U izdanju Republičkog centra za istraživanje rata,ratnih zločina i traženje nestalih lica,ovih dana je iz štampe izašla knjiga „Ratne priče“ dr Milana Pavlovića iz Srpca.Knjiga je štampana u 200 primjeraka,satkana je od 37 priča na 151 strani.Recenziju su uradili književnik Žarko Šarić i profesor srpskog jezika i književosti Miloš Milinčić, a lekturu i korekturu je uradio Goran Dakić.

Svesrdnu pomoć u izdanju književnog prvenca dr Pavlovića o ratnoj tematici pružio je naš sugradjanin Milorad Kojić ,direktor Republičkog centra za istraživanje rata ratnih zločina i traženje nestalih lica.

Doktor Milan Pavlović je rođen 1948.godine u Staroj Gradišci.Medicinski fakultet je završio u Zagrebu a u Srbac je stigao 1980.godine gdje ostaje da radi u Domu zdravlja kao ljekar sve do penzionisanja.U činu rezervnog majora obavljao je dužnost ratnog doktora i načelnika sanitetske službe Prve lake srbačke brigade i cijelo vrijeme rata je proveo na ratištima dijeleći sudbinu svojih saboraca i svog naroda.U toku tragičnih ratnih zbivanja došla je do izražaja njegova sklonost za literarno stvaralaštvo i na stranicama brigadnog lista „Motajički borac“imao je seriju zapisa u kojima je govorio o onom što se od posljedica rata i ratnih zbivanja dešavalo u dušama boraca i svih ratnih stradalnika.

„Priče iz ove moje prve knjige su napisane u vremenu od 1992.do 1995.godine i čekale su 30 godina da se objave.

Ideja je bila da knjigu izdam što prije,međutim kad je završio rat,znamo svi kakvo je bilo stanje, zadnja mi je briga bila da izdam knjigu.Moram reći da je bio težak put od rukopisa do knjige,teško je bilo naći izdavača i sve to isfinansirati jer sam u to vrijeme školovao troje djece i nisam mogao izdvojiti sredstva.Prošle godine se desio jedan događaj na Vozući kada sam se našao sa Miloradom Kojićem direktorom Republičkog Centra za istraživanje rata i ratnih zločina i počeli smo pričati o knjizi.On mi je ponudio da izdavač bude Centar za istraživanje rata i ja sam to sa radošću prihvatio jer sam želio da iza moje knjige stoji jedna institucija“počinje svoju priču o knjizi dr Pavlović.

„Prvo predstavljanje je planirano u subotu 10.9.na Vozući,gdje sam mislio da podjelim knjigu članovima porodica poginulih boraca i borcima na ovogodišnjoj manifestaciji „Dani sjećanja na stradale borce Prve SLB na ozrensko-vozućkom ratištu“.Sve priče sam posložio po hronologiji kako sam se vraćao sa ratišta i nije mi bilo teško 37 priča staviti u korice knjige. Priča ide za pričom,svaka je pojedinačna može se čitati kao jedna cjelina a može i pojedinačno jer ima svoj početak i kraj.Jedino što je bilo teško je što imam još dvadesetak priča kao ove ali ih nisam mogao staviti u korice knjige jer je bio zahtjev da ova prva knjiga nema više od stotinu strana,pa se nadam da ću ih objaviti u nekom drugom dopunjenom izdanju“.

„Sanitetska služba Prve lake srbačke brigade bila je jedna od najbolje organizovanih službi.Bilo je problema oko formiranja ekipa za odlazak na ratište jer su tamo ljudi sagorjevali u tom poslu.Mi nismo pucali,ali od prvog do zadnjeg dana smjene na ratištu mi smo uvjek morali biti budni.To je teško shvatiti nekim drugim ljudima,jer recimo ja kad sam god čuo negdje pucanj, mislio sam da nam donose ranjenika.Imao sam izvrsne saradnike,bili smo kao familija.Sve ih cijenim i još jednom im se svima zahvaljujem i vozačima i medicinskim sestrama.Preko naših ruku je prešlo 527 ranjenih ljudi,a od posledica ranjavanja su umrla četiri borca“,kaže autor knjige dr Pavlović.

Na prvoj stranici je zapisano.“Ovu knjigu posvećujem:Uspomeni na borce Prve SLB i jedinica VRS koji svoje živote i svoje najljepše godine mladosti ostaviše na mnogim ratištima,vječno uplakanim roditeljima,ženama,djeci i ostaloj rodbini,i mojoj dragoj ženi Mirjani i našim kćerkama Neveni,Branki i Jeleni koje su četiri godine živjele u nadi da ću se iz rata vratiti živ“.

„Knjigu sam napisao radi toga da bude podsjetnik na jedno zlo vrijeme koje još uvjek nažalost nije prošlo a napisao sam tu na neki način i svoju zahvalnost onima koji pročitaju too da je rat zlo,da nije samo pogibija krv i rana.Rat su siročad,udovice,razorene kuće.Sve što je napisano je viđeno i doživljeno.Ni jedno ime nije izmišljeno,sve je onako kako sam ja to doživio sa moje osmatračnice.Nikog ne okrivljujem za rat jer nisam taj koji će reći ti si kriv,već to prepuštam čitaocu. Ratne priče sam napisao sa svoje osmatračnice,nisam vrijeđao nikog i protiv sam bilo kakvog sukoba.Postoji način u civilizovanom svijetu da ljudi sjednu za sto,da se dogovore i da prave države kako hoće samo da ne bude rata“, kaže dr Pavlović i dodaje da će promocija u Srpcu biti održana u oktobru i da će do tada biti doštampano još knjiga.

Govoreći o porodičnom životu i planovima za dalji rad,autor kaže da piše i poslijeratne priče,ali da će one sačekati još da ih objavi.

„Srećan sam čovjek.Imam suprugu,troje djece,petoro unučadi.Malo sam nesrećan što su mi dvije kćerke daleko u stranom svijetu,ali otišle su tamo snašle su se i dobro im je.Krajem oktobra ili novembra planiram otići u Ameriku da ih posjetim.Prije 9 godina sam otišao u penziju,mada i sad ponekad uskočim da pregledam neko dijete jer ne mogu odoljeti i odbiti nekom pomoć ali uglavnom živim mirnim životom.Od ranog proljeća do kasne jeseni živim u naselju Rasavac gdje imamo našu vikendicu i naš mali raj,a u Srpcu stanujem,rekao je na kraju emisije za Radio-Srbac autor knjige „Ratne priče“ dr Milan Pavlović.

Emisiju Gost programa i opširniji razgovor sa autorom knjige”Ratne priče” možete poslušati sutra od 10 časova na frekvenciji 93,2 MHz ili putem interneta radiosrbac.com