolaze možemo zajedno živjeti i stvarati kako ovu mjesnu zajednicu tako našu opštinu i Republiku Srpsku da nikad više na ovim prostorima ne dođe do sukoba i da budemo dobre komšije ,dobri prijatelji i dobri građani ove opštine i naše RS „rekao je Plotan i zahvalio se učenicima OŠ“Jovan Jovanović Zmaj“ iz Kobaša na prisustvu parastosu.

Spomenik poginulim borcima VRS iz Kobaša ispravljen je prošle godine a njegovu izgradnju finansijski su pomogli Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite i Opština Srbac.

Parastosom u Kobašu završeno je obilježavanje Dana sjećanja na Srpčane stradale na ozrensko-vozućkom ratištu koji je trajao tri dana i obuhvatio je polaganje cvijeća i parastos za poginule borce koji je održan u spomen sobi, centralnom spomen obilježju i spomen kosturnici na gradskom groblju u Srpcu,akademijom u Domu kulture i maršom “Stazom egzodusa” koji je održan juče od Tumara do Stoga na vozućkom ratištu, u kojem je učestvovalo oko 100 Srpčana.

Danas Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja

Srpska pravoslavna crkva obilježava danas Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja.Uspomenu na smrt proroka, preteče i krstitelja Svetog Jovana obilježavaju pravoslavni hrišćani i SPC, koja ovaj praznik svrstava među slave.

U hrišćanskom svijetu se obilježava kao dan kada je osveštana crkva koju su na grobu Svetog Jovana Krstitelja podigli car Konstantin i carica Jelena.

Tada se podsjeća na stradanje Svetog Jovana, kome je, po naređenju Iroda Antipa, glava odsječena i na tanjiru donesena pred njegovu pastorku, igračicu Salomu.

Sveti Jovan se naziva Krstitelj, jer je krstio Isusa Hrista i u njemu prepoznao Sina Božijeg.

Sveti Jovan se smatra posljednjim velikim prorokom. Naziva se još i Preteča, jer se pojavio prije Hrista i počeo da priprema ljude za hrišćanstvo.

Sveti Jovan je, prema predanju, primjer čvrste i nepokolebljive vjere, poštenja, odvažnosti i istinoljubivosti. Bio je to i uzrok njegovog stradanja jer je javno govorio o nemoralu cara Iroda koji je živio u grijehu sa svojom snahom Irodijadom, majkom Salome.

Prilikom proslave Irodovog rođendana Saloma je odigrala svoj ples, poslije kojeg joj je Irod ponudio da traži šta god hoće. Ona je, na nagovor majke, zatražila glavu Svetog Jovana.

Irodijada je zahtijevala da se svecu odrubi glava i pokopa odvojeno od tijela, u strahu da Sveti Jovan ne vaskrsne.

Dan Usjekovanja vjernici provode u molitvi i strogom postu.

Sveti Jovan se slavi i 20. januara, kao znak poštovanja prema svecu koji je krstio Isusa Hrista.

