Vijesti

Žarko Šarić je plodan pisac i u devetoj deceniji. U tri knjige, dvije ove godine objavljene („Kad ječam zarudi“, „Zavičajnik“) i jednom u štampi („Fajront“), čiji je izdavač srbačka „Prosvjeta“, Žarko Šarić je „vodič kroz bogatstvo kulturnog života Srpca“, kako je to u pogovoru knjige „Zavičajnik“ napisala Dragana Nuždić. On je „svjedok mudrosti ophrvan uspomenama“, prema impresijama Branke Sančanin u knjizi „Kad ječam zarudi“ ili „pisac u godinama poznim i vremenima groznim“, kako je on kazao za sebe u knjizi „Fajront“.

„Nekoliko puta nakon objavljenih knjiga, a bilo je više takvih prilika ili neprilika, vjerovao sam, svaki put, da je to posljednja. Ali, postoji neko prokletstvo u piscu kojeg nevidljiva sila tjera da piše, dokle god hoda i očima gleda svijet oko sebe. Tako su nastale i ove knjige“, kaže Žarko Šarić (81), plodan pisac u devetoj deceniji.

„Pisac bez olovke je kao pijanac bez rakije. Ne može se snaći u životu. Kada piscu ponestane ideja, osjeća se bezvrijedno, a dani i godine, jutra i večeri, gube smisao“, objašnjava Šarić svoju privrženost književnosti i zavičajnim temama.Prethodno je objavio trinaest romana, knjiga pripovijedaka i eseja. To su „Pretežno dobri ljudi“, „Rat u Liporašću“, „Sladoled na asfaltu“, „Crni konji“, „Šašava škola“, „Demokratija za početnike“, „Kvarež naravi“, „Zbogom gvarneri“, „Kamen i riječ“, „Maršalova slika“, „Živa čitanka“, „Bijela mama“, „Baš se lijepo ratovalo“. O potrebi pisanja, Žarko Šarić ima svoju teoriju, blisku stavovima poznatijih pisaca.

„Neki zloduh uđe u čovjeka, u literatu, i ne dozvoljava mu da se oslobodi. Zato piše, i kada povjeruje da je pisanje besmisleno i da je pisanju kraj, on opet piše. Ivo Andrić, naš nobelovac, govorio je da je pisanje plivanje uz maticu. Nije to lako, ali bez toga se ne može. Jedan aforističar je tu situaciju objasnio aforizmom: ‘Molim jednog uglednog pisca da prestane pisati, dok je još ugledan.’ Priča se da je Branko Ćopić skočio sa mosta, u proljeće 1984. godine, zbog toga. Izgubila mu se zlatna nit pisanja. Dobrica Ćosić je to objasnio riječima da postoji period pisanja i moranja. U mojim godinama pisanje je moranje, jer se bez njega ne može. To je terapija duše.“

U novim knjigama Žarko Šarić se bavi svojim gradom i ljudima, svojom generacijom i događajima u kojima je učestvovao, dajući značajan prilog baštini kulture lijevčanskog kraja.„Knjiga ‘Zavičajnik’ je zbir mojih uvodnika, prikaza, govora, obraćanja, besjeda, književnih ogleda, recenzija, pisanih i izgovaranih različitim povodima“, kaže Šarić.

„Dugo nisam smatrao vrijednim niti potrebnim da to objavim u knjizi. Na ideju sam došao poslije čitanja knjige Matije Bećkovića „‘Kosovo, najskuplja srpska riječ’. To je knjiga slične strukture, mada je njegov svijet koji posmatra i opisuje mnogo širi. Moja knjiga je satkana od priloga za kulturnu baštinu Srpca“, dodaje on.

Knjiga „Kad ječam zarudi“ govori o penzionerskoj populaciji, na poseban način. Tu posebnost autor objašnjava potrebom da se posveti svojoj generaciji.

