Srpčani Gojko Basurić i Goran Grabovac koji su 25. juna krenuli iz manastira Osovica na hodočašće do Hilandara dugo 1200 kilometara prešli su prvu polovinu planiranog puta.

Odvažni momci koji su se odlučili na nesvakidašnji podvig, već desetak dana pješače kroz Srbiju. Juče su stigli do Niša i već danas nastavili svoj novi pohod, prepješačivši do sada blizu 600 kilometara.

Na hodočašće su krenuli nakon što su primili blagoslov Bogomajke i po održanom molebanu u manastiru Osovica, a put bi trebalo da traje 34 dana hoda, uz dan odmora koga prave na svakih sedam dana.

Iako su temperature često prelazile 30 stepeni ni to ih nije pokolebalo da odustanu, jer je čvrsta vjera od svega jača.

“Putovanje pješke od Srpca do Hilandara nije lako, ima mnogo otežavajućih okolnosti, ali kad ispred sebe imate jasan cilj onda vam ništa ne skreće misli. Sve uspješno prebrodite. Svako veče po stopalima brojimo žuljeve, ali do ujutru sve rane nestanu”, kaže Gojko.

Trude se da dnevno pređu oko 40 kilometara, a kako bi izbjegli najveće vrućine na pješačenje kreću oko tri sata ujutru.

Tokom hodočašća će proći 35 gradova u kojima će konačiti. Poruka koju na ovaj način žele poslati mlađim generacijama jeste da ako se posvete vjeri, sve će po njih biti bolje.

“Ovo je spoj sa jedne strane duhovnih vrijednosti, a sa druge spoj aktivnosti, planinarenja i pješačenja. To je svojevrsni psihofizički test naše ličnosti”, kaže Goran.

Ono što su očekivali jeste da ih ljudi lijepo prihvate dok prolaze kroz Srbiju jer kako kažu, u pitanju je bratski narod. Međutim, i sami su iznenađeni srdačnošću i gostoprimljivošću stanovnika Srbije.

“Nudili su nam sve što nam je potrebno. Od smještaja, prevoza, pranja veša. Ono što nam je bilo posebno zanimljivo je kada smo prolazili kroz Kosjerić, kroz velike plantaže malina, nudili su nam da beremo maline za dnevnicu kako bi dopunili naš budžet misleći da smo nadničari koji traže posao”, dodaje Goran.

Od prvog trenutka kad su prešli granicu u Malom Zvorniku osjećali su se kao kod svoje kuće.

“Blagoslov igumana našeg manastira Osovica je nešto što nas dodatno motiviše da na tom putu ka Svetoj Gori da ne odustanemo, ne pokleknemo i odolimo svim tim izazovima i preprekama. Božja kuća u našem mjestu za nas je velika svetinja, u kojoj se nalazi kopija ikone Trojeručice, zbog čega je i dobio ime mali Hilandar, i zbog toga postoji motiv da idemo iz malog Hilandara u veliku svetinju na Svetoj Gori”, poručuju Gojko i Goran.