Stazom egzodusa na Vozući marširalo više od stotinu Srpčana

Maršom “Stazom egzodusa” juče je obilježeno 28 godina od masovnog stradanja Srba sa Vozuće, doline rijeke Krivaje i južnog Ozrena.
Učešće u maršu uzelo je i 105 Srpčana među kojima je najviše bilo učesnika Odbrambeno-otadžbinskog rata i članova porodica poginulih boraca, zatim nekoliko članova Planinarskog društva „Videta“, desetak učenika osnovnih i srednjih škola iz Srpca, kao i drugih Srpčana koji su željeli da ovim činom odaju počast stradalim srbačkim junacima.
Marš je počeo u 8 časova u Tumarama na Ozrenu poslije liturgije u Crkvi Svete Trojice, a završio u naselju Stog kod Vozuće, u opštini Zavidovići, nakon šest časova pješačenja i pređenih 22 kilometra.
Riječ o “kamionskom putu” koji ide pravcem Brijesnica Gornja, Kvrga, Malčići, Borovci, Lozna, Stog, kojim su se Srbi iz Vozuće i doline Krivaje povlačili pred pripadnicima takozvane Armije BiH i plaćenika iz islamskih zemalja koji su protjerali kompletno srpsko stanovništvo sa ovih prostora.
U Crkvi Svetog Georgija u Stogu održana je sveta liturgija a nakon toga je kod spomen-krsta, na mjestu gdje je pronađena masovna grobnica, služen parastos, zapaljene svijeće i položeni vijenci u čast poginulih i nestalih pripadnika jedinica Vojske Republike Srpske koji su učestvovali u odbrani srpskog naroda na ovom području.
Vijence je položila i delegacija Opštine Srbac i Odbora za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova, delegacija Boračke organizacije opštine Srbac, delegacija učesnika marša kao i delegacija sinova i kćerki poginulih boraca sa područja srbačke opštine. Položeno je cvijeće i na spomen obilježje u čast poginulih Srpčana koje se nalazi u crkvi Svetog Georgija.
Priređen je zajednički ručak za sve učesnike a održan je i prigodni program na kojem su uručene brojne zahvalnice koje su, između ostalog, dobili predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije opštine Srbac Dragan Aleksić i predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srbac Dragutin Stanojević za dugogodišnji doprinos u obilježavanju manifestacije, zatim Planinarsko društvo “Videta” iz Srpca za dugogodišnje učešće kao i dvanaestogodišnji Damjan Brković iz Srpca kao jedan od najmlađih učesnika marša.
Sjećanju na ovaj tragični događaj, ispred Opštine Srbac, prisustvovali su načelnik opštine Srbac Mlađan Dragosavljević i načelnik Odjeljenja za opštu upravu i predsjednik Odobra za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova Duško Mitrić, kojima su takođe uručene zahvalnice.
Jedan od najstarijih učesnika marša “Stazom egzodusa” i ove godine ponovo je bio Dušan Lepir iz Srpca koji ove godine puni 80 godina i koji je uspio preći cijelu stazu.
Svim Srpčanima koji su pješačili stazom egzodusa bio je obezbijeđen besplatan prevoz, majice sa obilježjem marša, hrana i piće, a učesnike marša su pomogli i Ronilački klub “Žabac”, Pekara Sunce i trgovinska radnja “ADS” iz Srpca.
U Vozuću je juče putovao još jedan autobus Srpčana u kojem su bili članovi porodica poginulih i nestalih boraca i preživjeli učesnici Odbrambeno-otadžbinskog rata koji su dočekali učesnike marša.
Jučerašnjem događaju prisustvovao je i nekadašnji načelnik ratnog saniteta, doktor Milan Pavlović iz Srpca.
U ofanzivi koja se dogodila 10. septembra 1995. godine je učestvovalo 23.000 muslimanskih vojnika Drugog i Trećeg korpusa, uključujući odred od oko 600 pripadnika jedinice “El mudžahededin”, potpomognuti NATO snagama za brze intervencije.
Tada je ​spaljeno 30 srpskih sela, protjerano 1.920 srpskih porodica sa 7.680 članova, ubijeno 459 boraca Vojske Republike Srpske i civila, dok se za 129 još traga.
Među njima je 29 boraca Prve srbačke lake brigade, od čega je tog dana 24 poginulo a preko 30 ranjeno.
U Vozuću se danas vratilo tek 30 porodica.
“Nećemo zaboraviti nikad sve one koji su položili svoje živote za Vozuću i za Republiku Srpsku. Nije sporan progon srpskog naroda odavde, sporni su zločini koji su počinjeni nad srpskim narodom i srpskim borcima”, istakao je Zoran Blagojević predsjednik Zavičajnog udruženja Zavidovićana, bivši starješina 4.ozrenske brigade Vojske Republike Srpske.
Radan Ostojić predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske, dodao je da je obaveza svih, prije svega prema ljudima koji su dali živote za Srpsku, da je čuvamo, njegujemo i gajimo kulturu sjećanja.
Viktor Nuždić v.d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica rekao je da ostaje gorak ukus s obzirom na to da za zločine na Vozući, i uopšte na Ozrenu, poput sadističkog odrubljivanja glava i najstrašnijih muka koje su prošli srpski zarobljenici, niko nije dobio odgovarajuću kaznu.
On je napomenuo da je odgovarao samo nekadašnji komandant Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakib Mahmuljin pred Sudom BiH, te nekadašnji načelnik Generalštaba takozvane Armije BiH Rasim Delić, osuđen na simboličnu kaznu pred Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu.
“Međutim, kao što smo i svjedoci, Mahmuljin je pobjegao u Tursku. Prema informacijama koje imamo nije ga stigla zaslužena kazna”, rekao je Nuždić,
Organizaciju odlaska Srpčana na Vozuću preuzeo je Odbor za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova koji se, u saradnji sa Opštinskom upravom pobrinuo i oko organizacije Dana sjećanja na stradanje Srpčana na vozućkom ratištu u sklopu koga je u petak organizovano polaganje cvijeća na spomen kosturnici na gradskom groblju u Srpcu, centralnom spomen obilježju i spomen sobi i veče posvećeno stradanju Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu a danas u 11 časova održaće se parastos za poginule borce Vojske Republike Srpske iz mjesne zajednice Kobaš.