„Htio sam posvetiti pažnju penzionerima. Oni su glavni i sporedni likovi u knjizi. Svi likovi su penzioneri. Oni vode svoje radnje, ulaze u dramske zaplete, iznose dileme koje drugi ne razumiju i ne shvataju. Nisam pronašao u našoj književnosti nešto slično.“

U knjizi „Kad ječam zarudi“ su 24 priče iz prošlosti, iz života, koje donose radost, zbog malih stvari. One su svjedočanstvo o ljudima koji, kako kaže autor, u kostima imaju vremensku prognozu, a u glavi uspomene koje blijede.

„Što je čovjek stariji, njegova radost prema malim stvarima je sve veća. Moja životna kompozicija ima osamdeset vagona. U svakom vagonu, po kovčeg u kojem su uspomene. Iz svakog kovčega vadim ponešto i gradim knjigu. Ona je sastavljena od kovčega mojih uspomena.“

Treća Šarićeva knjiga „Fajront, nešto kao autobiografija“ je u štampi. To je, u nekom smislu, dopunjeno izdanje knjige „Pretežno dobri ljudi“. To su priče o piščevoj generaciji i zavičaju u kojem je, kao u svakom malom mjestu, teško biti pisac.

„Biti provincijski pisac je nezahvalno, jer se neprekidno bori da pređe nevidljivu liniju koju je neko nepoznat povukao i odredio koliko se i dokle se može. Pisao je o toj liniji i Meša Selimović. Ako se proviri dalje, izviri više, pisac stiče veliki broj, kako je to primijetila Stevka Kozić Preradović, iskrenih neprijatelja. Zato, pisac se u zavičaj vraća samo mrtav ili slavan, kazao je Jovan Dučić. Postoji i izreka da je u svome selu najteže biti pop“, dodao je Šarić.

Nagrade:

Žarko Šarić je dobitnik ugledne nagrade Fondacije „Fra Grga Martić“ za roman „Zbogom gvarneri“ i „Dragojlo Dudić“ za knjigu „Ljeto u Liporašću“.

U romanu „Zbogom gvarneri“, napisao je književnik Stevan Tontić, autor je na veoma vješt način ispleo lijepu, nadasve tragičnu priču o ljubavi i prijateljstvu, umjetnosti i životu, poštenju i licemjerstvu, ali i hirovima nepredvidive ljudske sudbine. U knjizi „Ljeto u Liporašću“ Šarić govori o ratu u kojem su svi krivi.

Šarić se u književnosti pojavio 1996. godine romanom „Pretežno dobri ljudi“.

Izvor: Nezavisne novine

Nevladina omladinska organizacija ,,Milenijum” Srbac poziva uduženja građana sa područja opštine Srbac da prijave svoje članove na besplatnu obuku o pisanju projekata koja će se održati u petak 18.7.2025. u 18.00 časova u prostorijama Milenijuma (zgrada vatrogasnog, drugi sprat).

“U okviru projekta pod nazivom ‘Mapiraj-Napiši-Djeluj’ cilj nam je osnažiti organizacije u lokalnoj zajednici kroz međusobnu saradnju i razmjenu znanja, s ciljem jačanja kapaciteta za prepoznavanje problema u zajednici i njihovo rješavanje. Partner nam je OC ‘Petar Kočić’ iz Gradiške i njihov tim projekt menadžera koji će održati radionicu ‘Osnaživanje kroz zagovaranje’ i radionicu po ‘Project Cycle Menagement’ metodologiji o pisanju projekata”, kaže direktorica Milenijuma Sanela Vidović.

“Pozivamo omladinska, sportska, kulturno-umjetnička i ostala uduženja da prijave svoje članove uzrasta od 15 do 35 godina starosti da zajedno radimo na osnižavanju organizacija u lokalnoj zajednici”, dodala je Vidović.

Prijave su moguće putem telefona 065/648-914 i putem instagrama i facebooka Milenijuma.

