U novootvorenoj Gradskoj galeriji „Rajko Petković“ u Srpcu, večeras je održana promocija tri nove knjige najplodnijeg srbačkog književnika Žarka Šarića, koji iza sebe ima čak 16 objavljenih naslova za djecu i odrasle. Ovo književno veče, u organizaciji Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ Srbac, okupilo je veliki broj ljubitelja pisane riječi iz Srpca, ali i brojnih okolnih mjesta, a među prisutnima je bio i predsjednik Skupštine opštine Srbac, Dejan Dević.
Promocija nije bila značajna samo po književnom sadržaju, već i po simbolici. Bila je to prva književna manifestacija u novom prostoru gradske galerije, koja će ubuduće, kako je najavljeno, biti stalni dom kulturnih događanja.
Predstavljene su tri knjige: „Zavičajnik“, kao zbirka eseja, ogleda, recenzija i govora posvećenih kulturnoj baštini Srpca i njegovih stvaralaca; „Kad ječam zarudi i druge penzionisane priče“, posvećena zrelom dobu i životnim radostima penzionerskih dana; te knjiga „Fajront – nešto kao autobiografija“, kao priča o autorovom životu, sjećanjima i književnim usponima.
Prva se prisutnima obratila predsjednica Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta” Srbac, Branka Sančanin, pisac, recenzent i dugogodišnja saradnica Žarka Šarića, koja je njegov književni opus s razlogom smjestila u sam vrh zavičajne književnosti.
Naglasila je da je Šarić bez ikakve dileme najplodniji prozni pisac u okviru zavičajne zbirke Narodne biblioteke Srbac i SPKD „Prosvjeta“. Ona je navela da je Đuro Milekić bio najznačajniji poeta te dvije institucije, a da Žarko Šarić danas zauzima isto mjesto kada je riječ o prozi.
Sančanin je primijetila da je neuobičajeno istovremeno promovisati tri knjige, jer već i jedna zaslužuje punu pažnju. Međutim, dodala je da je kod Žarka situacija specifična, jer su njegove knjige povezane kao tri poglavlja jedne velike priče, čiji je najvažniji junak, grad Srbac.
„Ovo možda nije trilogija u klasičnom smislu, ali jeste po svom unutrašnjem jedinstvu. Cijeli Žarkov opus zapravo je jedna velika, ista priča, najčešće o njegovom gradu, o Srpcu. Sada čak i o njemu samom. Jer Žarko i Srbac su kao formula, između svakog njihovog dijela možete staviti znak jednakosti. Tu nema razlomka”, rekla je Sančanin.
Osvrćući se na zbirku „Kad ječam zarudi“, nazvala ju je „toplom, vedrom i pomalo nostalgičnom knjigom“.
„Priče o penzionerima koji idu u banju, igraju šah, druže se sa unučićima, to su priče o nama. A Žarko to zna dočarati bez patetike, sa puno topline i šarma“, rekla je Sančanin.
Uz dozu duhovitosti i bliskosti koju njeguje s autorom, rekla je da ne vjeruje njegovim brojnim izjavama da prestaje pisati. Svaki dosadašnji „fajront“, istakla je, bio je samo pauza do sljedeće ideje.
„Kad je književnost u pitanju i njegova obećanja da je završio, da više neće pisati, da je ‘zapisao šank’, tu mu nemojte ništa vjerovati. On će nas još iznenađivati“, uvjerena je Sančanin.
Posebno je naglasila da je Šarić je jedan od stubova osnivanja i rada Udruženja književnika u Republici Srpskoj, zajedno sa pjesnikom Borom Kapetanovićem i drugim književnim stvaraocima i istakla njegov doprinos na obnovi srbačke Prosvjete i njene književne djelatnosti od 1995. godine.
„Današnje izdavaštvo poznaje razne autore, ali Žarko je pravi pisac, onaj koji piše, ne da bi bio slavan, nego da bi rekao ono što ima. I to radi na najbolji mogući način“, rekla je Sančanin.
Govoreći o knjizi „Zavičajnik“, magistar srpskog jezika i književnosti Dragana Nuždić istakla je da se pred čitaocima nalazi nesvakidašnje djelo koje nadilazi klasičnu književnu formu i ulazi u prostor kulturnog vodiča, dokumenta, zbornika i dnevnika o razvoju kulturnog života jedne zajednice.
Naglasila je da ova knjiga, iako nosi obilježja zavičajnog izdanja, zaslužuje širu pažnju jer pruža autentičan uvid u intelektualni i kulturni pejzaž Srpca, kroz oči i pero čovjeka koji je bio i svjedok i učesnik tog procesa.
