Da rata više ne bude: Veče posvećeno sjećanju na stradanje Srpčana na Vozući ponovo probudilo najjače emocije
Himnama ,,Moja Republika“ i ,,Bože pravde“ i minutom ćutanja za sve stradale borce, sinoć je u Domu kulture ,,Uglješa Kojadinović“ Srbac počelo veče posvećeno stradanju Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu.
Manifestaciji su prisustvovale porodice stradalih Srpčana, načelnik opštine Mlađan Dragosavljević, direktor Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Radan Ostojić, predsjednica Republička organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac, predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Dragutin Stanojević, predsjednik Boračke organizacije opštine Srbac Goran Plotan, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Radojica Vidović, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Milorad Kojić, iguman manastira Osovica arhimandrit Teofil, predstavnici udruženja proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata i brojni drugi građani.
Tokom večeri, prisutni su čuli o ratnim dešavanjima, posljedicama i žrtvama koje je podnijelo stanovništvo, borci i porodice stradalih čije rane nakon gubitka najdražih nisu i nikada neće zarasti. Zajednička želja svih koji su se sinoć obratili jeste da se rat nikada ne ponovi, ali i da se očuva sjećanje na one koji su živote dali za slobodu svog naroda i na 10.septembar 1995.godine – datum kada su 24 srbačkih borca izgubili živore braneći Republiku Srpsku.
Načelnik opštine Srbac Mlađan Dragosavljević je rekao da je povod za okupljanje bio obilježavanje jednog od najtužnijih dana u istoriji naše lokalne zajednice koga se već 28 godina prisjećamo sa bolom i tugom, ali i ponosom.
,,Vijest koja je 10.septembra 1995.godine prostrujala Srpcom nikoga nije ostavila ravnodušnim. To je bio dan najveće žalosti u novijoj istoriji našeg grada i dan koji svake godine obilježavamo u znak sjećanja na borce koji su punih 16 mjeseci,pored velikih ljudskih gubitaka, časno i požrtvovano štitili narod Vozuće pred najezdom višetruko brojnijih neprijatelja. Vozuća će uvijek ostati velika tuga našeg naroda, ali i veliki ponos, jer, zahvaljujući našim borcima koji su hrabro stajali na prvim borbenim linijama, danas imamo svoju domovinu, otadžbinu, svoj jezik, promovišemo svoju vjeru i slavimo krsnu slavu“, rekao je načelnik Dragosavljević i dodao da se naša lokalna zajednica trudi da uloži maksimum napora kako bi se sjećanja sačuvala i prenijela na mlađe generacije, a u tom pogledu velika je zasluga Odbora za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova. Načelnik je istakao da u prilog tome govori i veliki broj Srpčana koji svake učestvuju u Maršu stazama egzodusa, ali i sve veći broj građana koji prisustvuju obilježavanjima ovog, ali i drugih datuma važnih za istoriju našeg kraja. Dragosavljević je naglasio da će opštinska uprava i dalje biti podrška porodicama poginulih boraca, a naredne godine u planu je povećenje iznosa sredstava koji se iz budćeta izdvaja za pomoć pomenutim kategorijama.
Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica je jedna od krucijalnih institucija u borbi Republike Srpske za otkrivanje prave istine o otadžbinskom ratu i borbe protiv svih vidova omalovažavanja, pogrešnog tumačenja i skrnavljenja herojske borbe i uloge Vojske Republike Srpske.
Direktor Cenrtra Viktor Nuždić je rekao da je rat jedna specifična pojava koju smo svi doživjeli, a najteže posljedice, ona je ostavila na članove porodica koji su izgubili svoje najmilije. Svi moramo biti svjesni toga da nije bilo Vojske Republike Srpske, danas ne bi postojala ni Republika Srpska, koja je jedini garant opstanka srpskog naroda na ovim područjima. Istakao je da je veoma važno da se kultura sjećenja prenese na mlađe naraštaje.