Projekat se implementira donatorskim sredstvima Evropske Unije, a provodi ga Institut za razvoj mladih KULT

U društvenom domu u Starom Martincu u toku su završne faze uređenja, a najnovija aktivnost odnosi se na nabavku klima uređaja, čiju je kupovinu pomoglo Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske. Na ovaj način dodatno su unaprijeđeni uslovi za boravak i korištenje prostora, posebno tokom ljetnih mjeseci.

U uređenje doma uključeni su članovi udruženja građana “Za bolji Martinac”, uz podršku brojnih institucija i pojedinaca porijeklom iz ovog mjesta. U prethodnom periodu, na inicijativu Milorada Kojića, poslanika u Predstavničkom domu parlamentarne skupštine BiH, iz Kabineta predsjednika Republike Srpske obezbijeđeno je 20.000 KM za rekonstrukciju i opremanje doma.

Ove godine poslanik Narodne skupštine Republike Srpske Radojica Vidović pomogao je nabavku još jednog klima uređaja, što će dodatno poboljšati funkcionalnost prostora.

Osim radova u samom domu, aktivni su i radovi u neposrednoj okolini. Zahvaljujući doprinosima mještana i lokalnih privrednih subjekata, nabavljeni su stolovi i stolice, postavljena je vanjska česma, a uređeno je i igralište za male sportove. Preostalo je još da se uradi staza oko doma, čime će kompletan prostor biti u potpunosti zaokružen.

U narednom periodu planirano je ograđivanje crkve i čišćenje takozvane Sandića bare u blizini sela, kako bi djeca imala bezbjedno i uređeno mjesto za pecanje i boravak u prirodi.

Zahvaljujući zajedničkom angažmanu udruženja, institucija, mještana i prijatelja Martinca, ovo selo postepeno dobija uređen i funkcionalan prostor za okupljanje, društvene aktivnosti i rekreaciju.

U okviru Likovne-ekološke kolonije ,,Bardača-Srbac” i ove godine je bio raspisan konkurs za izbor najuređenijg životnog i radnog prostora.

Ovog puta, nagrađena su dva domaćinstva, a to su domaćinstvo Anđe i Đure Grumić iz Nožičkog i Danijele i Dragana Sabe iz Prijebljega, koji su za nagradu dobili umjetničke slike sa ovogodišnje kolonije.

“Mnogo truda ulažem u uređenje dvorišta, koje je staro preko 100 godina, a muž mi dosta pomaže u tom poslu. Ponosna sam što na taj način čuvam porodično nasljeđe i doprinosim ljepoti svog kraja. Nagrada mi mnogo znači, jer sam već u godinama i ne znam koliko dugo će mi zdravlje dozvoljavati da ovoliko radim oko cvijeća i uređenja”, rekla je Anđa Grumić.

Dvadeseta, jubilarna srbačka regata na rijeci Vrbas biće održana u nedjelju, 27. jula, na trasi dugoj 25 kilometara, od Kukulja do Srpca, dogovoreno je na današnjoj prvoj sjednici Organizacionog odbora.

Kako je istakao predsjednik Odbora, Milorad Lepir, planirano je da se učesnici okupljaju u periodu od 8 do 10 časova, na lokaciji nekadašnjeg pontonskog mosta u Kukuljama. Polazak regate je u 10 časova, a dolazak na cilj očekuje se oko 17 časova kod bivšeg skelskog prelaza u Srpcu.

“S obzirom na to da je riječ o jubilarnoj 20. regati, na cilju će biti organizovan svečani doček i druženje uz muziku uživo. Pozivamo sve ljubitelje rijeke, prirode i dobrog raspoloženja da nam se pridruže”, poručio je Lepir.

Za one koji ne mogu učestvovati u samom spustu, poziv ostaje otvoren za završno druženje na ušću Vrbasa u Savu.

Kotizacija po učesniku iznosi 10 KM, a u tu cijenu ulaze majica sa obilježjem manifestacije, obavezno osiguranje i ručak.