„Zavičajnik možemo posmatrati kao svojevrstan vodič kroz kulturnu baštinu našeg kraja. Knjiga je sastavljena isključivo od autorovih tekstova, recenzija, prikaza prvih i važnih djela srbačkih autora, odnosno od govora i besjeda koje je godinama držao na raznim književnim večerima, promocijama i manifestacijama. Ona ima potencijal da posluži kao temelj za ozbiljniju kulturnu monografiju grada, jer pokazuje šta je to što bi trebalo čuvati, njegovati i prenositi budućim generacijama”, rekla je Nuždić.
Govoreći šire o sve tri predstavljene knjige, Nuždićeva je poručila da one predstavljaju nepobitni dokaz da se kultura i dalje bori. One su svjedočanstvo da još postoje ljudi koji, kako je rekla, „ne odustaju od pravih vrijednosti“, i da će te vrijednosti sigurno prepoznati svi koji se potrude da ih pročitaju i razumiju.
Posebno emotivno izlaganje dao je penzionisani profesor srpskog jezika i književnosti, Krsto Čavor, koji je podsjetio da je pratio Šarićev rad od njegovih prvih knjiga.
„Sve njegove knjige sam pročitao, i ono što me uvijek iznova iznenadi jeste lakoća kojom piše. A upravo ta lakoća je najteža, da nešto napišete jednostavno, a da dirne. To je najteže u književnosti“, rekao je Čavor.
Navodi da čitajući Šarićeva djela i prateći njegovu misao i rečenicu, sve ide tačno onako kako izlazi iz njegove emocije i spoznaje i ne vraća se mnogo da prerađuje ili dorađuje rečenice.
“Žarko je proživio bogat život, ispunjen iskustvom, znanjem, saznanjem i traganjem. I mi to tražimo u njegovim knjigama. Ne mora nam se emocija poklopiti s autorovom, to nije uslov. Ali kada knjiga probudi emocije u nama, koje se ne moraju slagati s piscem, to je prava ljepota. Žarko ima toliko tekstova, posebno u ovim knjigama, da se čovjeku ponekad i zaplače. A to je potpuno prirodno”, istakao je Čavor.
On je izrazio uvjerenje da Šarić neće stati.
„Fajront možda jeste simbolično zatvaranje jednog poglavlja, ali svi znamo da Žarko još ima šta da kaže. Pisac ne prestaje da piše, to je njegov način postojanja“, rekao je Čavor.
Na kraju večeri, obratio se i sam autor, zahvaljujući se na toplim riječima i velikoj pažnji koju je publika poklonila njegovim djelima.
Govoreći o knjizi „Zavičajnik“, otkrio je zanimljiv detalj, ideju mu je dao Matija Bećković, nakon što je pročitao njegovu knjigu „Kosovo – najskuplja srpska riječ“.
„Pomislio sam, ako može Matija, mogu i ja u svom zavičaju. Imao sam toliko recenzija, ogleda, govora i prikaza da se sabralo za cijelu knjigu. Ako ništa drugo, neka ostane trag onima koji dolaze, šta smo radili na polju kulture, kakve smo stvaraoce imali“, rekao je Šarić.
O „Penzionisanim pričama“ rekao je da su one duh zrelog doba i priče o ljudima koji se raduju sitnicama i uspomenama.
„Čitajući ih, ni mladi neće ništa izgubiti, samo će se možda, kao i mi nekada, iznenaditi kako brzo i neočekivano prolazi mladost“, ističe Šarić.
A kada je riječ o autobiografiji „Fajront“, priznao je da je to knjiga koja se dugo „krčkala“, čekajući da se skupe uslovi, sponzori i hrabrost.
„Poslije moje 13. knjige, romana ‘Baš se lijepo ratovalo’, proglasio sam fajront. To sam radio već nekoliko puta. Ali pisac je kao pijanac, kad mu nestane rakije, kad dobije od nekog novu čašicu, tada stigne inspiracija. Pisanje je krvav posao i mnogi veliki pisci su govorili da je to velika muka, ali kad se u pisca useli zloduh koji ga tjera, onda mu ne da mira dok diše“, naveo je Šarić.
Na kraju, zahvalio se svojim sugrađankama, ministru finansija Zori Vidović i kulturnoj radnici Branki Sančanin, bez kojih, kako je rekao, „ove knjige večeras ne bi imale ni publiku, ni promociju, ni smisao“.