,,Bez bojazni da će za njih to biti stresno i traumatično, djeci treba govoriti o tome šta je rat i šta on sa sobom nosi i šta iza sebe ostavlja. Oni trebaju čuti o tome šta je rat kako bi znali cijeniti mir, kako bi znali cijeniti žrvu onih koji su živote ugradili u temelje Republike Srpske. Republike Srpska je garant opstanka Srba na ovim prostorima i zato je potrebno da vjerujemo institucijama, ali i da se ovakvi datumi obilježavaju kako se ne bi izgubilo sjećanje na ono što se dešavalo tih septembarskih dana ozrensko-vozućom ratišu“, rekao je Nuždić i dodao da je Vojska Republike Srpske uspjela da spriječi genocid nad srpskim narodom kakav se desio četrdeseth godina prošlog vijeka, a Srpčani su pokazali da su velike patriote sami tim što je Srbačka laka brigada formirana i prije roka predviđenog komandom.
Potresno i emotivno bilo je obraćanje predsjdnika Boračke organizacije opštine Srbac, borca Prve lake pješadijske brigade Gorana Plotana, koji je na vozućkom ratištu zadoio teške rane i postao stopostotni ratni vojni invalid.
,,Ovih dana se sjećamo stradanja Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu i podsjećamo na 10.septembar 1995.godine, kada je veliki broj mojih saboraca izgubio život. Učesnik sam odbrambeno-otadžbinskog rata u kojem sam od dejstva gelera zadobio teške povrede ruke, nogu i stomaka. Život su mi spasili moji saborci koji me nisu ostavili, već su me izvukli i prućili mi prvu pomoć. Dalje liječenje je bilo sporo, višemjesečno, teško i neizvjesno uz brojne operacije i boravak u više bolnica. Danas, toliko godina poslije, sjećanja su i dalje svježa, neizbrisiva i svaki put izazivaju bezbroj raznih emocija i mislim da će tako ostati dok sam živ“, rekao je Plotan i dodao da će kao predsjednik Boračke organizacije uložiti maksimalan trud da se poboljša status boračkih kategorija, kao i da se važni ljudi, datumi i jubileji sačuvaju od zaborava. Kao jednu od važnih aktivnosti istakao je održavanje istorijskog časa u osnovnim i srednjim školama u Srpcu koji su ovegodine po prvi put održani, a za koje će se zalagati da postanu obaveza i tradicija.
Radan Ostojić
,,Danas smo ovdje da evociramo uspomene na ratne događaje i na našu stradalu braću. Ono što treba istaći je to da njihove žrtve ne smiju bitiuzaludne, to jeste da društvo u cjelini, prvenstveno BORS, mora da pomogne porodice stradalih i radi na očuvanju Republike Srpske. Obaveza očuvanja Republike Srpske ostavljena je svima nama i moramo da je prenesemo na mlađe koji se rata ne sjećaju i koji su poslije rođeni. Nadamo se da će pred lice pavde biti izvedeni svi koji treba da budu i da će pravda i istina biti zadovoljene“, rekao je Ostojić i dodao da sjećanje na Vozuću kao ratište ne smije biti zaboravljeno, jer je ona bila veoma važno ratište u borbi za Republiku Srpsku i mjesto stradanja brojnih boraca čije su porodice i danas neutješne.
Organizator obilježavanja Dana sjećanja na stradanje Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu 10.septembra 1995.godine je Odbora za njagovanje tradicija oslobodilačkih ratova na. Predsjednik Odbora Duško Mitrić kaže da su, u znak sjećanja na stradale, na nekoliko lokacija prislužene svijeće i položeno cvijeće, a parastos je služen kod Spme-obiležja u Srpcu. Nasatavk obilježavanja ovog važnog datuma se nastavlja sutra, odlaskom u Stog, a završava se parastosom za poginule borce iz Kobaša.
,,Opštinska uprava Srbac poklanja veliku pažnju obilježavanju značajnih datuma i jubileja oslobodilačkih ratova na području opštine Srbac. U toku godine, imam oko 40 događaja koje obilježavamo, a obilježavanje Dana sjećanja na stradanje Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu je jedan od bitnijih momenata, ne umajujući značaj ostalih događaja. Ove godine, veče je održano u Domu kulture, kako bi što veći broj građana mogao večeras biti sa nama i kako bismo pokušali povećati broj građana koji će doći i svojim prisustvom potvrditi da žele dati doprinos očuvanju sjećanja na stradale borce i važne datume“, rekao je Mitrić.