Sastanku je prisustvovao i načelnik opštine, Mlađan Dragosavljević, koji je naglasio da ova značajna godišnjica zaslužuje posebnu pažnju i da je cilj da se regati vrati stari sjaj koji je imala nekada.

Organizator događaja je Turistička organizacija opštine Srbac, dok je suorganizator Ronilački klub „Žabac“ Srbac. Pokrovitelj manifestacije je opština Srbac.

Zainteresovani učesnici mogu se prijaviti u prostorijama Turističke organizacije ili putem telefona 051/745-471, kao i na sam dan regate u Kukuljama.

I najduži život brzo prođe, ali ako si radio pošteno, sticao svojim rukama i imao zdravu porodicu, onda ti starost bude nagrada, a ne teret, riječi su bake Danice Trivić, rođene Tunjić, porijeklom iz Razboja LJevčanskog, koja je ove godine proslavila 103. rođendan.

NJen životni put nije bio jednostavan, ali ispunjen je bio trudom i radošću u krugu najbližih. U kući na banjalučkom Paprikovcu, gdje živi sama od 2008. godine, i dalje sve obavlja bez tuđe pomoći – kuva svakodnevno, sređuje dvorište i dočekuje goste s kolačima i širokim osmijehom.

“Rođena sam kao drugo dijete 1922. godine, od oca Đurđa i majke Kosane, u Razboju LJevčanskom. Nas šestoro djece je bilo, a ja sam bila željna i učenja i života”, priča baka Danica, prisjećajući se svog odrastanja.

Djetinjstvo je provela u Starom Martincu, gdje su se njeni roditelji, zbog posla, doselili 1927. godine. Sjeća se da je plakala kada je otac upisao sestru u školu, a nju nije htio jer nije bila dorasla.

“Učiteljica Ankica Januška me ipak primila kao ‘dobrovoljnog đaka’. Nije bilo lako, ali ja sam htjela da učim. Po završetku osnovnog obrazovanja sam htjela upisati školu u Bosanskoj Gradišci, zajedno sa još dvije prijateljice. Sve smo znale, ali su nas oborili na prijemnom ispitu jer smo bile seoska djeca. Gradska djeca imala su prednost”, priča Danica.

Sa 17 godina udala se za Ratka Trivića iz Milosavaca. Svadba, kako kaže, nije bila mala, došlo je više od 20 zaprežnih kola.

“Muž mi je kasnije pričao da mu je jedan komšija rekao – Traži curu što zna dva ručka nejednaka napraviti. E, ja sam znala i više od toga” kaže kroz smijeh Danica.

A onda je došao Drugi svjetski rat. Kuća im je zapaljena, sve opljačkano. Skrivali su se po šumama i preživljavali kako su znali. U tim strašnim godinama izgubila je sestru Savku od tifusa i brata Radovana, koji je, kao dječak od 15 godina, mobilisan i poginuo. Nakon rata, preselili su se u Papažane, kupili tri dunuma zemlje, izgradili kuću i počeli od nule.

“Teško se živjelo. Radilo se od jutra do mraka, ali narod je pjevao, družio se, nije se žalio. Meni je bilo važno da je porodica zajedno”, govori Danica.

Dok je Ratko vodio zadrugu, ona je brinula o kući i četvoro djece. U Papažanima su često kod njih stanovali učitelji, a jedna od njih, učiteljica Marija Bašić naučila ju je da pravi uštipke i palačinke i priprema krastavce i paprike za zimnicu.

“Imali smo tri krave, dva konja, 10 ovaca, živinu i pčele. Ali znali smo da će djeca morati u školu, pa smo se 1957. preselili u Banjaluku. Iako smo živjeli u gradu, nastavili smo da obrađujemo zemlju a ja sam do Papažana išla biciklom. Sve dok smo mogli, radili smo. A kad više nismo mogli obrađivati zemlju, tada smo podijelili djeci da imaju djedovinu i očevinu”, priča Danica.

