Sticanje fakultetske diplome inženjera poslovne informatike za Anđelu Šarić iz Poveliča, djevojku sa dijagnozom cerebralne paralize, predstavlja ostvarenje sna koji je godinama strpljivo i uporno gradila.

Njen uspjeh potvrđuje da se hrabrošću, istrajnošću i podrškom najbližih mogu prevazići i najveće životne prepreke.

Iako je rođena kao zdrava beba, već u prvoj godini života ustanovljeno je da napreduje sporije od vršnjaka. Nakon medicinskih pretraga počela je borba ispunjena terapijama, kontrolama i neizvjesnošću, ali i ogromnom ljubavlju i odlučnošću porodice da Anđela ima djetinjstvo kakvo ima i svako drugo dijete.

Osnovno obrazovanje završila je u Poveliču i Nožičkom, a srednju ekonomsku školu u Srpcu, kao jedini maturant s poteškoćama u razvoju. Кroz sve četiri godine srednjoškolskog školovanja pratila ju je majka Milica, koja je imala ulogu tehničkog asistenta. Diploma srednje škole bila je tek prvi korak ka onome što je zaista željela, studijama informatike na Nezavisnom univerzitetu u Banjaluci, koje je nedavno uspješno završila.

„Osjećaj je predivan i nestvaran. Nijednog trenutka nisam osjećala poteškoće jer volim informatiku i oduvijek mi je bila želja da to studiram. Veliku podršku mi je pružala porodica, bez koje ne bih uspjela. Bila sam svjesna da ću sa fakultetom lakše naći posao i to mi je davalo snagu da istrajem“, rekla je Anđela.

Prema njenim riječima, položaj mladih osoba sa invaliditetom u našem društvu nije na zavidnom nivou, a mnoge prepreke javljaju se upravo prilikom obrazovanja i zapošljavanja.

„Mladi sa hendikepom teško dolaze do posla, ali se nadam da će se u budućnosti pronaći i za mene neko radno mjesto, te da ću uspjeti, prije toga, da odradim pripravnički staž. Imala sam sreću da kroz projekat „Zaposli srednjoškolca“, koji je realizovalo udruženje građana „C.E.Z.A.R.“, steknem prvo radno iskustvo i vidim kako izgleda jedan radni dan, što će mi mnogo značiti u budućoj profesiji“, istakla je Anđela.

Paralelno sa studijama, godinama je redovno pohađala fizikalne i logopedske tretmane, usavršavala se na IT akademiji i aktivno učestvovala u radu Udruženja roditelja i djece sa posebnim potrebama „Izvor“, čiji je član od 2005. godine i koje doživljava kao svoju drugu porodicu.

„Radujem se svakom odlasku tamo. Družimo se, učimo i putujemo zajedno. I u školskim danima mnogo sam putovala, išla na izlete i uvijek bila rado prihvaćena od drugova i nastavnika. Škola je obezbijedila i pristupnu rampu, što mi je znatno olakšalo ulazak u zgradu, a to, nažalost, nije čest slučaj jer su prilazi tržnim centrima, kulturnim i drugim ustanovama u regiji često nedovoljno prilagođeni osobama s poteškoćama u razvoju“, naglasila je Anđela.

Pored druženja sa prijateljima iz djetinjstva, slobodno vrijeme najradije provodi sa svojim nećacima Strahinjom i Andrijom. Veliki je ljubitelj životinja i posvećuje im mnogo pažnje.

„Živjeti sa ovakvom dijagnozom nije lako, ali mladima koji se susreću sa sličnim izazovima poručila bih da vjeruju u svoje snove i istraju u njihovom ostvarenju, jer uz čvrstu volju i podršku porodice sve je moguće“, poručuje Anđela.

Ona je dvije godine zaredom učestvovala na modnoj reviji „Baš po mjeri“ u Banjaluci, čiji je idejni tvorac i organizator doktorica Snežana Кutlešić Stević. Tom prilikom nosila je modele prestižnih modnih kuća zajedno sa još tridesetak osoba sa invaliditetom.

„Na reviji mi je bilo prelijepo. Upoznala sam mnogo divnih ljudi sa kojima sam i danas u kontaktu i shvatila da osobe poput mene mogu postići mnogo toga, pa čak i biti modeli, bez obzira na hendikep“, zaključila je Anđela.

Autor: Dejan Jovičić