Osuda provokacije prilikom obilježavanja stradanja Srpskog naroda Vozuće i doline Krivaje

Rukovodstvo Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila opštine Srbac najoštrije osuđuje jučerašnju provokaciju od strane bošnjačkog naroda. Veoma je nepotrebno i neumjesno da se prilikom čitavog obilježavanja od samog dolaska u selo Tumare prilikom marša pa čitavom rutom marša sve do Stoga kroz Vozuću i sve do Zavidovića voze automobili sa ratnim zastavam tzv. Armije Bosne i Hercegovine uz uz pojačanu muziku i raznorazne pokliče i na taj način provociraju. Mi im ovom prilikom nećemo odgovoriti ni na kakav način ali tražimo od strane MUP-a Zavidovići da privedu licu pravde sve one koji su ova djela vršili i kazne onako kako je propisao zakon. Moramo istaći da je kolonu pod obezbjeđenjem takođe presretala grupa automobila sa pomenutom zastavom te se isključivala na određenim lokacijama i pokazivala srednji prst što je svakako nešto toliko podlo i bezobrazno i na takav način vrijeđajući sve one srpske žrtve zbog kojih smo se i okupili na Vozući. Ovom prilikom moramo istaći da im je organizacija od strane MUP-a zakazala i nije to prvi put ali je kap koja je prelila čašu. Ima dovoljno dokaza da se svi vinovnici ovog gnusnog čina pronađu i privedu licu pravde i kazne. Ovo još jednom pokazuje da je Bosna i Hercegovina jedna apsurdna država u kojoj nema mjesta za Srbe i Srpsko življe. Mi porodice i potomci poginulih srpskih junaka samo želimo da dostojanstveno obilježimo stradanje naših najmilih. Ovom prilikom naglašavamo da niko od učesnika marša niti jednom jedinom riječiju niti gestom nije izazvao na ovakvu reakciju bošnjaka a skoro pa svake godine sa druge strane dobijamo raznorazne provokacije, stoji u saopštenju koje je potpisao predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila opštine Srbac Dragutin Stanojević.

Da rata više ne bude: Veče posvećeno sjećanju na stradanje Srpčana na Vozući ponovo probudilo najjače emocije

Himnama ,,Moja Republika“ i ,,Bože pravde“ i minutom ćutanja za sve stradale borce, sinoć je u Domu kulture ,,Uglješa Kojadinović“ Srbac počelo veče posvećeno stradanju Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu.

Manifestaciji su prisustvovale porodice stradalih Srpčana, načelnik opštine Mlađan Dragosavljević, direktor Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Radan Ostojić, predsjednica Republička organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac, predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Dragutin Stanojević, predsjednik Boračke organizacije opštine Srbac Goran Plotan, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Radojica Vidović, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Milorad Kojić, iguman manastira Osovica arhimandrit Teofil, predstavnici udruženja proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata i brojni drugi građani.

Tokom večeri, prisutni su čuli o ratnim dešavanjima, posljedicama i žrtvama koje je podnijelo stanovništvo, borci i porodice stradalih čije rane nakon gubitka najdražih  nisu i nikada neće zarasti. Zajednička želja svih koji su se sinoć obratili jeste da se rat nikada ne ponovi, ali i da se očuva sjećanje na one koji su živote dali za slobodu svog naroda i  na 10.septembar 1995.godine – datum kada su 24 srbačkih borca izgubili živore braneći Republiku Srpsku.