Godine su prolazile, djeca stasala, školovala se, ženila i udavala, pa su 1972. kupili plac na Paprikovcu i sagradili novu kuću, gdje je Danica živjela zajedno sa suprugom Ratkom, koji je preminuo 2008. godine, a od tada je sama, ali kako kaže, ne i usamljena.

“Pored djece, imam osmoro unučadi, 11 praunučadi i troje čukununučadi i svi me redovno obilaze, a i komšije me paze. Neću nikome da smetam. Dobro sam. Hranim se zdravo, jedem domaće a lijekova skoro da i ne pijem. Moja djeca ih piju više nego ja”, kaže Danica.

U međuvremenu je napisala i knjigu pod nazivom „Da se ne zaboravi“ u kojoj je opisala sve što je prošla.

“Promijenilo se sedam država za mog života. Ali jedno se nije promijenilo, potreba čovjeka da živi pošteno i skromno. Mnogima je zahvaljujući modernim tehnologijama sada sve na dlanu, a opet niko nema mira. Mi smo imali malo, ali smo pjevali, šalili se i bili zahvalni. Što je najvažnije od svega, imali smo dobru i vrijednu djecu koja su nas cijenila i uvažavala, a danas djeca slabo poštuju svoje roditelje”, zaključila je baka Danica.

Danica i Ratko su stekli četvoro djece, najstariji je Ranko koji ima 86 godina, Tvrtko 84, Rade 79 i Nada koja ima 74 godine. Suprug Ratko je preminuo u 91. godini a čak je i svekar Mlađan živio do 94. godine. Sin Rade smatra da recept za dugovječnost leži u tri osnovnih uzroka.

“Po meni je genetika ključna stvar, zatim narav čovjeka a potom i uslovi života. Oni su stalno nešto radili i bili u pokretu, a fizička kondicija je takođe bitna za zdrav i dug život. I danas kad dođemo kod majke, ona stalno nešto sprema, nudi nas pitama i kolačima i uvijek je vesele naravi”, ističe Rade.

Udruženje “Naša Lepenica” organizuje šesto okupljanje mještana sela Gornja i Donja Lepenica u nedjelju 27. jula u Gornjoj Lepenici.
Okupljanje je predviđeno od 15 časova a od 16 održaće se nastup kulturno-umjetničkog društva. Pozdravni govor i obraćanje zvanica je u 16.30 časova a potom i zajednički ručak, nakon čega će biti nastavljeno druženje uz muziku uživo.
Pozivaju se svi mještani da dođu u velikom broju, kao i njihovi potomci iz dijaspore i svi oni koji vode porijeklo iz Donje ili Gornje Lepenice.

