U skladu sa Kalendarom za obilježavanje značajnih datuma i jubileja, Boračka organizacija Srbac u saradnji sa Mjesnom boračkom organizacijom Sitneši organizovala je danas ispred spomen-obilježja u Sitnešima parastos za šest poginulih boraca Vojske RS iz ovog sela i 113 žrtava Drugog svjetskog rata. Sa ratnim putem sitneških boraca koji su se borili u srbačkoj i drugim ratnim brigadama ispred Boračke organizacije, prisutne je upoznala Ljubinka Novaković.

„Nenad Vujić je poginuo 11.5.1994.godine na trebavskom ratištu, Savo Berić nestao 10.9.1995.godine na ozrensko-vozućkom ratištu, Milan Novaković poginuo na ozrensko-vozućkom ratištu 10.9.1995.godine, Vlajko Novaković pripadnik Prve srbačke lake brigade umro 1995.godine, Božo Babić nestao na ozrensko-vozućkom ratištu 10.9.1995.godine i Dušan Savandić nestao na ozrensko-vozućkom ratištu 10.9.1995.godine“, rekla je Novaković.

Počast poginulim borcima odata je paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća, a pomenu su prisustvovali članovi porodica poginulih boraca i mještana Sitneša, kao i delegacije   Opštine Srbac na čelu sa načelnikom Odjeljenja za opštu upravu Duškom Mitrićem , Opštinske boračke organizacije Srbac na čelu sa predsjednikom Goranom Plotanom , Mjesne boračke organizacije Sitneši , delegacija Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila opštine Srbac, delegacija Udruženja RVI Srbac , SUBNOR-a Srbac I delegacija Mladih socijaldemokrata Srbac.

Parastos je služio sveštenik Nenad Đurić koji je rekao da tuga za poginulima nikada neće proći  a da je na nama da čuvamo slobodu i otadžbinu za koju su oni život dali.

 ,,U svim vremenima bila su određena iskušenja sa kojima su se ljudi suočavali, ali ona najveća i najteža su bila ona u vrijeme rata. Stojeći ovdje na ovom mjestu, iako je prošlo toliko godina otkako su ovi borci pali za svoju vjeru i otadžbinu, teško je naći bilo kakvu riječ utjehe, jer iako vrijeme prolazi, nema tih riječi koje bi mogle da iscijele ranu. Kada ljudi u većini shvate da je čovjek čovjeku bližnji, a ne vuk i neprijatelj, onda će ratova manje biti ili ih neće uopšte biti. Gdje je grob, tu je i plač, a majke su najtužnije što bez sinova ostadoše, a sahranjena sloboda vapi za vaskrsenjem. Oni su odgovorili pozivu i osvetlili svoje ime i oni će živjeti u blizini Božijoj, jer će njihova imena biti upisana u knjizi vječnosti“, rekao je sveštenik Đurić i dodao da je današnja molitva zahvalnost braći našoj koji život dadoše za našu slobodu, a da bismo mi svoju zadaću ispunili, moramo da njegujemo slogu i bratsku ljubav i kada to budemo činili, onda će naša molitve biti ugodna Bogu i mila našim pogimulima.

Nakon parastosa prigodne recitacije rodoljubivih pjesama izveli su učenici OŠ ,,Vuk Stefanović Karadžić” iz Sitneša.