Načelnik opštine Srbac Mlađan Dragosavljević je rekao da je povod za okupljanje bio obilježavanje jednog od najtužnijih dana u istoriji naše lokalne zajednice koga se već 28 godina prisjećamo sa bolom i tugom, ali i ponosom.

,,Vijest koja je 10.septembra 1995.godine prostrujala Srpcom nikoga nije ostavila ravnodušnim. To je bio dan najveće žalosti u novijoj istoriji našeg grada i dan koji svake godine obilježavamo u znak sjećanja na borce koji su punih 16 mjeseci,pored velikih ljudskih gubitaka, časno i požrtvovano štitili narod Vozuće pred najezdom višetruko brojnijih neprijatelja. Vozuća će uvijek ostati velika tuga našeg naroda, ali i veliki ponos, jer, zahvaljujući našim borcima koji su hrabro stajali na prvim borbenim linijama, danas imamo svoju domovinu, otadžbinu, svoj jezik, promovišemo svoju vjeru i slavimo krsnu slavu“, rekao je načelnik Dragosavljević i dodao da se naša lokalna zajednica trudi da uloži maksimum napora kako bi se sjećanja sačuvala i prenijela na mlađe generacije, a u tom pogledu velika je zasluga Odbora za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova. Načelnik je istakao da u prilog tome govori i veliki broj Srpčana koji svake učestvuju u Maršu stazama egzodusa, ali i sve veći broj građana koji prisustvuju obilježavanjima ovog, ali  i drugih datuma važnih za istoriju našeg kraja. Dragosavljević je naglasio da će opštinska uprava i dalje biti podrška porodicama poginulih boraca, a naredne godine u planu je povećenje iznosa sredstava koji se iz budćeta izdvaja za pomoć pomenutim kategorijama.

Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica je jedna od krucijalnih institucija u borbi Republike Srpske za otkrivanje prave istine o otadžbinskom ratu i borbe protiv svih vidova omalovažavanja, pogrešnog tumačenja i skrnavljenja herojske borbe i uloge Vojske Republike Srpske.

Direktor Cenrtra Viktor Nuždić je rekao da je rat jedna specifična pojava koju smo svi doživjeli, a najteže posljedice, ona je ostavila na članove porodica koji su izgubili svoje najmilije. Svi moramo biti svjesni toga da nije bilo Vojske Republike Srpske, danas ne bi postojala ni Republika Srpska, koja je jedini garant opstanka srpskog naroda na ovim područjima. Istakao je da je veoma važno da se kultura sjećenja prenese na mlađe naraštaje.

,,Bez bojazni da će za njih to biti stresno i traumatično, djeci treba govoriti o tome šta je rat i šta on sa sobom nosi i šta iza sebe ostavlja. Oni trebaju čuti o tome šta je rat kako bi znali cijeniti mir, kako bi znali cijeniti žrvu onih koji su živote ugradili u temelje Republike Srpske. Republike Srpska je garant opstanka Srba na ovim prostorima i zato je potrebno da vjerujemo institucijama, ali i da se ovakvi datumi obilježavaju kako se ne bi izgubilo sjećanje na ono što se dešavalo tih septembarskih dana ozrensko-vozućom ratišu“, rekao je Nuždić i dodao da je Vojska Republike Srpske uspjela da spriječi genocid nad srpskim narodom kakav se desio četrdeseth godina prošlog vijeka, a Srpčani su pokazali da su velike patriote sami tim što je Srbačka laka brigada formirana i prije roka predviđenog komandom.

Potresno i emotivno bilo je obraćanje predsjdnika Boračke organizacije opštine Srbac, borca Prve lake pješadijske brigade Gorana Plotana, koji je na vozućkom ratištu zadoio teške rane i postao stopostotni ratni vojni invalid.

,,Ovih dana se sjećamo stradanja Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu i podsjećamo na 10.septembar 1995.godine, kada je veliki broj mojih saboraca izgubio život. Učesnik sam odbrambeno-otadžbinskog rata u kojem sam od dejstva gelera zadobio teške povrede ruke, nogu i stomaka. Život su mi spasili moji saborci koji me nisu ostavili, već su me izvukli i prućili mi prvu pomoć. Dalje liječenje je bilo sporo, višemjesečno, teško i neizvjesno uz brojne operacije i boravak u više bolnica. Danas, toliko godina poslije, sjećanja su i dalje svježa, neizbrisiva i svaki put izazivaju bezbroj raznih emocija i mislim da će tako ostati dok sam živ“, rekao je Plotan i dodao da će kao predsjednik Boračke organizacije uložiti maksimalan trud da se poboljša status boračkih kategorija, kao i da se važni ljudi, datumi i jubileji sačuvaju od zaborava. Kao jednu od važnih aktivnosti istakao je održavanje istorijskog časa u osnovnim i srednjim školama u Srpcu koji su ovegodine po prvi put održani, a za koje će se zalagati da postanu obaveza i tradicija.