Sinoć je u Gradskoj galeriji „Rajko Petković“ u Srpcu svečano zatvoren 42. saziv Likovno-ekološke kolonije „Bardača–Srbac“, manifestacije koja je i ove godine okupila brojne umjetnike iz zemlje i inostranstva, potvrđujući svoj međunarodni karakter i značaj.
Kolonija, koja je trajala od 4. do 11. jula, okupila je 32 umjetnika iz 13 zemalja: Belgije, Engleske, Rumunije, Tajvana, Indije, Slovenije, Poljske, Litvanije, Turske, Makedonije, Srbije, Crne Gore i Republike Srpske. Tema ovogodišnjeg saziva bila je „Raj koji nestaje“, a inspirisala je brojne radove rađene u tehnikama ulja na platnu, akvarela i kombinovanim tehnikama. Posebnost ovogodišnje kolonije je i u tome što su, po prvi put, učestvovali i vajari te grafički dizajner.
Posjetioci završne izložbe imali su priliku da pogledaju više od 60 radova nastalih tokom kolonije, od umjetničkih slika, preko skultura, fotografija i jednog vajarskog djela nastalog u hrastovini. Izloženi su i radovi mladih talenata, jedanaest polaznika škole slikanja sa kojima je radila akademska umjetnica Svetlana Zarić iz Sombora.
Koloniju je, kao i prethodnih godina, organizovao Centar za kulturu i sport Srbac, uz podršku Opštine Srbac. Direktor Centra, Radovan Mitraković, obratio se prisutnima i izrazio ponos što se manifestacija već peti put uspješno privodi kraju pod njegovim rukovodstvom.
“Ovogodišnji saziv bio je poseban, kako po broju učesnika, tako i po raznolikosti izraza. Posebno raduje što smo u koloniju uključili vajare i grafičkog dizajnera, čime činimo korak ka eventualnom budućem simpozijumu. Ponosan sam i što se zatvaranje održava upravo u prostoru koji nosi ime osnivača kolonije, gospodina Rajka Petkovića”, rekao je Mitraković, ističući kako ideja i duh ovog velikana i dalje žive kroz koloniju, iako zbog zdravstvenih razloga nije prisutan.
Simboliku teme „Raj koji nestaje“ dodatno je naglasila umjetnički rukovodilac kolonije, akademska slikarka Jelena Vušurović sa Cetinja, koja je emotivno govorila o važnosti očuvanja Bardače.
“Godinama radim ovdje i svaki put me ovo mjesto nadahne iznova. Ove godine poseban značaj dajem svojoj slici „Stvarnost“, koja postavlja pitanje: možemo li ukrotiti prirodu, a da je ne uništimo? Na slici se nalazi čaša koja je dobro privezana žicom i čvrsto se drži da ne otpadne. Tečnost u čaši, koja je u boji vina, simbolizuje našu krv, što znači da smo još uvijek spremni, iako krhki, da održimo Bardaču živom. Bardača je naša umjetnička oaza, ali ako je ne sačuvamo, izgubićemo je zauvijek. Ja ću uvijek biti prva da dođem kad god je potrebno da spasimo ovaj kraj”, rekla je Vušurović.
Ona je dodala da će se o Bardači, nakon ove kolonije, govoriti i u Kini, Indiji, Tajvanu, Jordanu i drugim zemljama u kojima je bila i koje planira da obiđe kao umjetnik.
Završnoj večeri prisustvovao je i načelnik opštine Srbac, Mlađan Dragosavljević, koji je izrazio zadovoljstvo što se ovogodišnje zatvaranje po prvi put održava u novoj gradskoj galeriji, uređenoj upravo za potrebe ovakvih događaja.
“Bardačka kolonija je upravo bila najveći motiv da nastane nova galerija i veoma smo ponosni na ovu manifestaciju koja promoviše naš kraj u cijelom svijetu. Zahvaljujući njoj, Srbac je ugostio umjetnike sa više kontinenata i predstavio se kao sredina koja cijeni i njeguje umjetnost”, rekao je načelnik Dragosavljević.
Svoju emociju i viđenje Bardače prenijela je i mlada učesnica škole slikanja, učenica drugog razreda gimnazije, Dijana Vukotić, koja je naslikala anđela koji drži Bardaču u naručju, s nadom da će ovo prirodno blago jednog dana opet vaskrsnuti.
U okviru večeri dodijeljene su i nagrade za najuređeniji životni i radni prostor. Dobitnici su Anđa i Đuro Grumić iz Nožičkog te Danijela i Dragan Sabo iz Poveliča, koji su za nagradu dobili umjetničke slike sa ovogodišnje kolonije.
“Mnogo truda ulažem u uređenje dvorišta starog preko 100 godina i muž mi dosta pomaže u tom poslu. Ponosna sam što na taj način čuvam porodično nasljeđe i doprinosim ljepoti svog kraja”, rekla je 73-ogodišnja Anđa Grumić.
Završnoj večeri prisustvovali su brojni predstavnici političkog, kulturnog i javnog života, među kojima i ministar finansija Republike Srpske Zora Vidović, arhimandrit Teofil Dimitrić, iguman manastira Osovica, te brojni gosti i poštovaoci umjetnosti.
Postavka izložbe ostaje otvorena za javnost u narednih mjesec dana, a svi radovi biće trajno sačuvani u fundusu kolonije.

