Pecajući ovih dana na Vrbasu, Vojo Romić (24) iz Poveliča nije ni slutio da će pronaći vrijedno arheološko otkriće u vidu čamca monoksila starog nekoliko vijekova, a možda čak i hiljadama godina.

Čamac dužine oko 530 centimetara i širine blizu 90 centimetara, bio je nasukan na obali između Poveliča i Bajinaca u Poveličanskom polju, na nepristupačnom dijelu Vrbasa.

Izuzetan eksponat, kakav se rijetko može vidjeti na ovim prostorima, pronašao je sasvim slučajno.

„Ribario sam ovim područjem, gdje često dolazim, i iza jednog velikog panja u priobalju mi se učinilo da je voda donijela neki trupac. Kroz misli mi je prošlo da bi mogao biti čamac ali nisam tome pridavao puno pažnje i nastavio sam dalje ploviti obalom. Međutim, kada sam prešao na drugu stranu, shvatio sam da se zaista radi o čamcu. I to ne bilo, kakvom nego o monoksilu, izrađenom iz jednog hrastovog trupca, što je pravi raritet“, rekao je Vojo.

Odmah je pozvao oca, rođake i komšije koji su ga lako izvukli sa obale, ali su ga uz mnogo muke uspjeli neoštećenog dovući do kuće kroz šumu i rastinje.

„Čamac je skoro u potpunosti čitav. Neki dijelovi su još uvijek čvrsti i masivni i prilično je dobro sačuvan. Ovo nije prvi put da pronalazim arheološke eksponate, jer sam prije nekoliko godina pronašao zub od mamuta na Vrbasu u Bajincima. Tada nisam znao o čemu se radi, pa sam ga bacio. Ali sam napravio fotografiju i poslije su mi mnogi potvrdili o čemu se radi“, naglasio je Vojo koji je trenutno nezaposlen i uglavnom se bavi poljoprivredom.

Na njegov poziv, čamac su pregledali i predstavnici Zavičajnog muzeja iz Gradiške koji su potvrdili njegovu istorijsku vrijednost i pokazali interes da ga dopreme u muzej i urade sve potrebne analize.

„Uzorak ćemo najvjerovatnije poslati u Mađarsku jer, koliko nam je poznato, na području bivše Jugoslavije niko ne radi slične analize. Nismo imali do sada takav čamac u svom vlasništvu i biće nam drago što će krasiti naš muzej i biti jedan od centralnih eksponata“, rekao je direktor Zavičajnog muzeja, Bojan Vujčić.

On kaže da su ovakvi čamci korišteni u rasponu od kamenog doba pa sve do početka 18. vijeka i da je u ovom trenutku teško potvrditi kom periodu pripada pronađeni monoksil, ali da je star najmanje stotinama godina.

„Ovo je takozvana „lađa“ koja je služila kao ribarski čamac, sa unutrašnjom pregradom, gdje je bilo mjesta samo za jednog ribara koji je u njega ubacivao ulovljenu ribu. Nije pronađeno mnogo ovakvih čamaca, ali svakako jedan od najvećih i najznačajnijih je onaj koji je izložen u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu, dužine 12.5 metara, pronađen na lokalitetu Donje doline u Gradišci“, rekao je Vujčić.

U planu je da radnici muzeja već danas ili sutra prebace čamac u Gradišku, kako bi ga osušili i konzervirali, a potom pripremili za analizu.

„Vrbas i Sava zaista su bogati ovakvim eksponatima. Obale su najčešće pješčane i voda ispira nanose, pa ih lokalno stanovništvo lako pronalazi a nije rijetkost ni da ih ribari često izvuku mrežom“, istakao je Vujčić.

Sličan čamac, dužine oko 4.5 i širine pola metra, pronašli su prije devet godina u koritu Vrbasa Dragana i Zlatko Svoboda iz Poveliča, prilikom ribarenja na Petkovića adi, a tadašnje procjene su bile da je star preko hiljadu godina.

U pogledu arheoloških otkrića u Srpcu, posebno je bila značajna 2012. godina kada su takođe pronađene dvije bronzane posude i pozlaćena kopča iz četvrtog vijeka u Kladarima gdje je ranije istraživana rimska nekropola.

Iste godine u plićaku Save, Dragan Pecija iz Bajinaca našao je mač iz 15. vijeka dužine 130 centimetara, sa drškom od 32 centimetra, koga su koristili feudalni vitezovi za borbu prsa u prsa. NJegova supruga Brana, kopajući baštu, pronašla je novčić iz vremena Marije Terezije i medalju okruglog oblika na kojoj je s jedne strane navedeno njeno porijeklo iz Tirola, a s druge jednoglavi orao sa grančicama oko glave.

I njihov sugrađanin Dragan Dumonić u Savi je pronašao sjekiru neobičnog izgleda iz davnih vremena.

Širom srbačke opštine zabilježena su slična otkrića, a nije rijetkost da isplivaju i hrastova stabla koja su, kako se vjeruje, u Vrbasu ležala po više hiljada godina. Jedan takav hrast pronađen je 2011. godine u koritu Vrbasa u Srpcu, prečnika dva metra, zapremine oko 30 kubnih metara.

Staro korito Vrbasa koje prolazi kroz srbački kraj, jedno je od najbogatijih i najočuvanijih nalazišta hrastova u regionu. Procjenjuje se da u vodi ima na desetine kapitalnih primjeraka lužnjaka koji su oboreni još u ledeno doba, a poslije ih je prekrila zemlja, nakon čega su, za vrijeme velikih suša, otkriveni u dubini korita rijeka.

Zanimljivo je da u Glamočanima i danas zubu vremena odolijeva šest ogromnih hrastova koji datiraju iz 16. vijeka. Hrastovi se nalaze na imanju braće Miloša i Slobodana Gogića i preživjeli su golu sječu za vrijeme Austrougarske samo zato što je njihov pradjed oko njih napravio svinjac pa se stvorilo veliko blato zbog kojih im se nije moglo prići. Najveći doseže visinu blizu 50 metara i ima obim veći od 5 metara.