Archive: July 2025

U okviru Likovne-ekološke kolonije ,,Bardača-Srbac” i ove godine je bio raspisan konkurs za izbor najuređenijg životnog i radnog prostora.

Ovog puta, nagrađena su dva domaćinstva, a to su domaćinstvo Anđe i Đure Grumić iz Nožičkog i Danijele i Dragana Sabe iz Prijebljega, koji su za nagradu dobili umjetničke slike sa ovogodišnje kolonije.

“Mnogo truda ulažem u uređenje dvorišta, koje je staro preko 100 godina, a muž mi dosta pomaže u tom poslu. Ponosna sam što na taj način čuvam porodično nasljeđe i doprinosim ljepoti svog kraja. Nagrada mi mnogo znači, jer sam već u godinama i ne znam koliko dugo će mi zdravlje dozvoljavati da ovoliko radim oko cvijeća i uređenja”, rekla je Anđa Grumić.

Dvadeseta, jubilarna srbačka regata na rijeci Vrbas biće održana u nedjelju, 27. jula, na trasi dugoj 25 kilometara, od Kukulja do Srpca, dogovoreno je na današnjoj prvoj sjednici Organizacionog odbora.

Kako je istakao predsjednik Odbora, Milorad Lepir, planirano je da se učesnici okupljaju u periodu od 8 do 10 časova, na lokaciji nekadašnjeg pontonskog mosta u Kukuljama. Polazak regate je u 10 časova, a dolazak na cilj očekuje se oko 17 časova kod bivšeg skelskog prelaza u Srpcu.

“S obzirom na to da je riječ o jubilarnoj 20. regati, na cilju će biti organizovan svečani doček i druženje uz muziku uživo. Pozivamo sve ljubitelje rijeke, prirode i dobrog raspoloženja da nam se pridruže”, poručio je Lepir.

Za one koji ne mogu učestvovati u samom spustu, poziv ostaje otvoren za završno druženje na ušću Vrbasa u Savu.

Kotizacija po učesniku iznosi 10 KM, a u tu cijenu ulaze majica sa obilježjem manifestacije, obavezno osiguranje i ručak.

Sastanku je prisustvovao i načelnik opštine, Mlađan Dragosavljević, koji je naglasio da ova značajna godišnjica zaslužuje posebnu pažnju i da je cilj da se regati vrati stari sjaj koji je imala nekada.

Organizator događaja je Turistička organizacija opštine Srbac, dok je suorganizator Ronilački klub „Žabac“ Srbac. Pokrovitelj manifestacije je opština Srbac.

Zainteresovani učesnici mogu se prijaviti u prostorijama Turističke organizacije ili putem telefona 051/745-471, kao i na sam dan regate u Kukuljama.

I najduži život brzo prođe, ali ako si radio pošteno, sticao svojim rukama i imao zdravu porodicu, onda ti starost bude nagrada, a ne teret, riječi su bake Danice Trivić, rođene Tunjić, porijeklom iz Razboja LJevčanskog, koja je ove godine proslavila 103. rođendan.

NJen životni put nije bio jednostavan, ali ispunjen je bio trudom i radošću u krugu najbližih. U kući na banjalučkom Paprikovcu, gdje živi sama od 2008. godine, i dalje sve obavlja bez tuđe pomoći – kuva svakodnevno, sređuje dvorište i dočekuje goste s kolačima i širokim osmijehom.

“Rođena sam kao drugo dijete 1922. godine, od oca Đurđa i majke Kosane, u Razboju LJevčanskom. Nas šestoro djece je bilo, a ja sam bila željna i učenja i života”, priča baka Danica, prisjećajući se svog odrastanja.

Djetinjstvo je provela u Starom Martincu, gdje su se njeni roditelji, zbog posla, doselili 1927. godine. Sjeća se da je plakala kada je otac upisao sestru u školu, a nju nije htio jer nije bila dorasla.

“Učiteljica Ankica Januška me ipak primila kao ‘dobrovoljnog đaka’. Nije bilo lako, ali ja sam htjela da učim. Po završetku osnovnog obrazovanja sam htjela upisati školu u Bosanskoj Gradišci, zajedno sa još dvije prijateljice. Sve smo znale, ali su nas oborili na prijemnom ispitu jer smo bile seoska djeca. Gradska djeca imala su prednost”, priča Danica.