Saša Milutinović, strastveni ribolovac iz Srpca, ostvario je svoj do sada najveći ribolovački podvig upecavši ovih dana na ušću Vrbasa u Savu soma teškog 43,6 kilograma i dugog 195 centimetara.

Ovaj impresivni ulov dogodio se nakon višednevnog ribolova i upornog čekanja. Milutinović već neko vrijeme svakodnevno peca iz čamca na ovom lokalitetu, koristeći opremu prilagođenu za lov krupnih primjeraka. Tog dana koristio je štap Imperator Ketfiš 285, mašinicu Mikado, osnovni najlon Hipron 0,53, a predvez debljine 0,32 mm.

Ističe da je za Vidovdan takođe imao kontakt sa somom slične veličine, ali je riba nakon sat vremena borbe uspjela da prekine predvez i pobjegne.

– Imao sam te večeri ipak dva značajna ulova, somove od 14 i 5 kilograma, što me dodatno motivisalo da svakodnevno izlazim na vodu. Znao sam da će se ponovo pojaviti. Kad je nakon par dana ponovo zagrizao, odmah sam osjetio da se radi o kapitalcu – ispričao je Milutinović.

Pokušao je sam da savlada ribu i dovede je do čamca, ali zbog veličine i snage, to nije bilo moguće. U pomoć mu je pritekao kolega ribolovac Kristijan Pantelić, koji mu je prišao čamcem.

– Prešao sam u njegov čamac, a zatim je uslijedila prava borba, vožnja po ušću u potjeri za ribom, tokom koje je Kristijan upravljao čamcem, a ja sam se borio sa somom. Nakon 25 minuta borbe, uspjeli smo zajedničkim snagama da ga ubacimo u čamac – kaže Saša.

Ribu je odnio kući i koristiće je u vlastite svrhe, a glavu je, kako kaže, dao na prepariranje kako bi mu ostala kao trajni trofej.

Saša Milutinović ima 38 godina, po zanimanju je građevinski limar, a ribolov je zavolio još u djetinjstvu, zahvaljujući svom ocu koji ga je kao malog vodio na pecanje. Danas tu ljubav prenosi i na mlađe generacije, a njegov posljednji ulov biće upisan kao jedan od većih zabilježenih u ovom kraju.