Radan Ostojić

,,Danas smo ovdje da evociramo uspomene na ratne događaje i na našu stradalu braću. Ono što treba istaći je to da njihove žrtve ne smiju bitiuzaludne, to jeste da društvo u cjelini, prvenstveno BORS, mora da pomogne porodice stradalih i radi na očuvanju Republike Srpske. Obaveza očuvanja Republike Srpske ostavljena je svima nama i moramo da je prenesemo na mlađe koji se rata ne sjećaju i koji su poslije rođeni. Nadamo se da će pred lice pavde biti izvedeni svi koji treba da budu i da će pravda i istina biti zadovoljene“, rekao je Ostojić i dodao da sjećanje na Vozuću kao ratište ne smije biti zaboravljeno, jer je ona bila veoma važno ratište u borbi za Republiku Srpsku i mjesto stradanja brojnih boraca čije su porodice i danas neutješne.

Organizator obilježavanja Dana sjećanja na stradanje Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu 10.septembra 1995.godine je Odbora  za njagovanje tradicija oslobodilačkih ratova na. Predsjednik Odbora Duško Mitrić kaže da su, u znak sjećanja na stradale, na nekoliko lokacija prislužene svijeće i položeno cvijeće, a parastos je služen kod Spme-obiležja u Srpcu. Nasatavk obilježavanja ovog važnog datuma se nastavlja sutra, odlaskom u Stog, a završava se parastosom za poginule borce iz Kobaša.

,,Opštinska uprava Srbac poklanja veliku pažnju obilježavanju značajnih datuma i jubileja oslobodilačkih ratova na području opštine Srbac. U toku godine, imam oko 40 događaja koje obilježavamo, a obilježavanje Dana sjećanja na stradanje Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu je jedan od bitnijih momenata, ne umajujući značaj ostalih događaja. Ove godine, veče je održano u Domu kulture, kako bi što veći broj građana mogao večeras biti sa nama i kako bismo pokušali povećati broj građana koji će doći i svojim prisustvom potvrditi da žele dati doprinos očuvanju sjećanja na stradale borce i važne datume“, rekao je Mitrić.

U drugom dijelu večeri održana je promocija knjige ,,Ratne priče“ čiji je autor dr Milan Pavlović, načelnik ratne sanitetske službe Prve srbačke lake pješadijske brigade.

Pisac i recenzent knjige Žarko Šarić kaže da ima utisak kao da se Srpčani, skloni pričanju i zapisivnaju, u posljednje vrijeme utrkuju da, ono što je vjekovima i decenijama propušteno, ispričaju i zapišu o svom zavičaju, ističući da je to za svaku pohvalu.

,,Rezultat te utrke su sve brojnije knjige i sve brojniji autori koji, na zadovoljstvo svih nas i budućih generacija,  ostavljaju vrijedna svjedočanstva o našoj prošlosti, životu predaka i njihovoj upornoj borbi da, uprkos raznim iskušenjima, u svojoj domovini opstanu i ostanu. U ovaj kontekst se uklapa i ovaj večerašnji događaj, ova knjiga i njen autor. Ova knjiga će vam pričati brojne istinske priče. Da je u njene korice položeno puno tuge, zaključujemo  već po naslovu, jer je malo ratnih priča, ako ih uopšte i ima, koje će nas nasmijati i razveseliti“, reako je Šarić, istakavši da je knjiga doktora Pavlovića svjedočanstvo o ratnim dešavanjima u kojem autor govori o stradanju čovjeka uopšte, ne upirući prstom ni u koga.

Drugi recenzent knjige je profesor Miloš Milnčić.

