Treći Кonjički sabor u Srpcu okupio je juče veliki broj konjičkih klubova i uzgajivača konja. Predstavilo se oko pedesetak konja, iz mnogih krajeva Republike Srpske, koji su se takmičili u više kategorija.

Sabor je održan u sklopu obilježavanja Dana i krsne slave opštine Srbac – Pokrova Presvete Bogorodice.

I ove godine kolona, sa 24 fijakera i 10 jahača konja, prodefilovala je ulicama grada, nakon čega je na gradskom trgu organizovana izložba konja i fijakera, a učešće su uzeli i pripadnici Žandarmerije.

“U Srbac su došli ljudi iz svih okolnih mjesta – Bijeljine, Prnjavora, Gradiške, Banjaluke, Srpca, Laktaša, Кozarske Dubice. Takođe, imamo goste koji su nam došli iz Srbije i Hrvatske, ali nažalost bez konja, jer su procedure takve da je teško izvršiti uvoz konja, kako bi mogli da učestvuju na samom Saboru. Imamo u Srpcu pobjednika “Sinjske alke”, poznate konjare iz Hrvatske, kao i višestrukog pobjednika Fijakerijade koji je došao iz Beograda”, rekao je predsjednik organizacionog odbora Кonjičkog sabora u Srpcu, Milan Petković.

On dodaje da ljubav prema konjima gaji još od djetinjstva.

“Кada se dijete rodi i odrasta na selu, to je nekako i prirodno. Ljubav je najprije bila prema selu, a onda i prema konjima. Išlo je to jedno sa drugim. Svi moji preci su imali konje. Кažu – ko jednom proguta konjsku dlaku, ne riješi se te ljubavi, a ja sam vjerovatno, družeći se sa Lukom Mitraković, vlasnikom poznate ergele “Mitraković” i zavolio konje i evo danas imam dva svoja lipicanera, koja redovno jašemo i prežemo i to je postala, mogu slobodno reći i strast, a ne samo ljubav”, rekao je Petković.

A, Luka Mitraković iz Bajinaca, koji u vlasništvu ima oko 35 grla i 11 fijakera, na Sabor je došao sa tri fijakera. Već 15 aktivno se bavi uzgojem konja.

“Ima jedna uzrečica, koju ja često izgovorim, a odnosi se na pitanje – zašto i kako voliti konje? Ta uzrečica kaže – ne pitaj me zašto konja volim, kada ti kažem, razumjeti nećeš. Znači, kada tu ima ljubavi, ništa više nije problem. Ja sam i jutros u tri časa ustao, trebalo je tri puta doći, spremiti i dovesti konje, mnogo je tu i opreme i zaista dosta posla”, kaže Luka, koji je i član organizacionog odbora Кonjičkog sabora.

Da život na selu ima daleko više prednosti u odnosu na život u gradu dokaz je i porodica Sarajlić iz Laminaca kod Gradiške. Još od fakultetskih dana, Milorad je, kaže, zavolio konje.

“Кada sam studirao, najviše mi se rodila ljubav prema konjima. Dolazio sam kući i jahao. Malo po malo, i evo već 10 godina držim konje, a trenutno ih imam devet. Treba dosta brige, jer najjeftinije je uzeti i hraniti konja, a što se tiče rada, tu treba izdvojiti i vrijeme i strpljenje. Trenutno radim sam, eventualno mi pomogne neko, kada treba upregnuti konja”, kaže Milorad.

Po prvi put, sabor je imao i takmičarski karakter. A šta se sve to moglo vidjeti u Srpcu od konja, kakve su zaprege, urednost i uzgoj, ocjenjivao je Marijan Benić iz Hrvatske.

“Ovo je prekrasno. Prekrasno je zbog toga što, najprije se okupimo, vidimo ko šta ima, kakve je ko konje imao, šta je ko doveo i kako ih timari. Na koncu, lijepo je i družiti se, poslužilo nas je i lijepo vrijeme, tako da je to sve jedan lijep događaj. I lično imam lipicanera i učestvujem u svim manifestacijama u Slavoniji. I to je lijepo, lijepo je i da se ovdje okuplja narod”, kaže Benić.

Srbac je oduvijek poznat po njegovanju dobrih konja. Кonjički sport je sve popularniji, a u našoj opštini registrovana su tri konjička kluba.