Predsjednik Skupštine opštine Srbac, Dejan Dević, zakazao je za četvrtak, 17. jula, šestu redovnu sjednicu Skupštine opštine.
Početak sjednice je u 10 časova a na dnevnom redu će se naći 25 tačaka.
Dnevni red:
1. Izvod iz zapisnika sa 5.sjednice SO-e Srbac,
2. Izvještaj o realizaciji Programa zimskog održavanja ulica i lokalnih puteva u 2024/2025.godini na području opštine Srbac,
3. Izvještaj o radu u organima KP „Vodovod“ a.d. Srbac u periodu 01.01.-31.12.2024. godine,
4. Izvještaj o radu u organima KP „Komunalac“ a.d. Srbac u periodu 01.01.-31.12.2024. godine,
5. Informacija o privrednim kretanjima i zaposlenosti na području opštine Srbac za 2024. godinu,
6. Prijedlog Programa zimskog održavanja ulica i lokalnih puteva na području opštine Srbac za zimu 2025/2026.godine,
7. Prijedlog Odluke o usvajanju Plana zaštite od požara,
8. Prijedlog Odluke o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta opštine Srbac u K.O. Kukulje Janković Nataši iz Kukulja,
9. Prijedlog Odluke o pristupanju izradi izmjene dijela Regulacionog plana stambeno-poslovnog bloka u ulici 11. Novembar uz dječiji vrtić Srbac,
10. Prijedlog Rješenja o imenovanju Savjeta za izradu izmjene dijela Regulacionog plana stambeno-poslovnog bloka u ulici 11.Novembra uz dječiji vrtić, Srbac,
11. Prijedlog Rješenja o razrješenju Mirka Stojića dužnosti direktora Javne zdravstvene ustanove „Dom zdravlja“ Srbac,
12. Prijedlog Rješenja o imenovanju vršioca dužnosti direktora Javne zdravstvene ustanove „Dom zdravlja“ Srbac,
13. Prijedlog Rješenja o razrješenju dužnosti dva člana Upravnog odbora Javne ustanove Centar za kulturu i sport Srbac,
14. Prijedlog Rješenja o imenovanju vršioca dužnosti dva člana Upravnog odbora Javne ustanove Centar za kulturu i sport Srbac,
15. Prijedlog Rješenja o razrješenju dužnosti dva člana Upravnog odbora Javnog preduzeća „Radio Srbac“ Srbac,
16. Prijedlog Rješenja o imenovanju vršioca dužnosti dva člana Upravnog odbora Javnog preduzeća „Radio Srbac“ Srbac,
17. Prijedlog Rješenja o razrješenju Zorana Ljubojevića dužnosti člana Upravnog odbora Javne zdravstvene ustanove “Dom zdravlja“ Srbac,
18. Prijedlog Rješenja o imenovanju vršioca dužnosti jednog člana Upravnog odbora Javne zdravstvene ustanove “Dom zdravlja“ Srbac,
19. Prijedlog Rješenja o razrješenju dužnosti člana Školskog odbora u Javnoj ustanovi Osnovna škola “Jovan Jovanović Zmaj” Srbac ispred jedinice lokalne samouprave,
20. Prijedlog Rješenja o izboru člana Školskog odbora u Javnoj ustanovi Osnovna škola “Jovan Jovanović Zmaj” Srbac u ime jedinice lokalne samouprave,
21. Prijedlog Odluke o raspisivanju Javnog konkursa za izbor i imenovanje direktora Javne ustanove Centar za kulturu i sport Srbac, Javnog preduzeća “Radio Srbac” Srbac, Javne zdravstvene ustanove „Dom zdravlja“ Srbac i Javne ustanove Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća opštine Srbac,
22. Prijedlog Oduke o raspisivanju Javnog konkursa za izbor i imenovanje tri člana Upravnog odbora Javne ustanove Centar za kulturu i sport Srbac, tri člana Upravnog odbora Javnog preduzeća “Radio Srbac” Srbac, jednog člana Upravnog odbora Javne zdravstvene ustanove „Dom zdravlja“ Srbac, jednog člana Upravnog odbora Javne ustanove Centar za socijalni rad Srbac i dva člana Upravnog odbora Javne ustanove Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća opštine Srbac,
23. Prijedlog Rješenja o imenovanju komisije za izbor i imenovanje direktora direktora Javne ustanove Centar za kulturu i sport Srbac, Javnog preduzeća “Radio Srbac” Srbac, Javne zdravstvene ustanove „Dom zdravlja“ Srbac i Javne ustanove Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća opštine Srbac,
24. Prijedlog Rješenja o imenovanju komisije za izbor i imenovanje tri člana Upravnog odbora Javne ustanove Centar za kulturu i sport Srbac, tri člana Upravnog odbora Javnog preduzeća “Radio Srbac” Srbac, jednog člana Upravnog odbora Javne zdravstvene ustanove „Dom zdravlja“ Srbac, jednog člana Upravnog odbora Javne ustanove Centar za socijalni rad Srbac i dva člana Upravnog odbora Javne ustanove Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća opštine Srbac,
25. Odbornička pitanja i odgovori na odbornička pitanja.