,,Za 36 ratnih priča dr Pavlovića pomislilo bi se da imaju isključivo lokalni karakter, što jednim dijelom to i jeste tačno.  Uz doktorovu stvaralačku radionicu, ponuđeni zapis ima itekako snažnu poruku.  Pisan senzibiltetom i smislom za dopadljenski izraz takve priče nadrastaju lokalni karakter. Žanrovska forma, kritička zapažanja i odabir detalja portretišu doktora koji će sa odabranom ekipom obavljati misiju zbog koje su pohvaljivani i do danas zapamćeni. Čitalac ove knjige upoznaje doktora Pavlovića kao vrsnog znalca književnog zanata. Priče se mogu čitati kao vijenac, hronolški i pojedinačno, a stil i jezik bliski su svakom čitaocu, tako da knjigu toplo preporučujem“, rekao je Milinčić.

Prigodnim i toplim riječim o knjizi i autoru, prisutnima su se obratili Vićo Kovačević i doktorica Branka Tegeltija.

Doktor Milan Pavlović, autor knjige, kaže da je nezahvalno govoriti o svojoj knjizni, jer autoru nije lako da je hvali, niti da je kudi. Za ,,Ratne priče“ kaže da su nastale iz želje da se sačuvaju od zaborava sve one situacije u kojim se čovjek nalazio tokom ratnih zbivanja.

,,Samo sjećanja mogu da povežu prošlost i sadašnjost, samo ona mogu da od zaborava sačuvaju ono što se zaboraviti ne smije i samo ona mogu pomoći da oni koji su otišli sa ovog svijeta ostanu sa nama i u nama. Teško je zamisliti da se neke stvari mogu dogoditi u civilizovanom svijetu, a dogodile su se nama i upravo to što se dogodilo ne smijemo zaboraviti i moramo vječnočuvati uspomenu na naše mučenike. Ovo je jedna mala knjiga jednog pisca amatera koja je zamišljena kao zbirka riječi o događaju koji se zove rat“, rekao je doktor Pavlović i dodao da, poslije rata ostaju udovice, siročad i uplakane majke, ali da među ljudima ne treba razvijati mržnju i želju za osvetom, već  samo moliti Boga da rata više nikad ne bude.

Izdavač knjige ,,Ratne priče“,nesvakidašnjeg svjedočanstva o veličini naše borbe, o stradanju, umiranju, ali i o ljubavi, prijateljstvu, požrtvovanosti i milosrđu, je Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.

U narednom periodu u planu je i objavljivanje dopunjenog izdanja knjige, jer ,,pero“ doktora Pavlovića čuva još uvijek neispričane priče.

O Vozući – simbolu tuge,hrabrosti,herojstva i požrtvovanosti pripadnika SLB govore Duško Mitrić,Vićo Kovačević,dr Milan Pavlović i Goran Plotan

U subotnjoj emisiji Gosti programa Radio Srpca, od 10 časova govorićemo o obilježavanju 28.godišnjice stradanja Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu 9. i 10.septembra 1995.godine.

Iz Srpca će i ove godine u maršu „Stazom egzodusa 2023” 10.septembra učešće uzeti porodice poginulih boraca,demobilisani borci,predstavnici opštinske uprave i brojni građani .O tragičnim događajima na Vozući gdje su se borci srbačke brigade punih 16 mjeseci borili da zaštite srpsku nejač na nezgodnom planinskom prostoru za Radio Srbac govore predsjednik Odbora za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova opštine Srbac Duško Mitrić, potpukovnik Vojske RS Vićo Kovačević borac prve kategorije,srbački ljekar u penziji dr Milan Pavlović koji je tokom četverogodišnjeg rata bio načelnik Sanitetske službe pri SLB ,i predsjednik BO Srbac Goran Plotan,RVI prve kategorije.

Svi oni uputili su poziv građanima opštine Srbac da prisustvuju večeras Akademiji od 19 časova u Domu kulture Srbac koja će biti upriličena povodom stradanja Srpčana na Vozući a u drugom dijelu večeri biće održana promocija knjige “Ratne priče” autora dr Milana Pavlovića.