U drugom dijelu večeri održana je promocija knjige ,,Ratne priče“ čiji je autor dr Milan Pavlović, načelnik ratne sanitetske službe Prve srbačke lake pješadijske brigade.
Pisac i recenzent knjige Žarko Šarić kaže da ima utisak kao da se Srpčani, skloni pričanju i zapisivnaju, u posljednje vrijeme utrkuju da, ono što je vjekovima i decenijama propušteno, ispričaju i zapišu o svom zavičaju, ističući da je to za svaku pohvalu.
,,Rezultat te utrke su sve brojnije knjige i sve brojniji autori koji, na zadovoljstvo svih nas i budućih generacija, ostavljaju vrijedna svjedočanstva o našoj prošlosti, životu predaka i njihovoj upornoj borbi da, uprkos raznim iskušenjima, u svojoj domovini opstanu i ostanu. U ovaj kontekst se uklapa i ovaj večerašnji događaj, ova knjiga i njen autor. Ova knjiga će vam pričati brojne istinske priče. Da je u njene korice položeno puno tuge, zaključujemo već po naslovu, jer je malo ratnih priča, ako ih uopšte i ima, koje će nas nasmijati i razveseliti“, reako je Šarić, istakavši da je knjiga doktora Pavlovića svjedočanstvo o ratnim dešavanjima u kojem autor govori o stradanju čovjeka uopšte, ne upirući prstom ni u koga.
Drugi recenzent knjige je profesor Miloš Milnčić.
,,Za 36 ratnih priča dr Pavlovića pomislilo bi se da imaju isključivo lokalni karakter, što jednim dijelom to i jeste tačno. Uz doktorovu stvaralačku radionicu, ponuđeni zapis ima itekako snažnu poruku. Pisan senzibiltetom i smislom za dopadljenski izraz takve priče nadrastaju lokalni karakter. Žanrovska forma, kritička zapažanja i odabir detalja portretišu doktora koji će sa odabranom ekipom obavljati misiju zbog koje su pohvaljivani i do danas zapamćeni. Čitalac ove knjige upoznaje doktora Pavlovića kao vrsnog znalca književnog zanata. Priče se mogu čitati kao vijenac, hronolški i pojedinačno, a stil i jezik bliski su svakom čitaocu, tako da knjigu toplo preporučujem“, rekao je Milinčić.
Prigodnim i toplim riječim o knjizi i autoru, prisutnima su se obratili Vićo Kovačević i doktorica Branka Tegeltija.
Doktor Milan Pavlović, autor knjige, kaže da je nezahvalno govoriti o svojoj knjizni, jer autoru nije lako da je hvali, niti da je kudi. Za ,,Ratne priče“ kaže da su nastale iz želje da se sačuvaju od zaborava sve one situacije u kojim se čovjek nalazio tokom ratnih zbivanja.
,,Samo sjećanja mogu da povežu prošlost i sadašnjost, samo ona mogu da od zaborava sačuvaju ono što se zaboraviti ne smije i samo ona mogu pomoći da oni koji su otišli sa ovog svijeta ostanu sa nama i u nama. Teško je zamisliti da se neke stvari mogu dogoditi u civilizovanom svijetu, a dogodile su se nama i upravo to što se dogodilo ne smijemo zaboraviti i moramo vječnočuvati uspomenu na naše mučenike. Ovo je jedna mala knjiga jednog pisca amatera koja je zamišljena kao zbirka riječi o događaju koji se zove rat“, rekao je doktor Pavlović i dodao da, poslije rata ostaju udovice, siročad i uplakane majke, ali da među ljudima ne treba razvijati mržnju i želju za osvetom, već samo moliti Boga da rata više nikad ne bude.
Izdavač knjige ,,Ratne priče“,nesvakidašnjeg svjedočanstva o veličini naše borbe, o stradanju, umiranju, ali i o ljubavi, prijateljstvu, požrtvovanosti i milosrđu, je Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
U narednom periodu u planu je i objavljivanje dopunjenog izdanja knjige, jer ,,pero“ doktora Pavlovića čuva još uvijek neispričane priče.