Plaketa za četiri decenije neprekidnog rada srbačkom privredniku Vojinu Kusiću

Predsjednik Privredne  komoreBanjaluka Goran Račić uručio  je vlasniku firme „Plasteks“ d.o.o. Srbac Vojinu Кusiću plaketu za tradiciju poslovanja dugu 40 godina.

   „Zahvalan sam što Privredna komora Banjaluka praktikuje dodjelu ovakvih priznanja privrednicima RS, jer se danas više piše o politici i crnoj hronici, nego o proizvodnim djelatnostima koje život znače. Primajući ovo priznanje kroz glavu  mi je prošao film počev od prvih početaka u samostalnoj zanatskoj radnji, preko mukotrpne nabavke skoro 100 mašina, obuke i zapošljavanja radnika, problema  da održim proizvodnju u toku četvorogodišnjeg poslednjeg rata, pa do obilježavnja četiri decenije rada u krugu porodice, radnika i prijatelja“,kaže  Vojin (70) i dodaje da je sklonost za zanatsvo naslijedio od svog oca i djeda koji su se, osim zemljoradnje, bavili i drvopreradom.

Svoje znanje i stečeno iskustvo, sa suprugom Ljubicom, prenosio je  na svoje ćerke Snežanu, koja sada ima porodičnu firmu za proivodnju plastike u Inđiji, ćerku Natašu, koja  je u saradnji sa italijanskim partnerom  u Srpcu otvorila firmu za proizvodnju papirne galantnjerije i sina Vitomira,   diplomiranog inženjera  elektonike, koji je preuzeo pogon u Srpcu gdje se naveliko proizvode plastična crijeva za vodovode, polaganje optičkih kablova za elektro i ptt sisteme, cijevi za podno i zidno grijanje , roletne i papirne eko-čaše i šolje, po najsavremenijoj kineskoj tehnologiji.

,,Ponosan sam na svoju djecu koja su me poslušala, zavoljela proizvodnju u ranoj mladosti, a proizvodnja je takav izazov, sličan zarazi koje se ne možeš lako riješiti. Po mom nagovoru, sve tri firme digle sukredite koji i nisu baš potrebni, ali ja želim da ih krediti stalno opominju ,kao kamenčić u cipeli koji stalno žulja, da se ne uljuljkaju kada je dobro i ne zapostave proizvodnju“, kaže Vojin i dodaje  da će svo troje djece prije kupiti nove mašine nego čuvati novac.

,,Parajlije samo razmišljaju kakav će sigurnosni sef kupiti ili cilindričnu bravu, strahujući od provalnika, a ja svoj pogon i ne zaključavam po noći, jer niko neće doći da ukrade neku od mašina, tešku preko 100 kilograma”, dodaje Kusić.

U poslovanju firme „Plasteks“ tokom četiri decenije bilo je  zlatnih godina, kao npr. 1999.  i 2000. kada je na poslu radilo 40  radnika, a godišnja proizvodnja oko pet miliona maraka. Sada  je u njegovom pogonu u Srpcu na poslu 10  radnika, a obim proizvodnje pao je pet  puta. To je, kaže, posledica nekontrolisanog uvoza svega i svačega, kao i odlazak stručnih radnika  u EU za daleko veću platu.

„ Imam podatak da se na najbližem carinskom prelazu dnevno obradi o po 300  carinskih deklaracija, od čega  se 250 odnosi na uvoz, a samo 50 na izvoz. Mislim da bi odnos morao biti bar 1:1,  s obzirom da  je opština Srbac prije poslednjeg rata imala oko 300 malih preduzeća i čak 600  autoprevoznika i da ako želimo spasiti privredu, država mora dati takve podsticaje za proširenje proizvodnje i zapošljavanje novih radnika, kako ne bi ostali bez radnikana CNC  i sličnim mašinama .

Vojin je poznat i kao srbački innovator, a najnoviji izum, o čemu su pisale naše novine  u novembru ptrošle godine, je izgradnja rotirajuće kuće na svom  imanju sa pogledom na Savu i Slavoniju. Кuća  se okreće na 12 valjaka,nosivosti od po 5 tona,postavljenih na šestougaonom temelju i prava je atrakcija za znatiželjnike, jer po njegovim riječima,ovakve kuće nema na prostoru BiH, a možda i bivše Jugoslavije.

Projekat je  sam osmislio po uzoru na okretanje lokomotiva  i vagona na kružnoj plaformi ranžirane željezničke stanice u Beogradu, što je posmatrao u slobodnom vremenu, kao mladi vozač u  velikom gradu. Кuća je dimenzija osam puta  osam metara, sa dvosobnim stanom u prizemlju i jednosobnim u potkrovlju. Okretanje se vrši pomoću snažnog elektromora, a brzina se podešava tako da se kuća lagano može okrenuti za 24 časa.

Ovaj snažni sedamdesetogodišnji  Srpčanin se ne predaje, iako je imao tri  operacije na srcu . Fizički rad je smanjio, ali su njegovi savjeti  sinu i ćerkama  itekako potrebni.

Djeca su mu podarila šestoro unučadi, a najmlađi   dvoipogodišnji je Viktor koga je  već naučio  da zakucava eksere i zavrće šarafe. Tako počinje ,,zaraza” za privređivanjem po receptu djeda Vojina

.