Priča o ocu i kćerki, Slobodanu i Martini Ignjatić iz Srpca, pokazuje da se poštovanje, disciplina i osjećaj dužnosti mogu naslijediti, ali i zajednički njegovati kroz poziv koji traži mnogo odricanja i hrabrosti.

Slobodan je u policijskoj službi proveo više od tri decenije, a ovih dana odlazi u penziju. Njegovim stopama krenula je i kćerka Martina, koja već četiri godine radi u Policijskoj upravi Gradiška. Time je nastavila porodičnu tradiciju služenja zakonu i zajednici.

„U Policijskoj stanici Srbac sam počeo raditi 1995. godine gdje sam stekao uslove za penziju u koju idem za mjesec dana. Prije toga je bio rat i bio sam u vojsci. Radio sam prvo kao policajac, a potom sam počeo raditi na sektoru sa starijim kolegom, od kojeg sam kasnije preuzeo poziciju. Nakon toga, pa sve do danas, radim kao šef smjene u stanici“, rekao je Slobodan.

Iako su odrasli u različitim vremenima, povezuje ih ista vrijednost – poštovanje zakona i odgovornost prema poslu.

„Odrastajući uz oca koji radi u policiji i gledajući njega kako dolazi i odlazi na posao u uniformi, stvorila se u meni ljubav prema ovom pozivu i želja da se i ja okušam u tome. Kada je došlo vrijeme da se odlučim kojim zanimanjem ću se baviti u budućnosti, izabrala sam policiju i mislim da mi dobro ide“, istakla je Martina.

Prema njenim riječima, na Policijsku akademiju je krenula baš kada je zavladao virus korona, što joj psihički nije baš najlakše palo.

„Mi smo tamo duže bili zatvoreni, nego što su nas puštali kući. Po mjesec dana smo bili u internatu, što je psihički bilo teško za izdržati. Kada su bila neka porodična okupljanja i praznici, rijetko kad sam mogla biti kod kuće sa porodicom, tako da je bilo odricanja. Ipak, idržala sam pola godine i smatram da sam dosta psihički ojačala nakon tog iskustva“, poručila je Martina.

Danas, kada otac završava svoju karijeru, a kćerka je tek započinje, njih dvoje dijele međusobno povjerenje i iskustvo.

„Od kada sam počela raditi, kad god sam u nekoj dilemi ili nedoumici, uvijek se obratim svom ocu. On je prošao mnogo, a ja radim tek četiri godine, tako da mi može dati dobar savjet“, zaključila je ova mlada policajka.

Prema Slobodanovim riječima, ovaj poziv možda nije fizički naporan, ali je veliko psihičko opterećenje.

„Ima naravno i pozitivnih stvari, jer ko voli raditi ovaj posao, onda nije težak“, poručio je Slobodan.

Dvije generacije policajaca – povezane istim pozivom i istom misijom. Slobodan i Martina su primjer kako se profesionalnost, čast i poštovanje prenose s koljena na koljeno.

Izvor: RTRS