“Knjiga „Ratne priče“je podsjetnik na one koji su poginuli 9.i 10.septembra.To je jedna mala zbirka od puno događaja,koja je pisana sa namjerom da ostavi trag na jedno zlo doba koje se zove rat.Pisao sam sa moje osmatračnice i opisivao ono što je bilo ružno i teško kao što je bilo ranjavanje.U mojoj knjizi su opisane i izbjeglice.Treba zamisliti kako to izgleda kolona koja ide sa kesama u rukama ,napušta zgarišta svojih domova i ne nosi sa sobom ništa osim uspomena na rodni kraj.Treba zamisliti i te borce koji su po mjesec dana bili u rovovima,u zemlji,i na mrazu i na žegi i na kiši u nezamislivim higijenskim uslovima.Pisao sam u knjizi i o ljubavi,i o djeci,opisivao sam mjesta gdje su se borci nalazili i sve ono što je napisano sam vidio ,doživio i preživio i kao pisac amater stavio te svoje riječi u slova sa željom da ostane uspomena na stradale borce na vozućkom ratištu 10.septembra“rekao je dr Pavlović.

„Kroz naš sanitet prošlo je 529 ranjenih ljudi i oko tri hiljade bolesnih u toku rata .Mi smo to radili na onaj način kako je to situacija zahtjevala ,ne po nekim standardima već po principima koje je zahtjevao rat.Mnogo je ljudi poginulo,ali od posljedica ranjavanja mogu reći da smo praveći dobar posao uspjeli da su mnogi ljudi ostali živi i mi se možemo ponositi da je taj postotak umrlih od posljedica ranjavanja jako nizak ,20 puta niži nego postotak ranjavanja američkih vojnika u Vijetnamu.Zbog toga sam posebno zadovoljan,sretan i ponosan.U tom ratnom ciklusu smo se morali snalaziti kako smo znali i umjeli,a sretna je okolnost što je taj sanitet uvijek bio naslonjen na neku jedinicu i da su nas dobro čuvali.Bilo je tu svakakvih događaja a od svih je rijetko koji bio sretan,svi su bili tužni i tragični.Vidio sam mnogo rana i kad bi me neko pitao koga mi je najteže bilo žao, uvijek sam odgovarao da su me boljele sve njihove rane. Iskrena sreća, ona kratkotrajna, je bila kad sam dolazio kući i susreo se sa svojom familijom“rekao je dr Milan Pavlović.

Prisjećajući se ratnog perioda potpukovnik Vojske RS Vićo Kovačević borac prve kategorije,je rekao da je prvi put mobilisan 1991.godine kao pripadnik teritorijalne odbrane i da je sa brigadom prošao sva ratišta od derventskog,preko brodskog,oraškog,trebavskog,srbobranskog,,ozrensko-vozućkog i na kraju gradačačko koje je bilo nekako u smiraj rata.

„Na tom ratnom putu izuzetno je teško bilo derventsko-brodsko ratište i oraško a što se tiče ozrensko-vozućkog ratišta ono je ipak za nas Srpčane bilo najteže zbog konfiguracije terena,daljine,nemogućnosti snabdjevanja i doturanja borcima na prvoj liniji hrane i municije, izvlačenja ranjenika ali i dosta je nažalost bilo ranjenih.Sanitetska služba i dr Pavlović su mnogo doprinjeli da danas imamo dosta živih ljudi .Znači bilo je to ratište gdje je bilo vrlo teško ratovati,a srbačka brigada je sve iznijela i borila se za srpsku nejač punih 16 mjeseci.Posebno su se dobro ponijeli borci Drugog bataljona koji su bili na Paljeniku.A tog 10.septembra je krenula strahovita ofanziva iz vazduha i sa zemlje, negdje oko 24 hiljade vojnika Armije BiH uz podršku NATO avijacije na nas koji smo bili i do 10 puta slabiji i taj dan je odbrana Vozuće popustila“prisjeća se Kovačević.

Kovačević je pohvalio istorijske časove kao novinu koju su od ove godine uveli za učenike završnih razreda osnovnih i srednjih škola.

„Prošli smo kroz sve škole i želim da se kao jedan od predavača zahvalim menadžmentima škola.Mislim da je to prava stvar i samo je u budućnosti treba razvijati da zaživi kao tradicija jer stvaraće ljude koji će biti spremni da u budućnosti brane ono što smo mi stvorili“ rekao je Kovačević.

Govoreći o učešću Srpčana u maršu Stazom egzodusa dugom 22 kilometra,predsjednik Odbora za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova opštine Srbac Duško Mitrić je rekao da je iz godine u godinu veliko učešće građana svih generacija od školskog uzrasta pa do onih koji su u poodmaklim godinama.