Sa 17 godina udala se za Ratka Trivića iz Milosavaca. Svadba, kako kaže, nije bila mala, došlo je više od 20 zaprežnih kola.

“Muž mi je kasnije pričao da mu je jedan komšija rekao – Traži curu što zna dva ručka nejednaka napraviti. E, ja sam znala i više od toga” kaže kroz smijeh Danica.

A onda je došao Drugi svjetski rat. Kuća im je zapaljena, sve opljačkano. Skrivali su se po šumama i preživljavali kako su znali. U tim strašnim godinama izgubila je sestru Savku od tifusa i brata Radovana, koji je, kao dječak od 15 godina, mobilisan i poginuo. Nakon rata, preselili su se u Papažane, kupili tri dunuma zemlje, izgradili kuću i počeli od nule.

“Teško se živjelo. Radilo se od jutra do mraka, ali narod je pjevao, družio se, nije se žalio. Meni je bilo važno da je porodica zajedno”, govori Danica.

Dok je Ratko vodio zadrugu, ona je brinula o kući i četvoro djece. U Papažanima su često kod njih stanovali učitelji, a jedna od njih, učiteljica Marija Bašić naučila ju je da pravi uštipke i palačinke i priprema krastavce i paprike za zimnicu.

“Imali smo tri krave, dva konja, 10 ovaca, živinu i pčele. Ali znali smo da će djeca morati u školu, pa smo se 1957. preselili u Banjaluku. Iako smo živjeli u gradu, nastavili smo da obrađujemo zemlju a ja sam do Papažana išla biciklom. Sve dok smo mogli, radili smo. A kad više nismo mogli obrađivati zemlju, tada smo podijelili djeci da imaju djedovinu i očevinu”, priča Danica.

Godine su prolazile, djeca stasala, školovala se, ženila i udavala, pa su 1972. kupili plac na Paprikovcu i sagradili novu kuću, gdje je Danica živjela zajedno sa suprugom Ratkom, koji je preminuo 2008. godine, a od tada je sama, ali kako kaže, ne i usamljena.

“Pored djece, imam osmoro unučadi, 11 praunučadi i troje čukununučadi i svi me redovno obilaze, a i komšije me paze. Neću nikome da smetam. Dobro sam. Hranim se zdravo, jedem domaće a lijekova skoro da i ne pijem. Moja djeca ih piju više nego ja”, kaže Danica.

U međuvremenu je napisala i knjigu pod nazivom „Da se ne zaboravi“ u kojoj je opisala sve što je prošla.

“Promijenilo se sedam država za mog života. Ali jedno se nije promijenilo, potreba čovjeka da živi pošteno i skromno. Mnogima je zahvaljujući modernim tehnologijama sada sve na dlanu, a opet niko nema mira. Mi smo imali malo, ali smo pjevali, šalili se i bili zahvalni. Što je najvažnije od svega, imali smo dobru i vrijednu djecu koja su nas cijenila i uvažavala, a danas djeca slabo poštuju svoje roditelje”, zaključila je baka Danica.

Danica i Ratko su stekli četvoro djece, najstariji je Ranko koji ima 86 godina, Tvrtko 84, Rade 79 i Nada koja ima 74 godine. Suprug Ratko je preminuo u 91. godini a čak je i svekar Mlađan živio do 94. godine. Sin Rade smatra da recept za dugovječnost leži u tri osnovnih uzroka.

“Po meni je genetika ključna stvar, zatim narav čovjeka a potom i uslovi života. Oni su stalno nešto radili i bili u pokretu, a fizička kondicija je takođe bitna za zdrav i dug život. I danas kad dođemo kod majke, ona stalno nešto sprema, nudi nas pitama i kolačima i uvijek je vesele naravi”, ističe Rade.

Udruženje “Naša Lepenica” organizuje šesto okupljanje mještana sela Gornja i Donja Lepenica u nedjelju 27. jula u Gornjoj Lepenici.
Okupljanje je predviđeno od 15 časova a od 16 održaće se nastup kulturno-umjetničkog društva. Pozdravni govor i obraćanje zvanica je u 16.30 časova a potom i zajednički ručak, nakon čega će biti nastavljeno druženje uz muziku uživo.
Pozivaju se svi mještani da dođu u velikom broju, kao i njihovi potomci iz dijaspore i svi oni koji vode porijeklo iz Donje ili Gornje Lepenice.