„Obezbjeđen je prevoz autobusima za porodice poginulih boraca,RVI,borce koji nisu u stanju da prepješače tu stazu kao i za sve ostale građane .Radi se o tri autobusa i više putničkih automobila koji će se uputiti ka Vozući u nedjelju 10.septembra“.

Govoreći o ratištima koja je prošao Mitrić je rekao da je bio pripadnik 16.motorizovane krajiške brigade ,Inžinjerijski bataljon i da je poziv za mobilizaciju dobio u junu 1991.godine.

„Smatrao sam da je to neka vojna vježba koja će trajati jedno određeno vrijeme.U septembru 1991.godine moja jedinica je prešla rijeku Savu sa namjerom da zaštiti srpski narod u Zapadnoj Slavoniji ,a bio sam sa jedinicom angažovan na proboju koridora i sva ta ratišta od dobojskog,brodskog,modričkog,zatim oraško,brčko,a bio sam i na vlašićkom i teslićkom ratištu.Negdje su najteži trenutci bili ono kad krećemo od kuće na ratište i kad se pozdravljamo sa porodicom. Razmišljajući i o svojoj porodici mogu reći da je tada bila velika zabrinutost jer smo bili pod sankcijama i nestašicama hrane i svega onog što je bilo potrebno za život u ratu.Zato mogu sa ovog mjesta poručiti da se to nikad i nikom ne dogodi.Mi u opštini Srbac smo imali sreću da ovdje nije bilo iseljavanja stanovništva ali imao sam priliku da prođem mnoga ratišta i vidim spaljene i napuštene kuće i sve ono što Srbac hvala Bogu nije doživio“rekao je Mitrić.

„Novina koju smo uveli oko održavanja istorijskih časova po školama će sigurno u budućnosti dati rezultate.Ideja je bila da pokušamo našoj omladini ispričati istinu o proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu ali iz ugla samih učesnika rata tako da djeca dobiju pravu informaciju.Akcenat je da djecu učimo da nikog ne treba da mrze ali istovremeno da poštuju svoje i da znamo ko smo i šta smo, da budemo jedinstveni jer bez toga nema budućnosti“rekao je Mitrić.

Predsjednik Boračke organizacije Srbac Goran Plotan,teško je ranjen od granate 10.septembra 1995.godine na Vozući ,ratni je vojni invalid prve kategorije.

„Ja sam 10.septembra bio na položajima srbačke brigade,Interventni vod je mjesec dana bio na Vozući gdje smo po potrebi komande išli na više linija.Nas četvorica smo ostali i nismo imali šanse da se izvučemo.Teško sam ranjen od granate u glavu,obe ruke i noge,a najviše je nastradao stomak .Moram istaći Radovana Smiljanića iz Kaoca koji je ostavio pragu i došao da mi pomogne da me iznesu do puta gdje je već čekao naš sanitet za transport.Iz Banjaluke sam hitno prebačen na VMA u Beograd gdje sam u bolnici ostao više od 8 mjeseci i danas živim sa velikim posljedicama tog ranjavanja.Zahvalio bih se svima, doktoru Pavloviću i sanitetu i mogu reći da je u svemu ovom SLB časno i pošteno branila svoje položaje“rekao je Plotan i dodao da danas Boračka Organizacija opštine Srbac ima oko 1954 člana od čega je 300 ratnih vojnih invalida i 90 porodica poginulih boraca .

„Fond solidarnosti je za tri godine postojanja realizovao 43 akcije i mislim da je to jedna dobra stvar za sve demobilisane borce i ratne vojne invalide koji ne mogu konkurisati za program zbrinjavanja Vlade RS. Veliku podršku imamo od opštinske uprave na poboljšanju života naših demobilisanih boraca .Za ove tri godine smo napravili 5 stambenih objekata.Imamo još oko 4 paketa završiti za drugu listu i ja se nadam da ćemo to uspjeti završiti do kraja godine da bi početkom marta iduće godine krenuli sa trećom listom za pomoć u adaptiranju stambenih objekata“rekao je Plotan.

Emisija je na programu u subotu 9.septembra u 10 časova na frekvenciji 93,2 MHz i putem interneta radiosrbac.com.